Prema članku objavljenom na portalu National Report čovječanstvo bi moglo potrošiti Sunce - i to zato jer solarni paneli, koji upotrebljavaju sunčevu energiju, zahtijevaju više energije od količine koju Sunce može proizvesti.

Ovakva tvrdnja, naravno, nema veze s istinom, no svejedno postoji određen broj ljudi koji bi upravo u ovakav scenarij mogao povjerovati.

U zadnje vrijeme dnevni mediji su u više navrata pisali o planovima za razvoj projekta termoelektrane Ploče. Tako je u jednim dnevnim novinama osvanuo i intervju sa Damirom Begovićem, stručnim savjetnikom tvrtke koja je nositelj razvoja TE Ploče i Davorom Škrlecom, potpredsjednikom ORAHa i profesorom na FERu. S obzirom da je intervju prezentiran u obliku izravne debate o potrebi i koristi za izgradnjom termoelektrane, interesantno je pratiti kako se kroz ovakve situacije i dalje pokušavaju prezentirati teze i argumenti koji su možda vrijedili prije 10 godina, međutim u današnje vrijeme su apsolutno netočni i navode razvoj cijelog sektora u smjeru koji je ekonomski i energetski neodrživ i dugoročno štetan.

Hrvatske institucije svake godine odluče nadmašiti same sebe u nepoštivanju propisa i zakona koje same pripremaju i potpisuju. U 2013. godini pobjednici sektora OIE su definitivno integrirani, a manjim dijelom i neintegrirani fotonaponski sustavi. Famozna kvota, u kombinaciji sa nepoštivanjem vlastitih odredbi tarifnog sustava, pa na kraju i sa krajnje nepoštenim odnosom prema potencijalnim investitorima, velikim i malim, doveli su do toga da se svi oni koji su odlučili ulagati u fotonapone s pravom pitaju ima li to više uopće smisla raditi.

Mislim da neće biti iznenađujuće ako ovdje i danas konstatiramo da razvoj energetike u Hrvatskoj ide u krivom smjeru i da je država izgubila kompas u praćenju ove izuzetno bitne grane gospodarstva. Već godinama, neovisno koja vlada upravlja ovom državom, i neovisno koji ministar upravljao ovim područjem, sasvim je jasno da se stvari ne odvijaju u smjeru koji bi imalo bio usmjeren na dobrobit građana. Osam godina vladavine HDZ-a nisu nam donijele praktički nikakve konkretne pomake u smjeru razvoja novih tehnologija i iskorištavanja vlastitih prirodnih resursa za proizvodnju energije, a kamoli da su potaknule razvoj i istraživanje u smislu proizvodnje i inovacija u obnovljivom sektoru koji bilježi veliki bum u svijetu, i kojega svi prihvaćaju (sa razlogom!) kao neminovnu budućnost. Međutim tih osam godina također nije donijelo praktički nikakve pomake u energetskoj proizvodnji i investicijama u velike elektrane na fosilna goriva, što je također žalosno. Ali iz ove perspektive možda i nije loše.

„Državu iznenadio bum solarnih elektrana“, „Stopirani ugovori za otkup struje iz solarnih elektrana“, „Zašto bi država trebala subvencionirati gradnju solarnih elektrana“, „Poljaci će u Požegi raditi solarne elektrane za proizvodnju struje“, „Krah hrvatske energetske politike“. To su sve naslovi koji su mi u proteklih par tjedana privukli pažnju u velikim, i manje velikim medijima. Nekih 8 do 9 mjeseci nakon žestoke debate vezano za promjenu tarfinog sustava za obnovljive izvore energije i smanjenja otkupnih cijena električne energije za fotonaponske sustave, isti su opet u fokusu javnosti uslijed postavljanja kvote od 15MW za integrirane fotonaponske elektrane za 2013. i iskorištavanja iste prije negoli je godina uopće počela.

Hrvatska će biti izvoznik električne energije do 2017. godine? I još k tome elektroenergetski neovisna? Oni koji prate energetiku već sada vjerojatno kolutaju očima i smatraju ovo nekom lošom i pretjeranom božićnom bajkom koja bi se na taj blagdan mogla prikazivati umjesto nekog od brojnih filmova s istom tematikom.