Zadnji dan 9. CIGRE-a pružena je prilika svim sudionicima da organizirano obiđu jednu od najvećih hidroelektrana u Hrvatskoj, koja je posebna po tome što je jedina Hrvatska reverzibilna hidroelektrana. Reverzibilna hidroelektrana je posebna vrsta hidroelektrane koja osim što proizvodi električnu energiju iz vode kao i svaka druga hidroelektrana, tu istu vodu može pumpati u doba kada je to najisplativije, (najjeftinije) što je uglavnom noću.

Reverzibilna hidroelektrana Velebit je postrojenje koje se sastoji od gornjih akumulacijskih jezera sa kojih crpi vodu za rad i u koje pumpa vodu kad radi kao crpka, tlačnog dovodnog cjevovoda (čiji izgled možete vidjeti na slici 1) i strojarnice s ostalim objektima te donjeg akumulacijskog jezera Razovac (slika 2).

Slika 1: Tlačni dovodni cjevovod

Reverzibilna hidroelektrana Velebit je izgrađena između 1979 i 1985. godine, i koštala je astronomskih 1,25 milijardi njemačkih maraka, što bi u današnje vrijeme bilo više od 600 milijuna eura. Gornje akumulacijsko jezero se zove Štikada, te se nalazi iza Velebita na Gračačkoj visoravni. U to jezero se ulijevaju sve okolne vode, koje su s tim jezerom povezani kanalom (rijeka Ričica) ili podzemnim tunelom dugim 2.825 m (rijeka Otuča). Voda iz jezera Štikade se u turbinskom radu spušta dolje i koristi za proizvodnju električne energije, a u crpnom radu se ta ista voda pumpa u to gornje jezero. Prosječni srednji godišnji dotok u to jezero je 11,94 m³/s.

Slika 2: Akumulacijsko jezero Razovac

Iz Štikade do strojarnice koja se nalazi s druge strane Velebita vode betonski tlačni tunel i čelični tlačni cjevovod.  Dovodni tunel ima promjer 4,6 m i dužinu od čak 8.191 metara. Na kraju tog tunela se nalazi vodna komora iz koje izlazi tlačni čelični cjevovod koji vodi do strojarnice. Njegov promjer se mijenja od 3,0 do 3,9 metara a dužina mu je 2.108 metara. Visinska razlika između strojarnice i te vodne komore je čak 549,15 metara što stvara ogroman energetski potencijal.

Slika 3: Pogled na strojarnicu odozgo

Strojarnica se nalazi pod zemljom, što je ispod morske razine, i to u 60 metara dubokom betonskom bunaru čiji je promjer čak 27 metara. Zanimljivo je da se ta rupa gradila tako da je napravljen čelični obruč s promjerom 27 metara koij je postavljen okomito na mjestu gdje je sada rupa, te je on pod svojom masom propao do te dubine. Sam taj prostor izgleda ogromno a pogled odozgora prema strojarnici dolje možete vidjeti na slici 3. Na slikama 4 i 5 se može vidjeti pogled na dio strojarnice kada se spusti dizalom u podnožje. Inače turbina-crpka se nalazi toliko duboko pod zemljom (to je 47,5 metra ispod površine terena) zbog želje da se kavitacijske pojave na lopaticama smanje na minimum.

Slika 4: Dio strojarnice

Slika 5: Dio strojarnice

Cjevovod se na ulasku u strojarnicu račva na dva dijela pošto postrojenje ima dvije turbine-crpke (dio jednog od tih cjevovoda može se vidjeti na slici 6). Jednu od tih turbini-crpki je izgradio Voith a drugu Litostroj (po Voithovim nacrtima), te svaka ima snagu od 140 MW. Na slici 7 se može vidjeti Litostrojeva turbina-crpki. Inače se na svakom katu nalazi dio opreme potrebne za rad reverzibilne hidroelektrane.

Slika 6: Dio cjevovoda

Slika 7: Litostroj turbina/crpka

Pokraj strojarnice nalazi se još par zgrada i to komandna, zgrada sa dizel-električnim agregagom, zgrada pomoćnog pogona i rasklopno postrojenje. U komandnoj sobi non-stop radi nekoliko ljudi za kompjutorima te se njena unutrašnjost može vidjeti na slici 8. Tamo se upravlja sa radom cijele elektrane (odnosno određuje tip i snaga rada), koja je automatizirana. Dispečer iz Splita je zadužen za određivanje rada elektrane. Za pokretanje elektrane iz stanja mirovanja do maksimalne snage treba samo nekoliko minuta, te zato reverzibilne hidroelektrane mogu biti idealne kao potpora drugim obnovljivim izvorima energije (recimo vjetroelektrane i solarne elektrane).

Slika 8: Komandna soba

Pokraj komandne zgrade se nalazi rasklopno postrojenje 35 kV i 400/110 kV koje možete vidjeti na slici 9.

Donje akumulacijsko jezero Razovac je nastalo izgradnjom brane preko doline rijeke Zrmanje te je spojeno sa strojarnicom pomoću dva tunela, a ona služi kao akumulacijski prostor kada elektrana radi u crpnom režimu.

Slika 9: Rasklopno postrojenje

Sama elektrana može raditi u tri različita pogona, i to turbinskom, crpnom i kompenzatorskom. Elektrana godišnje radi oko 4.000 do 4.500 sati, od čega pola vremena u turbinskom, tridesetak posto u crpnom, a ostatak vremena u kompenzatorskom pogonu. Prosječna godišnja proizvodnja elektrane je 430 GWh, a energetska vrijednost akumulacije Štikada je 14,8 GWh.  Svaka turbina ima snagu od 140 MW, s tim da je iskoristiva snaga generatora u turbinskom radu 138 MW, a  u crpnom 120 MW. Sami generatori ostvaruju vrtnju od čak 600 okretaja u minuti.

Elektrana je puštena  u pogon 1984. godine, te manje više nije radila za vrijeme Domovinskog rata, tj. radila je ispod minimalne snage pa se nakon rata morala renovirati. Većinu opreme je napravio Končar, a projekt je vođen od strane Elektroprojekta iz Zagreba uz pomoć Projektnog Biroa iz Splita i Geoexperta iz Zagreba. Radove su izvodili Industrogradnja iz Zagreba, Konstruktor iz Splita, Hidroelektra iz Zagreba te Pomgrad i Geotehnika iz Splita.