Kolumne
![]() |
Autor Mladen Ili?kovi? |
Ponedjeljak, 30 SijeÄŤanj 2012 23:00 |
Nedavno sam pri?ao s jednim sveu?ilišnim profesorom zašto je u Hrvatskoj teško mogu?e okupiti 250 zadružnih suvlasnika za jedan projekt obnovljivih izvora energije poput one energane u gradiš?anskom mjestu Pinkovac o kojoj sam pisao u prošloj kolumni. Moje je mišljenje da to nije ostvareno kod nas ne samo zbog Hrvatskih šuma (u koje bi trebao u?i neki Elliot Ness kao i u neke druge državne tvrtke) a koje radije izvoze drvnu biomasu nego da je pretvore u energiju u Hrvatskoj i time joj dodaju vrijednost i nas u?ine ekonomski ja?ima i energetski neovisnijima. Nedavno me jedan šumar pitao kako je Ma?arima i Slovencima isplativo voziti naše trupce za drvnu sje?ku u njihovim bioenerganama. Mislim da je uz pretjeranu birokratiziranost, vremensku neograni?enost postupaka za dobivanje dozvola, mali postotak privatnih šuma razlog izostanku takvih projekata tipi?na hrvatska boljka zvana hrvatski jal. Dakako to je bezvezna nacionalna generalizacija ali ipak moja je predrasuda ili ipak to?na dijagnoza kako bi naši suvlasnici takvog energetskog objekta sigurno teško pristali na to da svi budu jednaki u toj tvrtki i da se obvežu ugovorom da svoj udio ne?e prodavati strancima niti mo?i otkupiti bilo kojeg suvlasnika. A onda mi je taj profesor, kojeg zaista cijenim, dodao još nešto:“Nije samo problem da ljudi ne vjeruju autoritetima koji bi ih uvjerili u zadružni energetski pothvat ve? je problem i to što u Hrvatskoj postoje lažni autoriteti koji tvrde da o energetici nešto znaju i pri?aju recimo protiv vjetroelektrana a nisu napravili niti jednu studiju mogu?nosti priklju?ka takvih objekata na mrežu.“ To su ti lažni autoriteti koji tvrde da za svaki novi megawat iz OIE moramo imati jedan iz fosilnih goriva premda na zagreba?kom Fakultetu elektrotehnike postoji software koji s pogreškom od 2 posto predvi?a proizvodnju iz istih OIE. Lažni autoriteti koji su i 2010. u Brisel slali akcijski plan za ostvarenje energetske strategije u kojem je dalje pisalo da imamo rast BDP-a a time i rast potrebe za energijom, lažni autoriteti koji ne znaju da je razvoj mogu? uz istu razinu potrošnje energije, lažni autoriteti koji pri?aju o sigurnosti opskrbe u zemlji koja ?e ove godine potrošiti više od dvije milijarde kuna na uvoz struje… Dakako tko sam ja da odre?ujem tko jest energetski autoritet kad me nedavno jedna djelatnica HEP-a krstila kao energetskog hobista? Zbrkanim vam se možda ?ini ovaj uvod no taj jal nekako mi se ?ini povezanim s potrebom da se s nekime uspore?ujemo po svemu pa i po obnovljivim izvorima energije. ?ini mi se da postoje dva na?ina uspore?ivanja: onaj kompleksaški prilikom kojeg se obezvre?uje ono što nemamo i nismo u?inili (?esto pritom govore?i kako su svi drugi za to krivi, „kriza je eto“ ili da je to što nemamo ili nismo u?inili bez veze) i onaj konstruktivniji i samouvjereniji u kojemu slijedimo bolje primjere i u?imo iz tu?ih grešaka. Danas kad su prve vijesti o tomu kako su naši kauboji spremni ostaviti krv na terenu ja ipak razmišljam s kime se uspore?ujemo u nekim važnijim stvarima kad smo ve? odlu?ili tamo gdje jedni kažu pripadamo a drugi propadamo. Ovim drugima slatko je ?uti kako su naše pla?e bolje od isto?nih susjeda i vjeruju da se možemo uspore?ivati sa Švicarskom i Norveškom. Hajdemo se malo hobisti?ki usporediti! Eto na ovoj stranici pro?itao sam kako „Elektroprivreda Srbije planira tokom 2012. godine raspisati tender za izgradnju osam novih malih hidroelektrana, te za revitalizaciju njih ?ak petnaest.“ Sjetio sam se tada dvije sli?ice iz onog života kad ne radi televizijska kamera. Prvo jednog bivšeg djelatnika HEP-a i osobe odgovorne u Ministarstvu gospodarstva za razvoj OIE u Hrvatskoj (dolaze li tamo otkud drugdje nego iz HEP-a?) koji mi je nakon što sam mu predao priru?nik Male hidroelektrane u Europi: Priru?nik o potrebnim administrativnim postupcima rekao: „Zanimljivo, HEP ima 63 lokacije za male hidroelektrane. Rekao sam im zašto to ne date nekomu da te projekte razvija kad vi to ne radite?“ Tada sam pomislio: „Ovaj kao da pri?a o Elektroprivredi Zambije a ne hrvatske državne tvrtke.“ Sjetio sam se još nekoga – autora tog priru?nika, još jednog profesora kojeg cijenim. Njega sam nakon godinu ili ?ak dvije nakon što je završen europski projekt kojim je dokazano kako u Norveškoj i Austriji nema manje dozvola za male hidroelektrane ali su vremenski ograni?ene, pitao: „Je li neki projekt hidrica u Hrvatskoj zaživio od izdavanja priru?nika?“ „Uh, nemojte me ništa pitati, nadao sam se kako ?e se bar jedna mala hidroelektrana izgraditi. Pored hotela Korana u Karlovcu nakon što ustava postoji 50 godina sada developera traže da napravi riblju stazu, da se sve ribe koje su prešle preko te ustave (koja nije viša od današnjih pravila op.a.) nakon pola stolje?a mogu vratiti.“ Ima još jedna takva lokacija, na mjestu gdje se Korana ulijeva u Mrežnicu (poslije mosta na Korani kod Turnja odmah skrenuti lijevo) stoji austro-ugarski mlin koji još nismo uspjeli privesti namjeni male hidroelektrane. ?eka mlin neke kazne za premali udio OIE pa da ga pokrene voda u nekom drugom vremenu gdje ne?e biti mogu?e da vam službenik nakon 5 godina razvijanja projekta kaže: „Oprostite izgubili smo vašu gra?evinsku dozvolu!“ A to se dogodilo prije par dana u tom istom Ministarstvu gospodarstva… taj se poduzetnik osje?a kao jedan drugi koji u Slavoniji tri i pol godine pokušava zapo?eti gradnju bioenergane i bioplinare gdje bi radilo 200 ljudi. Obojica nakon toliko prepreka koje dožive od istih birokrata o njima misle kako oni zapravo ?ine sve da na?u još neki problem i takve projekte još uspore…a ako ih se ne pita redovito o tome ?e šutjeti jer su jako zaposleni… Mladen Ili?kovi? |
Zadnje vijesti