Osnivač Microsofta Bill Gatesa i osnivač SunEdisona Jihar Shaha su se u zadnje vrijeme sukobili u raspravi oko najboljeg načina da se pruži energija siromašnim dijelovima svijeta.

Gates je na strani Bjorn Lomborga koji poziva na centraliziranu elektrifikaciju čija su osnova fosilna goriva. S druge strane Shah poziva na prioritizaciju distribuiranih rješenja koji koriste obnovljive izvore energije.

I Gates i Shah se slažu da bi prioritet trebao biti isporuka moderne energije siromašnima i to na najbrži, najjeftiniji i najpouzdaniji način. Obojica se također slažu da ovaj cilj uključuje nekakvo dodatno korištenje fosilnih goriva (barem u početku). Ne bi bilo u redu da bogati koriste fosilna goriva dok se u isto vrijeme to brani siromašnima kako bi se zaštitila klima. Isto tako bi to bilo nepotrebno pošto siromašni ne mogu trošiti dovoljno fosilnih goriva da naprave razliku.

Nažalost ni Gates ni Shah ne daju pripadajaću analizu podataka kojom bi potvrdili ili opovrgnuli svoja različita stajališta. Koje je rješenje brže, pouzdanije i jefitnije za 3,2 milijarde stanovnika zemlje koji imaju manjak električne energije?

Nova proizvodnja električne energije iz fosilnih goriva može doći do siromašnih brzo, jeftino i pouzdano ukoliko se ispune slijedeće ciljevi:

- kućanstva odnosno poslovni prostori su spojeni na elektroenergetsku mrežu, a ukoliko to nije slučaj trošak priključka je prevelik, te recimo u Keniji iznosi od 900 do 4.000 dolara

- ugljen odnosno plin su lokalni, te se lagano mogu iskoristiti bez većeg utjecaja na postojeća društva i okoliš. Ukoliko se isti moraju dovoziti iz velike udaljenosti cijena im se udvostruči čime više nisu konkurentni solaru i vjetru. Isto tako ukoliko se zbog rudnika mora raseljavati stanovništvo također nastaju problemi pošto još više ljudi postane siromašno.

- stanovništvo za koje se isporučuje električna energija je dovoljno malo da elektrane ne moraju imati tehnologiju za smanjivanje onečišćenja. Ukoliko to nije slučaj troškovi za zdravlje su preveliki.

- regija ima dovolno vode za hlađenje elektrane i rad sa ugljenom

Postoje regije koje mogu ispuniti sve navedene uvjete, a radi se o Nigeriji i Angoli gdje ima puno prirodnog plina, te u Južnoafričkoj Republici gdje ima lokalnog ugljena koji se ipak ne koristi u tu svrhu. Za većinu svijeta trošak fosilnih goriva je preskup.

Ideja da su troškovi obnovljivih izvora energije veći od fosilnih goriva sada više jednostavno nije točna. Južnoafrička Republika recimo već sada ima jeftiniju novu OIE proizvodnju u odnosu na termoelektrane na ugljen. U Pakistanu su pak korištenjem uvoznog ugljena došli na cijenu od 16 do 17 centi po kWh dok se recimo u Kini i Indiji došlo na samo 8 centi po kWh za vjetroelektrane i manje od 13 centi za solar. Sve niži troškovi solara i vjetra znači da su OIE jeftiniji čak i na već postojećoj elektroenergetskoj mreži.

Za 1,2 milijarde ljudi koji nemaju električnu energiju uopće nema dileme, pošto su obnovljivi izvori energije koji nisu spojeni na mrežu mnogo jeftiniji od bilo kojeg drugog fosilnog rješenja.

Mnogi govore da obnovljivi nisu dovoljno pouzdani, ali isto se zna dogoditi i fosilnim gorivima, kao u nedavnom primjeru elektrana na ugljen u Indiji ove godine, te se dogodilo sa plinom u Pakistanu. Obnovljivi također mogu pokriti industrijske potrebe za električnom energijom, pa tako u Čileu solar bolje i jeftinije proizvodi električnu energiju za rudnike bakra od priordnog plina.

Iza kraj - u državi koja ima najviše stanovnika bez električne energije, Indiji, novi konzervativni ministar Narendra Modi je svoje karte stavio na distribuirani solar. On je obećao da će sva kućanstva u Indiji dobiti solarnu energiju tokom idućih pet godina.

Izvor: http://www.greentechmedia.com