Pratt & Whitney Rocketdyne (PWR) je tvrtka koja se inače bavi tehnologijom visoko produktivnih motora i raketa, ali se sada odlučila i uključiti u sektor solara i to posebno u CSP gdje će iskoristiti svoju stručnost prilikom rada u uvjetima ekstremne topline.

PWR se odlučio fokusirati na obnovljive izvore energije kada je postalo očito da raketni sustavi na kojima rade u sklopu svog svemirskog programa mogu dati prednosti zemaljskim solarnim sustavima. Od svih solarnih toplinskih tehnologija za sada su se uključili u CSP (koncentriranu solarnu energiju) koja koristi tehnologiju spremanja energije pomoću otopljenih soli o čemu smo nedavno pisali ovdje.

CSP trenutačno nije u najboljoj tržišnoj poziciji pošto postoji određeni skepticizam da li će CSP ikad biti dovoljno jeftin da bude konkurentan fotonaponu i da li prednosti CSP-a (spremanje topline) mogu opravdati dodatne troškove. PWR je početkom 1990-ih pomalo testirao tehnologiju, ali su tada odustali zbog toga što nije bila dovoljno razvijena. S obzirom na mnogo iskustva koje PWR ima u tehnologijama hlađenja pomoću tekućeg metala i otopljenih soli u sektoru nuklearne energije, te im je prelazak na OIE bio logičan idući korak.

Slika 1: Lokacija CSP elektrane Crescent Dunes

Tvrtka Solar Reserve je licencirala PWR-ovu tehnologiju topljenih soli, te sada radi 110 MW komercijalni solarni projekt u Nevadi za koji su dobili i financiranje od Američkog odjela za energiju u iznosu od 737 milijuna dolara. U PWR-ovom konceptu CSP tehnologije koristi se sol, a rad takvog sustava je opisan u članku čiji link možete naći iznad. PWR ima mnogo iskustva s takvom tehnologijom, odnosno pri projektiranju ovakvih sustava koji prenose toplinu na vrlo visokim temperaturama. Ova CSP tehnologija je jedinstvena po tome što je sustav u potpunosti zatvoren, te skoro nikada ne treba dodavati soli. Kod topljenih soli nema prelaska iz tekućeg u plinovito stanje kao kod vode, jer je pri svim temperaturama u tekućem stanju - toplija ili hladnija, te zbog toga i nema velikih promjena u volumenu i tlaku soli. Optimiranjem takve elektrane u smjeru više spremanja energije se može postići da takav sustav radi i 8, 10 ili 24 sata bez Sunca, odnosno cijelu noć.

Postoje i druge konfiguracije CSP elektrana koje koriste topljive soli, ali su to sustavi koji su pridodani elektranama pri čemu se ne mogu postići tolike temperature, te najčešće ne prelaze 700 stupnjeva. Konfiguracija PWR-ove CSP elektrane je slijedeća: u sredini se nalazi visoki toranj (do 200 metara), a okolo njega je polje puno ogledala (reflektora) koji reflektiraju sunčevu svjetlost na prijemnik koji se nalazi na tornju i ima visinu od 30,5 metara. Sam prijemnik sunčeve svjetlosti je napravljen prema dizajnu PWR-a. Prijemnik se sastoji od 14 panela koji imaju po 66 cijevi koje su formirane u cilindar. Svaka cijev ima dužinu od 80 stopa (oko 25 metara), te je obložena sa slojem koji apsorbira sunčevu svjetlost. Cijevi tokom dana mogu pobijeliti od vrućine te je PWR morao staviti zaštitu od topline koja se nalazi iznad i ispod panela čime se sprječava da drugi dijelovi prijemnika postanu topli. Okolo tornja se nalazi tisuće pomičnih ogledala, tzv heliostata koji se svakih 10 sekundi pomiču kako bi reflektirali sunce prijemniku koji grije sol na 1.050 stupnjeva. Osim same tehnologije PWR isporučuje i kontrolni sustav koji upravlja pomicanjem ogledala.

Slika 2: Toranj buduće CSP elektrane Crescent Dunes

Osim projekta Solar Reserve, PWR ima i odvojeni ugovor sa Odjelom za energiju SAD-a vrijedan 15 milijuna dolara, a čiji je cilj smanjiti troškove ovakvih elektrana u budućnosti. Projekt Solar Reserve Crescent Dunes bi pak trebao biti dovršen do prosinca iduće godine.

PWR osim u CSP tehnologiju planira pomalo ulaziti i u druge obnovljive tehnologije kao što su CPV, biomasa i slično. Svojim ulaskom u CSP tehnologiju PWR pojačava povjerenje u taj sektor, te mu povećava šanse da s vremenom postane konkurentan na tržištu bez poticaja.

Izvor: http://e-ditionsbyfry.com/