Obnovljivi izvori energije
Na?ini pretvorbe geotermalne energije u elektri?nu energiju |
![]() |
Autor Ivana Aleri? | ||||||||||||||||
U poglavlju Iskorištavanje geotermalne energije u energetici bilo je ve? rije?i o vrstama geotermalnih ležišta. Upravo o vrsti ležišta ovisi izbor tehnologije za proizvodnju elektri?ne energije. Temperatura geotermalnog fluida osnovna je odrednica. U tablici su prikazane osnovne tehnologije, ovisno o temperaturi ležišta:
Za pogon turbine geotermalna energija koristi paru. Para (vlažna ili suha) može biti dobivena direktno iz ležišta, a može se tako?er umjetno proizvoditi u vru?im suhim stijenama, takozvanim naprednim geotermalnim sustavima (više u poglavlju Iskorištavanje geotermalne energije u energetici). U ležištima s nižim temperaturama fluida, para za pogon turbina dobiva se posredno, zagrijavanjem radnog fluida s vrelištem nižim od vrelišta vode. Razlikujemo Organski Rankineov ciklus (ORC) te tzv. Kalina proces. Razlika je u sastavu radnog fluida, ORC koristi organske sastojke tipa toluol, pentan, propan te ostale ugljikovodike, dok se u Kalina ciklusu koristi mješavina amonijaka i vode. Kalina ciklus nailazi na odbojnost upravo zbog korištenja amonijaka. U svakom slu?aju, geotermalne elektrane se mogu podijeliti u tri osnovna tipa: postrojenja sa suhom parom, postrojenja s isparavanjem (jednostrukim i dvostrukim) te binarna postrojenja. U nastavku slijedi detaljnije o pojedinoj tehnologiji.
Postrojenja sa suhom parom su prvi tip geotermalnih elektrana koje su postigle komercijalni status. Upravo prvo postrojenje instalirano 1904. u mjestu Larderello u Toskani u Italiji bilo je takvo postrojenje. Koriste suhozasi?enu ili pregrijanu paru s tlakovima višim od atmosferskog tlaka, direktno iz ležišta bogatog parom. Para se, dakle, može direktno iz proizvodne bušotine dovoditi u turbinu i nakon ekspanzije ispuštati u atmosferu. Op?enito je generirana para pregrijana, te sadrži samo male koli?ine drugih plinova, uglavnom CO2 i H2S. Ovakav direktni ciklus bez kondenzacije je najjednostavnija i najjeftinija opcija za proizvodnju elektri?ne energije iz geotermalne energije. Primjenjuju se u slu?ajevima kada para sadrži velik udio nekondenziraju?ih plinova. Kod postrojenja s kondenzacijom para se kondenzira na izlazu iz turbine i hladi u konvencionalnim rashladnim tornjevima. Nastali kondenzat može se koristiti u rashladnom sustavu elektrane i utiskivati nazad u ležište. Na taj na?in ležište se obnavlja te se održava potreban tlak.
Tipi?ne jedini?ne snage turbina su izme?u 20 i 120 MW. Ležište Larderello u Italiji i The Geysers u Kaliforniji najve?a su svjetska ležišta sa suhom parom. Ukupno instalirana snaga postrojenja sa suhom parom u 2004. godini iznosila je 2.460 MW što predstavlja 28% ukupne svjetske instalirane snage. Prosje?na snaga postrojenja sa suhom parom je 39 MW.
U vodom dominantnim ležištima primjenjuje se tehnologija geotermalnih elektrana s isparavanjem. Energent je, u ovome slu?aju, voda pod tlakom. Budu?i da je tlak u bušotini op?enito niži od tlaka u ležištu, voda pod tlakom u bušotini struji prema površini. Kao posljedica pada tlaka, odre?eni dio kapljevine isparava i bušotina istovremeno daje toplu vodu i paru, s tim da je voda dominantna faza. Stoga se ta ležišta tako?er nazivaju i ležišta s vlažnom parom. Geotermalna voda ?esto sadrži veliku koli?inu otopljenih minerala, uglavnom klorida, bikarbonata, sulfata, borata, fluorida i silicija. To može prouzro?iti zasoljenje cjevovoda i postrojenja. Ovakva eksploatacijska polja proizvode veliku koli?inu otpadne vode te je upravo zbog velike koli?ine otopljenih minerala geotermalni fluid potrebno vratiti natrag u ležište, putem utisne bušotine. Vlažna para se ne može koristiti kod standardnih turbina bez rizika ošte?enja turbinskih lopatica. Stoga se, kod svih instalacija koje koriste ležišta vlažne pare koriste separatori za odvajanje pare od vode. Proizvodnja elektri?ne energije iz ovih polja se ostvaruje pomo?u isparavanja kapljevitog geotermalnog fluida u jednom ili nekoliko ispariva?a na površini. Od 2004. godine je 135 postrojenja toga tipa u radu u 18 zemalja diljem Svijeta. Postrojenja s jednostrukim isparavanjem ?ine 29% od svih geotermalnih postrojenja i približno 40% od ukupno instalirane snage geotermalnih elektrana u Svijetu. Jedini?ne snage se kre?u od 3 do 90 MW, dok je prosje?na snaga 28,1 MW po jedinici. Postrojenje s dvostrukim isparavanjem predstavlja poboljšanje s obzirom na postrojenje s jednostrukim isparavanjem u tom smislu da daje 15 – 25% više izlazne snage za iste uvjete geotermalnog fluida. Postrojenje je složenije, skuplje i zahtjevnije po pitanju održavanja, ali više dobivene izlazne snage naj?eš?e opravdava instaliranje takvih postrojenja. Postrojenja s dvostrukim isparavanjem su prili?no brojna i nalaze se u radu u 9 zemalja. Sredinom 2004. godine u radu je bilo 70 takvih jedinica, 15% od ukupnog broja geotermalnih elektrana. Jedini?ne snage se kre?u u podru?ju 4,7 do 110 MW, dok je prosje?na jedini?na snaga oko 30 MW.
Geotermalne elektrane s binarnim ciklusom su, po termodinami?kom principu, najbliže termoelektranama na fosilna goriva ili nuklearnim elektranama kod kojih radni fluid izvodi stvarni zatvoreni ciklus. Radni fluid, odabran prema povoljnim termodinami?kim svojstvima, prima toplinu od geotermalnog fluida, isparava, ekspandira u turbini, kondenzira, te se vra?a u ispariva? pomo?u napojne pumpe. Prva binarna geotermalna elektrana stavljena je u pogon nedaleko mjesta Petropavlovsk na ruskom otoku Kamchatka 1967. godine. Imala je snagu 670 kW, te je opsluživala malo selo i nekoliko farmi kako s elektri?nom energijom tako i toplinom za potrebe staklenika. Danas su binarna postrojenja naj?eš?e korišteni tip geotermalnih elektrana s ukupnom instaliranom snagom 274 MW. ?ine 33% od svih geotermalnih elektrana u radu, ali proizvode samo 3% od ukupne snage. O?igledno, prosje?na snaga po jedinici je mala, samo 1,8 MW, mada dolaze u eksploataciju i jedinice sa snagama 7 - 10 MW s tzv. naprednim ciklusom. Tako?er je nekoliko postrojenja s binarnim ciklusom pridodano postoje?im postrojenjima s isparavanjem kako bi se što više iskoristilo topline iz geotermalnog fluida. Binarna postrojenja omogu?avaju pretvorbu geotermalne topline u elektri?nu energiju iz nisko temperaturnih ležišta tople vode (tzv. vodom dominantnih ležišta) s temperaturom preko 85 °C. Tako?er, ta je tehnologija pogodna i za eksploataciju srednje temperaturnih izvora s vlažnom parom s visokim omjerom voda/para kod temperatura koje su preniske za prakti?nu primjenu sustava s isparavanjem. Binarna postrojenja pretvaraju toplinu srednje temperaturnih izvora u elektri?nu energiju efikasnije nego ostale tehnologije. Kod binarnih postrojenja izmjenjiva? topline prenosi toplinu s geotermalnog fluida dobavljenog iz proizvodne bušotine u primarni krug na lako hlapljivi radni fluid u sekundarnom krugu, kao što su halogeni ugljikovodici (npr. Freon, Frigen), propan, izobutan, pentan, amonijak. Taj je termodinami?ki ciklus poznat kao Organski Rankineov Ciklus (ORC). Radni fluid u sekundarnom krugu isparava u ispariva?u pomo?u geotermalne topline iz primarnog kruga. Para ekspandira prolaskom kroz turbinu (u ovom se slu?aju ?esto naziva «organska turbina»), koja je spojena s elektri?nim generatorom. Ispušna para se kondenzira u vodom ili zrakom hla?enom kondenzatoru, a kondenzat se napojnom pumpom vra?a u ispariva?. Ohla?ena geotermalna voda može se ispustiti u okoliš ili vratiti natrag u ležište bez isparavanja, što minimalizira problem taloženja otopljenih minerala. Tipi?ne jedini?ne snage su 1 – 3 MW. Tehnologija binarnih postrojenja se pojavljuje kao najisplativiji, najefikasniji i najpouzdaniji na?in za pretvorbu velikog broja nisko temperaturnih izvora u elektri?nu energiju, kojih je relativno dosta po svijetu. Iskoristivost binarnih postrojenja poboljšana je uvo?enjem Kalina tehnologije. Mješavina vode i amonijaka isparava unutar kona?nog temperaturnog podru?ja, proizvode?i dvokomponentnu paru (npr. 70% amonijak i 30% voda) za razliku od ORC koji se temelji na ?istim fluidima koji isparavaju kod odre?ene temperature isparavanja. No danas postoji tek jedna geotermalna elektrana koja koristi Kalina ciklus, Husavik na Islandu i koja je raspoloživa za usporedbe; nekoliko ih je u fazi izgradnje. Nasuprot tome, ORC je ovladana tehnologija sa stotinama MW instaliranih razli?itih postrojenja diljem Svijeta.
Bez obzira na to koristi li se geotermalna energija za proizvodnju elektri?ne energije ili izravno, karakteristike geotermalnih ležišta odre?uju tehnologiju za iskorištavanje. Geotermalni fluid ?esto sadrži velike koli?ine plinova kao što je vodikov sulfid i razne kemijske otopine koje mogu biti i vrlo otrovne. Zbog toga se mogu pojaviti problemi korozije, erozije i taloženja kemijskih spojeva što dovodi do propadanja cjevovoda i turbina pa ?ak i smanjenja u?inkovitosti postrojenja. Ti problemi se izbjegavaju kombinacijom upotrebe materijala otpornih na koroziju, kontrolom temperature fluida, pro?iš?avanjem pare i uporabom sredstava za sprje?avanje korozije.
Specifi?nosti geotermalnih elektrana:
|
Zadnje vijesti