Bez povijesti i još ponečega, ne može.

Povijest anaerobne digestije

Neki zapisi pokazuju da se proizvod anaerobne digestije organske materije "BIOPLIN", koristio još u Asiriji u 10. st. prije n. e., i u Perziji u 16. st. prije n. e. Jan Baptista van Helmont je još u 17. st. prvi ustvrdio i dokumentirao da se BIOPLIN može dobiti prilikom procesa raspadanja organske materije. Alessandro Volta je 1776. utvrdio odnos između količine raspadnute materije i količine BIOPLINA. Konačno 1808. Humphry Davy utvrđuje potrebu anaerobnog raspadanja organske materije za dobivanje BIOPLINA. Prvo dokumentirano postrojenje za proizvodnju BIOPLINA izgrađeno je u koloniji leproznih bolesnika u Bombaju, Indija 1859. godine. Istraživanja na usavršavanju procesa AD (anaerobna digestija) se nastavljaju i godine 1895. u Exeteru Engleska, pale se prve plinske svjetiljke koje koriste BIOPLIN. Buswell i drugi tokom 1930. istražuju anaerobne organizme i uvjete u kojima oni razvijaju BIOPLIN. Anaerobna digestija je možda najprihvatljivija za gospodarstva koja proizvode velike količine otpadne organske mase. Danas, širom svijeta postoji na desetke milijuna AD koji rade s većim ili manjim uspjehom, ovisno o vrsti i uvjetima rada AD-a.

Energija bioplina bit će predstavljena kroz seriju članaka koji sadrže i "uradi sam" uputstva za proizvodnju istoga putem procesa anaerobne digestije.

Nekoliko riječi na samom početku:

Želim vas upozoriti da osnovna svrha anaerobnih digestora nije proizvodnja plina, nego proizvodnja kvalitetnog humusa, i povećana zaštita okoliša. Prvi dokumentirani AD nije bez veze sagrađen u koloniji leproznih bolesnika. Proces anaerobne digestije ubija 98-99% patogenih bakterija. Plin je sporedan  proizvod!