Tehnologija iskori�tavanja brana koje koriste plimu i oseku je predvidiva i pouzdana za developere, ali su investicije u zadnje vrijeme pale u odnosu na investicije u tehnologiju proto?nih ure?aja koji iskori�tavaju plimu i oseku. Unato? tome jo� uvijek postoji interes za iskori�tavanje ovog velikog resursa.

Snaga plime i oseke je ve? stolje?ima poznata i razumljiva, te je prakti?ki nevjerojatno da se ista koristi samo zadnjih pola stolje?a. Zadnjih nekoliko godina se ula�u velika sredstva u istra�ivanje i razvoj ve?eg broja novih tehnologija koje bi iskori�tavale taj izvor energije, te te tehnologije pomalo ulaze u komercijalnu fazu.

Ipak, postoji jedna tehnologija iskori�tavanja plime i oseke koja postoji du�e vrijeme i za koju postoji mogu?nost daljnjeg razvoja. Tehnologija plime i oseke uz pomo? brana radi sli?no kao i hidroelektrane, te koristi promjenu visine mora koja nastaje plimom i osekom. Nakon plime vi�a voda se propu�ta kroz turbine nazad na ni�u razinu uz proizvodnju elektri?ne energije. Pri radu se naj?e�?e koriste Kaplan ili cjevaste turbine koje su vrlo efikasne, te se koriste vi�e od 100 godina, a idealne su za mali pad vode i razli?ite brzine tokova �to je idealno za ovaj tip tehnologije.

Iako na svijetu u pogonu postoji samo nekoliko projekata, to?na predvidivost plime i oseke i pouzdanost tehnolgije zajedno sa ogromnim energetskim potencijalom poti?u daljnji interes za razvoj. Najpoznatiji projekt, a donedavno i najve?i je La Rance u Francuskoj koji je u pogonu od 1966. godine. Sam projekt ima branu duljine 330 metara koja zatvara povr�inu od 22 kilometara kvadratna, pri ?emu je nastao rezervoar od 184 milijuna kubi?nih metara mora, a na toj lokaciji je razlika izme?u plime i oseke 8 metara. Godi�nja proizvodnja je 540 GWh, a elektrana ima 24 cijevate tubine snage 10 MW, te mase 470 tona sa promjerom od 5,4 metra. Protok na lokaciji je izme?u 4.000 i 18.000 kubi?nih metara vode po sekundi, a same turbine se koriste i tokom punjenja i pra�njena (plime i oseke) rezervoara. Koristi se� i pumpanje vode, ?ime elektrana mo�e raditi na isti na?in kao i reverzibilna hidroelektrana.

Slika 1: La Rance u Francuskoj

Nakon 40 godina rada 24 jedinice su radile prosje?no po 222.690 sati sa ukupnom proizvodnjom od 21,6 TWh. Nijedna turbina nikad nije zamijenjenja, ali se trenuta?no radi modernizacija i renovacija pri ?emu ?e se mijenjati statori i obnoviti rotori na jedinicama, te ?e se osim toga renovirati i unaprijediti kontrolni i pomo?ni sustavi.

Najve?i projekt koji koristi tehnologiju plime i oseke je 254 MW Sihwa u Ju�noj Koreji koji je u�ao u pogon u travnju 2012. godine. Razvoj projekta je ko�tao 355 milijuna dolara, a nalazi se kod nasipa Sihwa koji ima du�inu 12,7 kilometara i koji je stvorio jezero povr�ine 56,5 kilometara kvadratna. Zbog velikog pada kvalitete vode nakon �to je nasip napravljen prije 20 godina, dodani su zaporni zasuni koji omogu?uju cirkulaciju 60 milijardi tona vode godi�nje, a uz njih je postavljeno 10 cjevastih turbina snage 26 MW i promjera 7,3 metara. Godi�nja proizvodnja je 552 GWh elektri?ne energije. Vlasnik je Korejski K-Water, turbine je isporu?io Andritz Hydro, a glavni izvo?a? radova je bio Daewoo Engineering & Construction.

Nakon �to je uspje�no dovr�en projekt, Ju�na Koreja planira razviti dodatne projekte pri ?emu koristi topografiju svoje zapadne obale gdje je prosje?na razlika izme?u plime i oseke 6 metara i vi�e.

Jedan potencijalni projekt je Garolim Bay gdje se predla�e 520 MW projekt, a radi se o zaljevu du�ine 18 kilometara sa prosje?nom razlikom plime i oseke od 4,5 metra. Predla�e se jo� par projekata, uklju?uju?i Incheon snage 700-1.000 MW.

Nekoliko drugih dr�ava prou?ava potencijal te tehnologije, a tre?i najve?i svjetski projekt je 18 MW Annapolis Royal u Sjevernoj Americi u Kanadskom zaljevu Bay of Fundy. Taj projekt je u pogonu od 1984. godine, te ima godi�nju proizvodnju od 80-100 MWh, a radilo se o testnoj instalaciji kojom se htjelo uvidjeti mogu?nosti te tehnologije.

Druge dr�ave u kojima bi se mogla razvijati ova tehnolgoija su Kina, Rusija, Velika Britanija, SAD, Indija i Meksiko, pri ?emu je Kina razvila 3,2 MW projekt Jiangxia, a Rusija je jo� 1968. godine imala pilot projekt Kislaya Guba snage 400 kW.

U Velikoj Britaniji se na lokaciji Severn Estuary vi�e od 100 godina prou?ava potencijal plime i oseke po�to je tamo razlika visine mora ?ak 14 metara. Potencijal je procijenjen na 8 GW, ali je projekt odbijen u rujnu pro�le godine zbog ekonomskih i ekolo�kih razloga. Ipak, nedavno je napravljen prijedlog za 240 MW projekt u Walesu na lokaciji Swansea Bay, koji bi imao godi�nju proizvodnju od 400 GWh elektri?ne energije, a imao bi 9,5 kilometarsku branu, te bi ko�tao 1,2 milijardi dolara. Ova brana bi bila prirodna, te bi utjecaj na morski �ivot bio minimalan. Gradnja se o?ekuje po?etkom idu?e godine, a dovr�etak 2018. godine. Trenuta?no se rade studije isplativosti za jo� nekoliko lokacija u Velikoj Britaniji, pri ?emu su glavni problem veliki po?etni tro�kovi gra?enja.

Iz cijele pri?e je o?ito da utjecaji na ekonomiju i okoli� predstavljaju izazov za razvoj projekata na plimu i oseku koji imaju neku vrstu brane. Ipak, s obzirom na svjetski potencijal od nekoliko stotina GW, izgleda da ova tehnologija ima svjetlu budu?nost.

Izvor: www.renewableenergyworld.com