Cjevovod se na ulasku u strojarnicu račva na dva dijela pošto postrojenje ima dvije turbine-crpke (dio jednog od tih cjevovoda može se vidjeti na slici 6). Jednu od tih turbini-crpki je izgradio Voith a drugu Litostroj (po Voithovim nacrtima), te svaka ima snagu od 140 MW. Na slici 7 se može vidjeti Litostrojeva turbina-crpki. Inače se na svakom katu nalazi dio opreme potrebne za rad reverzibilne hidroelektrane.

Slika 6: Dio cjevovoda

Slika 7: Litostroj turbina/crpka

Pokraj strojarnice nalazi se još par zgrada i to komandna, zgrada sa dizel-električnim agregagom, zgrada pomoćnog pogona i rasklopno postrojenje. U komandnoj sobi non-stop radi nekoliko ljudi za kompjutorima te se njena unutrašnjost može vidjeti na slici 8. Tamo se upravlja sa radom cijele elektrane (odnosno određuje tip i snaga rada), koja je automatizirana. Dispečer iz Splita je zadužen za određivanje rada elektrane. Za pokretanje elektrane iz stanja mirovanja do maksimalne snage treba samo nekoliko minuta, te zato reverzibilne hidroelektrane mogu biti idealne kao potpora drugim obnovljivim izvorima energije (recimo vjetroelektrane i solarne elektrane).

Slika 8: Komandna soba

Pokraj komandne zgrade se nalazi rasklopno postrojenje 35 kV i 400/110 kV koje možete vidjeti na slici 9.

Donje akumulacijsko jezero Razovac je nastalo izgradnjom brane preko doline rijeke Zrmanje te je spojeno sa strojarnicom pomoću dva tunela, a ona služi kao akumulacijski prostor kada elektrana radi u crpnom režimu.

Slika 9: Rasklopno postrojenje

Sama elektrana može raditi u tri različita pogona, i to turbinskom, crpnom i kompenzatorskom. Elektrana godišnje radi oko 4.000 do 4.500 sati, od čega pola vremena u turbinskom, tridesetak posto u crpnom, a ostatak vremena u kompenzatorskom pogonu. Prosječna godišnja proizvodnja elektrane je 430 GWh, a energetska vrijednost akumulacije Štikada je 14,8 GWh.  Svaka turbina ima snagu od 140 MW, s tim da je iskoristiva snaga generatora u turbinskom radu 138 MW, a  u crpnom 120 MW. Sami generatori ostvaruju vrtnju od čak 600 okretaja u minuti.

Elektrana je puštena  u pogon 1984. godine, te manje više nije radila za vrijeme Domovinskog rata, tj. radila je ispod minimalne snage pa se nakon rata morala renovirati. Većinu opreme je napravio Končar, a projekt je vođen od strane Elektroprojekta iz Zagreba uz pomoć Projektnog Biroa iz Splita i Geoexperta iz Zagreba. Radove su izvodili Industrogradnja iz Zagreba, Konstruktor iz Splita, Hidroelektra iz Zagreba te Pomgrad i Geotehnika iz Splita.