Entschuldigung, können Sie mir den Weg nach Güssing/Schönau zeigen?

Oprostite, možete li mi pokazati put prema Güssingu/Schönauu? Vjerojatno bih nekoliko puta morao upitati put za ta dva mjesta da me Đurđa, kako ekipa HTV-a zove navigaciju, nije dovela do ta dva mjesta. Pa dobro redom, gdje je taj Güssing? 263 kilometara od Zagreba, 8 kilometara od austrijsko-mađarske granice. Mjesto s nešto manje od 4 tisuće stanovnika, koje gradišćanski Hrvati zovu Novigrad, nekad bez industrije 50 godina, s najmanjim prihodom po glavi stanovnika u Austriji, uz željeznu zavjesu, kotar iz kojeg je početkom 90.-tih 70 posto ljudi radilo cijeli tjedan u Gracu ili Beču. U redu, jedan je od grofova Draškovića izmolio od austrijskog cara da 30 tisuća Hrvata žive sjeverno od Drave ali zašto u Güssing sad dolazi 20 tisuća turista godišnje? Ne, nije to samo zbog zamka iz 12. stoljeća na probušenom vulkanu već prije svega zato jer je to jedno od područja s najvećom proizvodnjom energije za vlastite potrebe u Europi s pokrivenošću 71 posto svojih potreba. „Ništa toga ne bi bilo bez ulaska u Europsku uniju i bez političara koji ne samo da imaju volju za uvođenje obnovljivih izvora energije, već nešto i čine“, objašnjava mi član Uprave Europskog centra za obnovljive izvore energije u Güssingu Franz Jandrisits  ili Franjo Jadrišić.

Kako s dvije strane osvajati energetsku autonomiju?

Prije dvadesetak godina većina kućanstava se grijalo na lož ulje ili ugljen i nije postojala ni toplovodna mreža ni plinovod. Svježe izabrani gradonačelnik Peter Vadasz i inženjer Reinhard Koch zapitali su se 1992., tijekom planiranja izgradnje sustava odvodnje i pročistača otpadnih voda: Kako da iskoristimo domaće izvore energije na način da novac, koji inače trošimo za fosilna goriva, ostane u našoj regiji? Ubrzo je 1993. naručena studija o budućoj energetskoj opskrbi regije a godinu kasnije općina ulazi u vlasništvo tvrtke Toplovod Güssing (gle negdje zaista živi i preživljava ta egzotična životinja zvana javno-privatno partnerstvo!). Prva toplana na drvo opskrbljivala je 27 kućanstava. Paralelno s time je počela sustavna i postupna obnova javnih zgrada kako bi se smanjila potrošnja energije (smanjili su potrošnju napola). U isto vrijeme sve lokalne šumovlasnike okupilo se u interesno udruženje. Njih se ohrabrilo na gradnju pilot projekata elektrana-toplana na šumsku biomasu za koju je općina jamčila. Poznajete li nekog hrvatskog općinara/lokalnog političara koji bi to učinio? Pitanje je, koji ima uopće nešto u blagajni da to učini…doduše nedavno je gradonačelnik Koprivnice rekao kako želi energetski neovisni grad.

„Svi se ti projekti kod nas odvijaju po principu zadruge“, objašnjava Jandrišić; “recimo u mojem  rodnom Pinkovcu/Güttenbachu, gdje živi 1000 stanovnika, 250 suvlasnika je skupilo 2 milijuna eura, uzelo milijun eura kredita i dobilo 2 milijuna EU poticaja i sada imamo toplanu na biomasu na koju je priključeno 80 posto kućanstava u tom mjestu.“ U pinkovačkoj energetskoj zadruzi imaju sljedeću poslovnu politiku: moraju biti s cijenom energije uvijek 30 posto ispod cijene grijanja na lož ulje kako bi uvijek bili atraktivni potrošačima. Unatoč nižoj cijeni zadruga svojim suvlasnicima donosi godišnju dobit od 5 posto.

Otkad sam bio u Güssingu pitam se u kojoj hrvatskoj sredini bih mogao naći 250 ljudi jedinstvenih da uđu u sličan projekt ili možda ne postoji javna osoba koja bi ih u to uvjerila?

Neutažen apetit velikih riba

Naravno bilo je pokušaja velikih opskrbljivača energijom da kupe takve projekte ali sve je postavljeno tako da nitko ne može imati veći vlasnički udio od drugih u takvim energetskim objektima. „Energija je prvorazredno političko pitanje jer mi sami sebi određujemo cijenu energije“, objašnjava nekadašnji i sadašnji gradonačelnik Vadazs,“bitno je da imamo sirovinu na našemu području, da su ljudi koji prodaju sirovinu ujedno i suvlasnici elektrana i svi investitori koji dođu dobivaju besplatno zemljište i priključke.“ Tako su došle u Güssingu dvije tvornice parketa, a u tom i energetskom sektoru otvoreno je 50 novih tvrtki, 27 decentraliziranih energetskih pogona, 1100 novih radnih mjesta (27 tisuća ljudi živi u kotaru) s 9 milijuna eura prihoda. Istovremeno prihod od općinskog poreza porastao je tri puta. Uz takve podatke nije teško povjerovati cilju – 2020. Güssing bez ovisnosti o fosilnim gorivima.

Idemo dalje…

Naravno nije sve stalo samo na spaljivanju 44 tisuće tona drva. U tijeku je proučavanje gasifikacije drva u kojem se uz toplinu i struju (visokotemperaturne gorive ćelije) proizvodi i sintetički plin te benzin i dizel (učinkovitost postrojenja 82-85 posto – iz jedne tone vlažnog drva proizvede se 420 kWh topline i 182 kubika bioplina što odgovara otprilike 180 litara lož ulja). Ustanovljena je tvrtka Biogas Nord koja će izgraditi lokalni plinovod za sintetički plin te plinske postaje za automobile. „Vozim se 100 kilometara za 5 eura“, hvali se inženjer Siegfried Legath koji održava elektranu-toplanu na šumsku biomasu i bioplinaru u mjestu Strem pored Güssinga,“a jednog dana svoje ću vozilo puniti na našim plinskim postajama koje će opskrbljivati bioplinara kojom upravljam i u koju ulazi ne samo kukuruz već može proizvoditi bioplin i na travu.“ I zaista ima mnogo nepokošenih livada u ovom kraju jer nitko više ne drži stoku pa se često ovdje hvale kako je bioplinara u Stremu jedina preostala krava. Krava koju se hrani jedanput dnevno 45-minutnim utovarom silaže u automatski spremnik. U cijeloj toj gradišćanskoj priči emisije su smanjene s 37 na 22 tisuća tona ugljičnog dioksida.

Güssing/Schönau

I tu dolazimo do potrošača željnih zelene energije i veze s mjestom Schönau u Scwarzwaldu, udaljenom 23 kilometara od Freiburga prema švicarskoj granici. Tamo od 1998. i liberalizacije tržišta energijom radi tvrtka Elektrane Schönau koja svojim korisnicima prodaje samo onu struju koja je proizvedena iz obnovljivih izvora energije. I ovu tvrtku posjeduju građani kojima su se možda smijali kad su prije 13 godina počeli skupljati diljem Njemačke 8 milijuna eura za otkup lokalne mreže. Danas ih svi uzimaju za ozbiljno jer su s 1.700 porasli na 115.000 korisnika njihovih usluga. Usto s dodatnim centom po kilowatu njihovi su korisnici omogućili potporu za ostvarenje 1.800 projekata obnovljivih izvora energije diljem Njemačke. Jedan od njih je fotonaponski uređaj na crkvi a iz prodane struje je isfinancirano ekološko grijanje u crkvi, nove orgulje i niz humanitarnih akcija. Zbog takvih primjera i zelene poslovne politike usluge Elektrane Schönau preporuča 14 nevladinih organizacija a u toj tvrtki dobro paze da energetski objekt iz kojeg dolazi zelena struja za njihove korisnike nije povezan s bilo kojom tvrtkom koja posjeduje nuklearke ili elektrane na fosilna goriva.

Kapiraš razbu?

Jesu li ove priče nama nedohvatljive? Ne, Hrvatska može krenuti prema Güssingu i Schönauu koji imaju osunčanost kao na našim najmanje osunčanim mjestima. Prije nego krenemo neka nam Franjo zabije još jedan putokaz (koji mi zvuči poput parafraze 11. teze o Feuerbachu) da stignemo i bez Đurđe: „Ne bih htio nikoga uvrijediti, no neki hrvatski političari s kojima sam pričao, uključujući one u Saboru, očekuju da mi nešto učinimo umjesto njih, da se sve kopira, a stvar je u tome da se kapira, vi možete ovo postići i kraće od nas ali nije stvar u tome da se sve brzo isplati, stvar je u tome da se počne djelovati.“

P.S. Hvala ti Manitu da postoji Obnovljivi.com jer u petominutnoj televizijskoj reportaži ne bih stigao ispričati ni pola ove priče ni desetinu ovih podataka.

Mladen Iličković
novinar Hrvatske radiotelevizije, urednik emisije Ekozona