Mohammed Safiuddin, prof. dr.sc. elektrotehnike na Sveučilištu Buffalo u Sjedinjenim Američkim Državama, koji ima 10 patenata u tehnici je predstavio svoju ideju na svjetskoj razini za projekt elektroenergetske mreže koja bi uz pomoć HVCD (High Voltage Direct Current - visokonaponska istomjerna struja) tehnologije i centralizirane pohrane električne energije omogućila potpunu integraciju obnovljivih izvora energije. Najvažnije dijelove rada prenosimo u nastavku.

Prof. Safiuddin tvrdi da izazovi korištenja energije i brige o okolišu ne mogu biti rješeni lokalnim, regionalnim ili državnim pristupom, nego samo pristupom na razini svijeta i puno širim pogledom koji bi uključivao GREG (Green Renewable Energy Grid - Svjetska mreža za obnovljive izvore energije). Visokonaponski istosmjerni sustav prijenosa električne energije (HVDC) bi trebao biti izgrađen kako bi  prenosio glavni dio energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije sa centraliziranim sustavima spremanja energije na odgovarajućim lokacijama. Još važnije je da institucije svake države zajednički administriraju i surađuju kako bi omogućili nesmetan rad sustava.

Glavni izazovi ovakve ideje bi bili tehnički, ekonomski i socio-politički, pri čemu su socio-politički izazovi najteži. Iako postoji više studija koje pokazuju da postoji dovoljno OIE resursa na zemlji da pokriju sve potrebe za energijom čovječanstva, još nema globalnih planova za svjetsku elektroenergetsku mrežu; regionalni planovi se moraju ujediniti u globalne. Isto tako bi se morala postaviti pravila financiranja takve mreže, te bi stoga cijeli projekt morali voditi Ujedinjeni Narodi.

Ovim putem je prof. Safiuddin u suradnji sa Robertom Fintonom predstavio tehnološka rješenja kako bi se takva mreža mogla implementirati. HVDC prijenos električne energije se preporuča kao najefikasniji i najsigurniji način isporuke električne energije u svako doba i u svim vremenskim uvjetima. Centralizirane velike elektrane za spremanje energije bi trebale balansirati proizvodnju, odnosno potrošnju čija bi osnova bili uglavnom proizvođači električne energije kao što su vjetroelektrane i sunčane elektrane, koje ne mogu proizvoditi energiju konstantno.

Ekonomija

S obzirom na klimatske promjene zbog korištenja fosilnih goriva, stvaranje Svjetske mreže za OIE (GREG) bi trebalo biti prioritetno, neovisno o početnim troškovima, jer bi svjetska ekonomija od toga dugoročno profitirala.

S obzirom na usporenu svjetsku ekonomiju i velike dugove, upitno je da li bi svi htjeli ulagati u GREG, te bi za razvoj i implementaciju iste trebala biti osigurana kombinacija privatnih i javnih investicija. Sve države i narodi bi trebale preuzeti obvezu i odgovornost za stvaranje uvjeta za maksimalnim korištenjem obnovljivih izvora energije, te bi trebale izgraditi svoj dio prijenosne mreže koja bi bila u vlasništvu javnosti.

Za gradnju GREG-a bi trebala detaljna analiza socio-ekonomskih koristi, pri čemu bi se ponajviše trebale gledati emisije stakleničkih plinova, a ne cijena samog projekta. GREG bi isto tako dugoročno omogućio pad cijene električne energije za sve države.

Javni fondovi bi trebali biti osnovani za financiranje GREG-a i to na razini država i na razini Ujedinjenih Naroda, a projekt bi se mogao financirati preko poreza na fosilna goriva.

Administracija i regulacija

Socio-političke prepreke za ovakav projekt bi bile najveće, s obzirom da bi se korporacije koje se bave fosilnim gorivima odupirale promjeni. Energetska administracija bi morala staviti socijalnu odgovornost na vrh prioriteta, a ne povrat investicije i profit, te će se politika morati regulirati pomoću dugoročnih ciljeva koji će često biti u potpunoj suprotnosti sa kratkoročnim regionalnim ciljevima.

Sve države će morati tražiti balans između državnih i globalnih interesa, pri čemu se mora paziti na ugovore o podjeli električne energije, implementaciji prijenosnh mreža, sigurnosnim uvjetima i pouzdanosti cijelog sustava. Mora se uspostaviti način na koji će bogate države pomagati siromašnijima. Za to bi se morala osnovati organizacija koja će rješavati sve probleme i sporove između država, a koja bi bila u potpunosti neovisna.

Tehnologija

Trenutačna isporuka električne energije iz velike količine elektrana još većem broju potrošača je izuzetno komplicirana, te je treba dobro izbalansirati. S obzirom da sama električna energija, osim u obliku elektrostatike, ne postoji u prirodi, te se ne može koristiti direktno, radi se o transportnom mediju, a ne o robi. Ona je zapravo zamjena za cijevovode ili transport. S obzirom da se cijevovodi, autoceste i željeznice koje služe za transport konstantno obnavljaju i unapređuju, isto se mora napraviti i za elektroenergetsku mrežu, te je korištenje posebno dizajnirane HVDC mreže za prijenos obnovljivih izvora energije idealan način za njeno unapređivanje.

Integracija i spremanje energije

Za izgradnju GREG-a bi se moralo izgraditi jako puno prijenosnih dalekovoda i podmorskih kabela kroz vrlo velike udaljenosti, te se stoga treba koristiti HVDC tehnologija koja ima najmanje gubitke, te se njome i najlakše upravlja na udaljenostima većim od 600 kilometara.

Dodatno se moraju izgraditi postrojenja za spremanje energije na odgovarajućim lokacijama u mreži pri čemu bi se koristila kombinacija postojećih tehnologija, kao što su reverzibilne hidroelektrane, gorive ćelije, baterije, komprimirani zrak i druge. Svaka od tih tehnologija bi se koristila na pojedinim lokacijama ovisno o geografiji i geologiji terena. S obzirom da bi sve elektroenergetske mreže bile spojene, količina energije koju treba pohraniti bi bila relativno mala.

Prema nekim studijama Sveučilišta u Buffalu bi za 20 TWh proizvodnje iz obnovljivih izvora energije trebalo imati 3% spremanja energije, što je otprilike 900 milijuna MWh mjesečno.

Zaključak

Kako se mnoge države u svijetu okreću svojim strategijama za tranziciju na obnovljive izvore energije, potrebno je organizirati centralnu regulaciju i proces odobravanja koji bi ih sve spojio. Svaka država bi bila odgovorna za financiranje svoje infrastrukture, ali bi bogatije države davale potporu razvoju manje razvijenim državama. Istraživači u industriji i na sveučilištima bi se također trebali udružiti kako bi se uspješno i dugoročno isplanirala jedinstvena svjetska vizija za energiju, tvrdi prof. Safiuddin u svome radu.

Izvor: www.renewableenergyworld.com