Reakcije
| Skupa električna energija iz obnovljivih izvora energije – istina ili mit? |
 |
| Autor Edo Jerkić | ||||
| Srijeda, 16 Veljača 2011 00:32 | ||||
|
Stranica 1 od 2 Nedavno se na portalu Energetika.ba pojavio članak u kojem Dušan Mrakić, državni sekretar u srpskom Ministarstvu energetike objašnjava da "ukoliko bi bile usvojene primjedbe Srpskog udruženja za energiju vjetra (Sevea) moralo bi doći do značajnog poskupljenja struje da bi Elektropvrivreda Srbije (EPS) mogla ispuniti sve financijske obaveze prema investitorima u vjetroparkove." A primjedba se odnosi na produženje garantiranog perioda otkupa električne energije iz obnovljivih izvora energija sa 12 na 20 godina. Isto tako objašnjava kako EPS struju iz obnovljivih izvora otkupljuje po znatno većim cijenama od trenutnih iz drugih elektrana. Slične zahtjeve o produženju ugovora o garantiranom otkupu električne energije Zajednica OIE pri HGK redovno upućuje na Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva u Hrvatskoj. I dobija slične odgovore. U istom članku se spominju i ostale uobičajene paradigme o negativnom ekonomskom učinku, tj. skupoći obnovljivih izvora energije kojima se pokušava diskreditirati njihova primjena. Kao npr. da investitori imaju zagarantirani povratak investicije, te da zemlje (a kao primjer se navodi Danska) s najvećim udjelom obnovljivih izvora energije imaju najskuplju cijenu električne energije za građane. Naravno, slična razmišljanja su vrlo aktualna i u Hrvatskoj.
Te i takve izjave nažalost ne govore do kraja cijelu istinu, te se time pokušava stvoriti negativno ozračje za primjenu obnovljivih izvora energije. Istina je da obnovljivi izvori energije u praktički svim zemljama svijeta dobivaju ili će uskoro dobivati garantirane ugovore o otkupu električne energije na određeno vrijeme da bi se privukle privatne investicije i osigurao brži povrat sredstava, tj. osiguralo da privatne investicije uđu i u sektor energetike, a ne samo u druge daleko isplativije sektore. To je jednostavno nužno da bi se i energetski sektor podvrgnuo zakonu tržišta, te se time pokrenuo brži napredak jedne grane gospodarstva koja se u zadnjih 100+ godina bazira na istim principima – a za koje je danas sasvim jasno da su dugoročno neodrživi. Međutim, elektroprivrede koje pri tome tvrde da su klasični izvori energije iz vlastitih pogona daleko jeftiniji od cijene koju plaćaju za obnovljive zaboravljaju da su i fosilna goriva, te njihovo korištenje itekako subvencionirani na više načina (ne samo činjenicom da vrlo rijetki plaćaju penale za zagađenje okoliša) i da je pri tome većina tih izvora već jednom, ako ne i više puta amortizirana, te je stoga lako odrediti minimalnu otkupnu cijenu energije sebi samima. Primjerice, proizvodna cijena električne energije iz vjetroelektrana danas, nakon povrata investicije i amortiziranja opreme u garantiranom otkupnom roku električne energije na prosječnim lokacijama je jeftinija od bilo kojeg drugog izvora energije. Razlog je jednostavan. Gorivo je besplatno, a troškovi vođenja i održavanja su minimalni s jednim godišnjim servisom i daljinskim upravljanjem pogona putem sofisticirane elektronike i računala.
|
Zadnje vijesti
Činjenica je da bi se korištenjem štednih žarulja i štedljivih električnih uređaja ostvarile znatne uštede po prilično konkurentnim cijenama, i činjenica je da se to premalo promovira i koristi u ovoj državi gdje je struja prilično jeftina političkom voljom.
Ali isto tako je činjenica da i štedne žarulje trebaju električnu energiju za rad, pa samim time i elektroenergetsku mrežu - a time mora postojati i proizvodnja te energije. Vrlo jednostavna matematika.
Poticaji? Nazovite to slobodno cijena proizvodnje električne energije. Je li tako lakše? Ovim nazivom se samo lako izmanipulira širom javnosti da bi se ukazalo na navodnu štetnost obnovljivih.
Tesla je bio vizionar i imao je pravo - samo nažalost taj svijet je još daleko u budućnosti, ako se ikad i ostvari. Ali Tesline ideje se mogu ostvariti samo pomoću obnovljivih...
100 VE od 1,5 Mw/h dat će u prosjeku 77MW/h .
To bi na mjestu potrošnje ako uzmemo HEP-ov prosjek od 50% gubitaka bilo recimo 40 Mw/h.
To vam daje i zamjena 500 000 običnih 100W žarulja sa štednim od 23W.
Investicija u VE je oko 250 000 000 € a u žarulje oko 1 500 000 €.
Sitnica za mafiju koja traži da drugi plaćaju poticaje, dobijaju brds i prodaju nam ono što je Tesla rekao da može i besplatno.
Naravno da to nije istina a nisam siguran da je to mit prije bih rekao da je to nepoznavanje problematike ili lobi za konvencionalne izvore energije u koji su uključeni „stručnjaci „ iz sadašnjeg energetskog sektora. Više puta ponovljena svjesno formulirana neistinita konstatacija za ljude koji su odgovorni za energetiku a nisu dovoljno stručni biti će „istina“ jer je lansirana od „stručnjaka“.
Kao primjer navesti ću jedan članak u HEP Vjesniku, broj studeni/prosinac 2010. pod naslovom „Sve ubrzaniji rast uz enormno visoka ulaganja“ govori se 46,3 GW instalirane snage OIE izgrađene u Njemačkoj. Od ranije su poznati zaključci autora članka, koju su uvijek bili na nivou „fuj“ obnovljivi izvori (vjetar i PV solar, koji kao najviše zagađuje okoliš – proizvodnja wafera (?)), ali donekle priznaje biomasu koja daje najviše energije po instaliranom kWh, vjetar manje a sunce najmanje. Pored toga dokazuje koji su to „enormno visoki troškovi“ investicija i njihovog povratka kroz 20 godina (24 Mlrd Eura), te spominje prosječnu cijenu fotonaponskih čelija 4.000 €/kWp što sve ponovno nije točno. Izvlači krive zaključke n.pr. iz „Stromrechnung für Haushalte (www.bdew.de) gdje je izvorno rečeno da je namet domaćinstvima porastao najviše zbog MwSt ( njemački pdv).
Istina o OIE u Njemačkoj leži u dobrim zakonskim rješenjima EEG-a koji se više puta novelirao. Posljednja novelacija 01.01. 2009, koji ima predviđenu degresiju naknada za proizvedeni kWh i koja se svakih šest mjeseci povečava, tako da od 2016. a možda i ranije neće trebati naknade za solarni kWh, jer se očekuje cijena proizvedenog kWh u solarnoj elektrani jednaka onoj iz konvencionalnog izvora. To je moguće, jer na tržištu investicijski troškovi prate pad naknade za kWh iz OIE.
Cilj je EEG-a da postigne smanjenje cijene električne energije za krajnjeg kupca, preko zakonske odrednice da proizvođač električne energije iz OIE može direktno prodati svoju energiju krajnjem kupcu bez posrednika ( u našim podzakonskim aktima predviđeno je da tako proizvedenu energiju smijete prodati jedino HEP-u). Rast nameta koji kupci električne energije plačaju za poticanje OIE predviđen je zbog ubrzanog poticanja investitora na izgradnju OIE, ali taj trenutni rast nije trajan, on je reguliran. To je vidljivo iz pojašnjenja EEG zakona od 2009.
„Za prosječno kućanstvo (tarifnog kupca), koji po statističkom prosjeku potroši godišnje oko 1.700 kWh struje, to ponajprije odgovara otprilike udvostručenju mjesečnog EEG-nameta od oko 1,10 eura (2006.) na 2,15 eura 2015. godine. Do 2030. isti će pasti tada na oko 0,30 eura. Vezano uz referentno kućanstvo, koje gospodarstvo strujom često upotrebljava i koje ima godišnju potrošnju struje od 3.500 kWh nastaje porast mjesečnih troškova EEG-a od otprilike € 2,20 (2006.) na maksimalno od oko € 4,40 godine 2015.godine. Nastavno na to troškovi do 2030. godine značajno padaju na otprilike € 0,60 (2020. : 3,60 eura). Međutim, stvarna djelovanja troškova u praksi snažno osciliraju ovisno o stvarnoj potrošnji struje i o broju osoba u kućanstvu.
Čak pod fiktivnom pretpostavkom, da će aktualne cijene za struju u kućanstvima ostati konstantne, udio EEG-a bi od sadašnjih otprilike 4 posto, 2015. godine porastao na jedva 7 posto. U stvarnosti, bi nadalje rastuće cijene struje trebale brinuti o tome da EEG-namet ni u kom trenutku ne iznosi više od 6% cijene struje“.
Još jedan podatak za kvalitetnije sagledavanje pitanja cijene energije u Njemačkoj prema podacima IfaS instituta iz Birkenfelda o godišnjoj netto dobiti (nakon oporezivanja) u 2008. svih njemačkih energetskih subjekata, koji proizvode ili prodaju električnu energiju bila je ukupno
20 Mlrd €, a namet za poticanje obnovljivih izvora u 2011. biti će cca 11 Mlrd €. Iz toga je vidljivo zašto cijene primarne i krajnje energije rastu i gdje je istina.
Stabilnije cijene energije na tržištu postići će se samo iz obnovljivih izvora (sunce, vjetar, voda) i djelovanjem tržišta. Najviše uspjeha dugoročno u tome imati će države i građani, koji će imati više obnovljivih izvora energije. Kod nas nažalost uz postojeća podzakonska rješenja o OIE lobi je učinio svoje i sada nas se uvjerava da je energija iz OIE skupa, a uopće neznaju i ne razmišljaju o tome koje dodatne koristi im donosi distribuirana proizvodnja i to u doba kada je u mreži najveće opterećenje, već se zalažu za izgradnju termoelektrana na ugljen i ne razmišljaju o plačanju emisionih jedinica i čistoći zraka.
Izlaz nam je u NOVOM ZAKONU O OBNOVLJIVIM IZVORIMA po njemačkom modelu, da bi promjenili odnose i ubrzali izgradnju OIE.