"Subvencije za solarna polja su jedna velika podvala. Mi krećemo u 3,5 milijardi kuna pravih investicija koje će potaknuti domaće firme.", izjavio je za Jutarnji list Zlatko Koračević, predsjednik uprave HEP-a. Zanemarimo li činjenicu da bi jedan predsjednik uprave elektroprivrede trebao biti svjestan da su objekti koji proizvode električnu energiju elektrane, pa tako i solarne ili sunčane elektrane, a ne polja, farme ili tome slično, izuzetno je zabrinjavajuće za jednu državu da čelnik nacionalne elektroprivrede podcjenjivački govori o tehnologiji koja u svijetu ubrzano kroči putem značajnog i uobičajenog izvora energije. Jer se trenutni rast fotonaponskih sustava u svijetu u elektroenergetici može mjeriti još jedino sa rastom vjetroelektrana od prije par godina. I kad predsjednik elektroprivrede na ovaj način komentira izvor koji svi ostali vide kao značajan dio rješenja buduće proizvodnje električne energije, može se jedino zaključiti da ta i takva elektroprivreda nema viziju budućnosti i napretka.

Ne ulazeći puno u ozbiljnost najavljenih 3,5 milijardi kuna "pravih" investicija i koliko će one stvarno potaknuti domaće tvrtke (vrijeme će pokazati), vrijedi napomenuti da je danas moguće instalrati solarne elektrane u Hrvatskoj sa učešćem domaće komponente od 85%; samo se inverteri za sada ne proizvode kod nas. Glavna teza protivnika je da je proizvodnja električne energije iz velikih solarnih elektrana skupa, te da zahtijeva velika sredstva za subvencioniranje. No gradnja malih solarnih elektrana na krovovima snage 10 kW skuplja je barem 25% od cijene gradnje velikih elektrana. Dakle, proizvodnja električne energije iz malih elektrana je definitivno skuplja. Pa koja se logika krije iza tvrdnje da je investiranje u velike solarne elektrane kvaziinvesticija, a u male odličan potez?

S obzirom na karakter i misiju ovog portala - promoviranje cilja o 100% obnovljivih u elektroenergetskom sektoru do 2050. godine - promoviranje jednog oblika obnovljivih izvora nauštrb drugoga je krajnje štetno i nekonstruktivno. U budućem energetskom miksu svoje mjesto radi ostvarivanja što većeg stupnja energetske neovisnosti moraju pronaći podjednako i male solarne elekrane na krovovima, i velike na poljima, ali i elektrane na biomasu, bioplin, hidroelektrane, vjetroelektrane...Smatramo da je svako zagovaranje jednog izvora nauštrb drugoga samo diverzija i pokušaj odvlačenja pažnje od pravih problema.

A pitanje pravog problema se nameće samo po sebi: kad će konačno netko u Ministarstvu gospodarstva shvatiti da je poticajna cijena u slučaju obnovljivih izvora energije u funkciji razvoja novih tehnologija, zapošljavanja i stvaranja održive budućnosti sa poznatom i stabilnom cijenom energije - i da, jeftinijom nego što će to biti ukoliko se mislimo oslanjati na "prave" investicije. Nije obnovljiva energija neki politički ili bilo kakav drugi hir, nego način privlačenja investicija i upotrebe novih tehnologija. U krajnju ruku u ovoj državi se potiču toliki drugi sektori u kojima se postiže puno manja zainteresiranost investitora.

U nastavku prenosimo i objavu grupacije za energiju Sunca Zajednica za OIE koja naglašava što sve donosi izgradnja fotonaponskih elektrana:

Beneficije od gradnje FN - a

• U lokalnu zajednicu će se sliti 0,01 kn/kWh.
• Potaknut će se izgradnja proizvodnih pogona
• Novo zapošljavanje
• Doprinos energetskoj bilanci RH
• Provedba ekološkog projekta
• Direktna ulaganja stranog kapitala u kratkom roku
• Pridonosi se gospodarskom oporavaku RH

Uz sve to domaće proizvođače koji trenutno prolaze krizu i otpuštaju radnike, a neizvjesna je i njihova budućnost, bi se poticalo na proizvodnju što bi rezultiralo novim zapošljavanjem. Sve u svemu to bi imalo višestruki učinak. Sve bi ovo moglo biti ostvareno u 2012. i 2013. g, a kroz sustav poticanja uloženo bi se vraćalo investitoru u sljedećih 12 g.

U Hrvatskoj postoje dvije tvornice FN modula koje svojim godišnjim kapacitetom uvelike premašuju energetskom strategijom postavljene ciljeve od 45 MW do 2020 god. Kao primjer uzmimo tvornicu Solaris d.o.o. iz Umaga koja je imala 183 zaposlena djelatnika i ima kapacitet od 90 MW godišnje, te je dvije godine zaredom dobitnik zlatne kune za najboljeg hrvatskog izvoznika. Solaris je uvelike svoju poslovnu strategiju bazirao i na tome da će politika otvariti tržište za FN elektrane. Nažalost umjesto toga Solaris dolazi u situaciju da danas ima 35 zaposlenih sa neizvjesnom budućnosti i za tih 35 zaposlenika, a slična je situacija i sa drugom tvornicom, Solvis iz Varaždina.

Uz sve navedeno treba spomenuti i još neke specifičnosti i dodatnu vrijednost koja se ovakvim investicijama može ostvariti. Naime u Hrvatskoj (za razliku od Njemačke) je zabranjeno graditi FN elektrane na poljoprivrednom zemljištu 1. i 2. kategorije pa su stoga lokacije za gradnju istih predviđene u stjenovitoj zagori i dalmatinskom kršu,odnosno potpuno neobradivom zemljištu. Takva zemljišta se moraju obrađivati sa strojevima za usitnjavanje kamena, a nakon isteka roka upotrebe elektrane ista se mora ukloniti, te tada na tim lokacijama ostaje obradivo tlo pogodno za poljoprivredu, vinogradarstvo ili maslinarstvo.

Primjeri iz zemalja EU pokazuju kako se poticajna cijena za „ground-mounted“ sisteme smanjuje isključivo samo ukoliko se želi graditi na poljoprivrednom zemljištu, ali u Hrvatskoj je obrnuto - ovdje je zabranjeno graditi na poljoprivrednom zemljištu 1. i 2 .kategorije (primjer je Splitsko-dalmatinska županija), a pomoću ovakvih investicija dodatno se stvaraju buduće poljoprivredno obradive površine.

Na primjerima velikog broja zemalja EU koje su do sada prošle razvojni ciklus tržišta FN sustava možemo odrediti način poticanja u Hrvatskoj tako da se maksimizira dobit za lokalnu ekonomiju, osnaži elektro-energetski sustav te da naposljetku FN sustavi igraju primjerenu ulogu u udjelu ostvarenja nacionalnog cilja u obnovljivim izvorima energije i gospodarskom oporavku RH.

Koliko je neadekvatna bila dosadašnja politička volja, te administrativna i poticajna regulativa za ovaj obnovljivi izvor energije pokazuje realizacija samo 11 FN sustava i to većinom na krovovima kuća, ukupne snage 0,158 MW (trenutno ipak nešto preko 1MW, no poanta ostaje ista - op.ur.). To je posve zanemarivo u odnosu na instaliranu snagu u zemljama EU.

FN sustavi bi mogli i trebali u Hrvatskoj igrati ozbiljnu ulogu u svrhu gospodarskog oporavka RH jer se puno kraće i brže razvijaju u odnosu na druge OIE što garantira brže investicije, a ujedno i zapošljavanje (posebno u sektoru koji proizvodi module), stoga bi poput drugih zemalja EU (Slovenije, Češke, Grčke, Bugarske idr..) trebalo uvesti politiku “tzv. Driven scenarija”. Naime ovaj scenarij pretpostavlja uvođenje mehanizama odgovarajuće potpore, uz snažnu političku volju da se FN sistemi odrede kao glavni izvor energije u narednim godinama. To se naravno mora nadopuniti uklanjanjem nepotrebnih administrativnih prepreka i pojednostavljenjem spajanja sistema na elektro energetsku mrežu.

Uz sve navedeno pozitivnom politikom prema ovom OIE pomoglo bi se razvoju i spasu naših hrvatskih proizvođača FN panela koji trenutno prolaze krizno razdoblje (Solaris-Umag i Solvis Međimurje), te umjesto da otpuštaju radnike i da se budućnost njihovih proizvodnih pogona čini upitnima takva politika pomogla bi  kod otvaranja novih radnih mjesta i sačuvanju postojećih.

Kumulativni podaci iz 2010. za FN sisteme u zemljama EU:

• Njemačka           17.193 MW
• Italija                   3.494 MW
• Grčka                     206 MW
• Portugal                 130 MW
• Francuska            1.025 MW
• Španjolska            3.784 MW
• Bugarska                  18 MW
• Češka                  1.953 MW
• Slovenija                  45 MW
• UK                          66 MW

Iz analize zemalja EU jasno se vidi kako su one zemlje koje su htjele postići razvoj u prvi mah nudile atraktivne poticajne cijene kako bi potaknule proizvodnju i privukle investitore. Sada je u većini EU zemalja trend snižavanja cijena što je i logično jer su kao prvo ispunile svoje ciljeve, a kao drugo tehnologija je danas puno jeftinija nego tih godina kada su započinjali prvi investicijski ciklusi u FN elektrane.

One zemlje koje žele gospodarski rast i oporavak služe se „trikom“ ostalih članica tako da naprave atraktivnu poticajnu cijenu, kao npr. trenutno Grčka koja među članicama EU ima najatraktivniju feed-in tarifu za FN sustave. Na takav način Grčka je privukla najveće međunarodne korporacije i ulagače u FN sisteme. Samo u 2012. očekivana planirana ulaganja u ovaj sektor iznose 1 milijardu eura.

Prijedlog nove Uprave za energetiku i izmjena i dopuna tarifnog sustav ponovno ograničavaju razvoj srednjih i velikih FN sustava što ponovno govori da FN sustavi neće biti dovoljno zastupljeni u odnosu na druge izvore obnovljivih energija koji nemaju takva ograničenja. Takvim tarifnim sustavom FN sustavi neće moći igrati ozbiljniju ulogu u gospodarskom oporavku RH jer takav sustav ograničava investitore u njihovoj želji za ulaganjem.