Obnovljivi izvori energije
Autor Iva Su?i? | ||||||
Stranica 1 od 4 Da bismo mogli govoriti o Sun?evoj energiji, najprije moramo spomenuti da je Sunce središnja zvijezda Sun?evog sustava, sustava u kojem se mi (planet Zemlja) nalazimo. Ono ima oblik velike užarene kugle koje se sastoji od smjese plinova te u svom kemijskom sastavu sadrži pretežno vodik i helij, a od ostalih elemenata u njemu se nalaze kisik, ugljik, željezo, neon, dušik, silicij, magnezij i sumpor. Ono što je bitno za shva?anje zna?enja Sunca za život na Zemlji jest da energija sa Sunca do Zemlje dolazi u obliku Sun?evog zra?enja. U unutrašnjosti Sunca odvijaju se nuklearne reakcije, prilikom kojih se fuzijom vodik pretvara u helij uz osloba?anje velikih koli?ina energije. Dio te energije dolazi i do nas te nam omogu?ava odvijanje svih procesa, od fotosinteze pa do kona?nog, ono što je u energetici zna?ajno, proizvodnje elektri?ne energije. Kroz povijest nalazimo niz primjera iskorištavanja energije Sunca, još od 7. stolje?a prije Krista, od anti?kih civilizacija, zatim preko malo „novije povijesti“, starog vijeka i otkri?a heliocentri?nog sustava (Nikola Kopernik, 1473.-1543.) gdje je otkriveno da je Sunce u centru Sun?evog sustava, a ne kako se prije vjerovalo – Zemlja, do novijeg doba i pojave solarnih ?elija, kolektora i elektrana. Prvi i vjerojatno najpoznatiji oblik upotrebljavanja Sunca za dobivanje nekog oblika energije koji možemo iskoristiti je svakako dobivanje vatre, koriste?i pove?alo kako bi se koncentrirale zrake Sunca - usmjeravanjem putem ogledala i stakla za dobivanje vatre. Drevni Kinezi, Grci, Inke i Rimljani, vrlo rano su otkrili da zakrivljena ogledala mogu koncentrirati Sun?eve zrake na bilo ?emu zapaljivom s visokim intenzitetom koje uzrokuje da objekte zahvati plamen u trenu. Zbog sposobnosti zapaljivanja, stari narodi su ove „instrumente“, bez obzira kojim jezikom govorili, gotovo jednozna?no nazivali „goru?im ogledalima“.
|
Zadnje vijesti