Grupa IBM-ovih istraživača radi na koncentrirajućem solarnom tanjuru koji kombinira solarni fotonapon sa solarnom toplinom kako bi dostigao efikasnost konverzije sunčeve energije od 80%. Koncentriranje sunčevih zraka na solarni fotonaponski modul zahtijeva oprez pri kombiniranju optimizacije izlazne snage i praktične mogućnosti taljenja skupe visoko efikasne solarne ćelije.

Tim iz IBM Researcha je navodno pronašao način kako maksimalno unaprijediti takav koncept. Stvorili su "High Concentration PhotoVoltaic Thermal" (HCPVT) sustav koji ima mogućnost koncentiranja snage Sunca na stotine trostrukih spojnica fotonaponskih čipova pri čemu svaki ima jedan kvadratni centimetar (tvrde da mogu raditi na izuzetno visokim temperaturama). Trik je u tome da se svaka solarna fotonaponska ćelija hladi koristeći tehnologiju kojom se hlade superkompjuteri; mikrokanali čija je debiljina samo nekoliko desetaka mikrometara provode tekućinu za hlađenje, te time izvlače toplinu, što je 10 puta efikasnije nego pasivno hlađenje zrakom.

Pri tome se ta izvučena toplina ne baca. Ovaj sustav je dodatno iskorištava. Osim što su fotonaponski moduli više od 30% efikasniji u proizvodnji električne energije iz Sunca, još 50% energije Sunca se koristi kao toplinska energija, te se može iskoristiti za desalinizaciju ili grijanje i hlađenje. To znači da cijeli sustav može pretvoriti oko 80% skupljene solarne energije u korisnu energiju. Jedan kolektor može proizvoesti oko 25 kW električne energije. Video pregled projekta možete pronaći ovdje.

Troškovi izrade ovog sustava su prilično niski i dok su neki dijelovi visoko tehnološki, drugi to uopće nisu. Dizajn sustava je iznimno elegantan, te su skupi čelik i staklo zamijenjeni sa jeftinim betonom i jednostavnim metalnim folijama. Postoji mali broj visokotehnoloških komponenti, posebno mikrokanala za hlađenje, ali se svi ostali dijelovi sustava, izgradnja i sklapanje mogu raditi u regiji u kojoj se sustav instalira. To stvara vrlo povoljnu situaciju u kojoj je sustav troškovno isplativ, a radna mjesta se otvaraju u regiji instalacije. Cilj je postići trošak manji od 250 dolara po kvadratnom metru, što je i do tri puta manje od sličnih sustava, te je LCOE (nivelizirani trošak proizvedene energije) manji od 10 centi po kWh. S ovom cijenom bi sustav bio iznimno isplativ u regijama jugoistočne Europe, Afrike, Arapskom poluotoku, jugozapadu SAD-a, Južnoj Americi i Australiji.

Izvor: http://www.treehugger.com