Kolumne
Dispe?eri i vjetar, energetske zadruge i planinska ku?ica |
![]() |
Autor Mladen Ili?kovi? |
ÄŚetvrtak, 22 OĹľujak 2012 13:15 |
Dispe?erska zebnja od viška vjetraPremda su i prije hrvatske vjetroelektrane radile više sati od onoga što su fosilni skeptici o?ekivali, prva dva i pol mjeseca ove godine puhao je najja?i vjetar u zadnjih 30 godina, te je broj radnih sati nekih hrvatskih vjetroelektrana u tom periodu sa preko 4 tisu?e sati iznenadio i same developere. Nedavno je na odli?no posje?enom predavanju na zagreba?kom FER-u pomo?nik direktora HEP Operator prijenosnog sustava Marko Lovri? izjavio kako je osam postoje?ih vjetroelektrana ukupne snage 131 megawat prošle godine proizvelo struje za 4 dana hrvatskih energetskih potreba, a ove ?e godine za 6 dana (žao je Marku što HEP nije zauzeo bolje lokacije, na što sam ja samo pomislio kako HEP ne može biti istovremeno i strana?ki bankomat, i Radetova ubožnica, i punja? prora?una, i investitor u energetiku). Navodno se naši dispe?eri još uvijek dobro nose s procjenom potrošnje i proizvodnje pa im je greška blizu europskog prosjeka – 1,66 posto, a novost je što ?e u dispe?erskim centrima postojati posebno radno mjesto pratitelja proizvodnje vjetroelektrana. Za energiju vjetra su još uvijek najbolja rezerva reverzibilne hidroelektrane i za budu?e vjetromegawate bila bi potrebna jedna reverzibilna od 3 puta 200 MW. Zanimljivim mi se ?ini kako su dva hrvatska znanstvenika, Zvonimir Glasnovi? sa zagreba?kog Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije i Jure Margeta sa splitskog Gra?evinsko-arhitektonskog fakulteta, u uglednim ?asopisima Solar Energy i Journal of Energy Engineering prošle i pretprošle godine uspjeli objaviti niz ?lanaka u kojima razra?uju modele održivih energetskih sustava u kojima bi se višak energije iz solara i vjetra povezao s nadogradnjom postoje?ih hidroelektrana uz primjenu nekoliko inovacija (jedan je od modela i onaj sa spremnikom vode na otoku Visu koji bi mu omogu?io energetsku neovisnost, a nešto sli?no se grunta i za Krk i Cres). Tako su Janezi u u travnju 2010. pustili u pogon reverzibilnu hidricu Av?e s godišnjom proizvodnjom 426 GWh, snage gotovo 200MW (a cijena joj je bila 122 milijuna eura), ra?unaju?i na nestalnu proizvodnju obnovljivih. Prošle je godine u Španjolskoj oboren svjetski no?ni rekord s 59,6 posto pokrivenih potreba iz vjetra dok su naše vjetroelektrane dosegle 6 posto manjih no?nih potreba. Osim što nije jasno može li si Hrvatska u dogledno vrijeme priuštiti neko rješenje za viškove energije tijekom no?i iz vjetroelektrana poput Njema?ke koja do 2020. uvodi i milijun elektri?nih automobila koji bi gutali no?nu proizvodnju iz vjetra, ostalo je neodgovoreno tko ?e platiti 10 milijuna eura za svakih novih 100 megawata iz hrvatskih vjetroelektrana, koliko je potrebno uložiti u mrežu kako bi se ta energija prihvatila. Godinama se trubi kako Dalmacija zadovoljava svoje energetske potrebe i da treba višak prebaciti na Rijeku i Zagreb, no kad sam nedavno jednog ?lana uprave HEP-a pitao je li taj dalekovod u petogodišnjem ili desetogodišnjem planu dobio sam kao odgovor kiselo smješkanje. Opet šifra: je li nestao Buljubaši?ev duh? Navodno se planovi za razvoj mreže rade, ali pitanje je kada ?e se to i ostvariti. Doduše neki su ?lanovi Vlade dioni?ari Dalekovoda pa bi to sve moglo postati dio udarni?ke ho-ruk ?etveroljetke.
Energetska zadruga, a ne kovhozNaravno tu je opet i pitanje koliko su vjetroelektrane hrvatske ili gdje da se u projektima obnovljivih izvora u Hrvatskoj u?ipi neki naš goljo poduzetnik vulgaris domesticus ili bar op?inar, ne daj Bože obi?ni rijetki gra?anin s viškom novaca? Ured Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj (UNDP) pokrenuo je nedavno u sklopu gesla "za 2012. Me?unarodna godina obnovljivih izvora za sve" inicijativu za pokretanje hrvatskih energetskih zadruga. ?eški primjer opominje jer tamo nekoliko velikih igra?a kontrolira ve?inu OIE tržišta (a tu ima i dosta pranja love kao i u Italiji), a od ogromne investicije (5-6 milijardi eura) nije korist imalo društvo jer nije razvijena industrija niti su stvorena nova radna mjesta. U toj zemlji je porasla cijena elektri?ne energije pa se javnost okrenula protiv OIE. Mi bi mogli u?iti iz njema?kog primjera gdje je preko polovice instaliranih OIE u vlasništvu gra?ana, poljoprivrednika i zadruga, a ne u vlasništvu korporacija ili komunalnih službi. Iz UNDP-a upozoravaju kako postoji jak interes investitora u RH (skoro 8 GW ve? prijavljeno u Registru OIE) no po dosad odobrenim projektima u HROTE-u vidljivo je da se radi o par istih firmi, dok je u nekim drugim europskim zemljama poput Danske 75% svih vjetroelektrana u vlasništvu energetskih zadruga. Pojam zadruga možda u Hrvatskoj ima negativnu konotaciju socijalisti?ke prinude no u Hrvatskom savezu zadruga tvrde kako je više od milijardu ljudi u svijetu povezano u zadruge, a u EU postoji 263.000 zadruga sa 163 milijuna zadrugara (u Norveškoj na zadruge otpada 95% proizvodnje mlijeka i 70% proizvodnje jaja – skupi traktori moraju raditi svaki dan, a ne samo par dana plus prosvjedi). Mogli bi nešto nau?iti i iz danskog primjera gdje su više od 150.000 ljudi ili ?lanovi zadruga u vlasništvu vjetroturbina ili su sami vlasnici (75% svih vjetroelektrana u vlasništvu zadruga). Planinska ku?ica, moš mislit!Kad se pogleda karta odnosa broja ?lanova zadruga prema broju stanovnika uz skandinavske zemlje, Cipar i Švicarsku najbolje stoji Austrija (svi preko 40 posto). U toj zemljici s najviše primijenjenih inovacija na svijetu sjedio sam nedavno u hladnoj konferencijskoj dvorani jednog od vode?ih proizvo?a?a fotonaponskih invertera/izmjenjiva?a na svijetu. Na krovu te tvornice instalirano je više fotonapona od cijele naše austrougarske autonomne pokrajine. I Herr Rührlinger mi objašnjava kako za ku?u od 170 ?etvornih metara i racionalnu potrošnju od 3000 kWh godišnje izra?uju koncept gdje ?e se uz pretpostavljenu proizvodnju struje iz fotonapona na krovu istog objekta od 6000 kW/h godišnje elektrolizom proizvoditi vodik. Taj se vodik kad nema dovoljno Sunca koristi za proizvodnju struje i topline. 2013. ta tvrtka izbacuje na tržište ure?aj koji ?e proizvoditi vodik, nakon toga ga spremati i kasnije po potrebi koristiti kao gorivo. Trenutno proizvode samo ure?aj za neposrednu konverziju kemijske energije vodika u elektri?nu struju po paprenoj cijeni od 30 tisu?a eura koji ima zajedno s proizvodnjom topline iskoristivost 80 posto. Cijena ?e ure?aja padati no ne želi govoriti koliko brzo. Slušam ga i pitam se: Je li mogu?e da tvrtka sa 737 aktivnih patenata takve sustave razvija samo za planinske ku?ice izdvojene predaleko od mreže da bi bilo isplativo do tih objekata vu?i struju? Ne, ipak mislim da ?e se ta tvrtka, koja je prva na svijetu zavarila aluminij i ?elik, zapravo obratiti nabrijanim nadrkancima koji žele pokazati elektrodistributerima i velikim energetskim koncernima dugi nos, biti energetski neovisni i koji ?e to i platiti. A kupci ?e biti i vlasnici milijun njema?kih elektri?nih automobila koji ?e se pojaviti do 2020. uz pomo? državnih poticaja. Ima li dovoljno takvih ljudi i zadrugara u Hrvatskoj? Ne znam. Ima 120 milijardi kuna štednje. Dalo bi se nešto u hrvatskom vlasništvu s tim novcima izgraditi s boljom dobiti od kamata u stranim bankama. Mladen Ili?kovi? |
Zadnje vijesti