Kolumne
Autor Mladen Ili?kovi? |
Nedjelja, 12 Prosinac 2010 23:59 |
Nedavno su se sastali developeri projekata obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Malo je bilo zadovoljnih ?ak i u sektoru vjetra koji je uspio najviše snage priklju?iti na energetski sustav. „Svi smo se veselili kad smo dobili Tarifni sustav 2007., ali kao što smo i predvi?ali postoji mnogo problema jer nema koordinacije izme?u raznih ministarstava i tijela“, rekao mi je tom prilikom jedan od predstavnika me?unarodne kompanije koja investira i razvija projekte vjetroelektrana u Hrvatskoj. S njime se u potpunosti slaže primjer projekta solarne elektrane uz Dunav. Nedavno je Ministarstvo gospodarstva promijenilo uvjete za dobivanje prethodnog energetskog odobrenja (prvog od pet administrativnih koraka) i sada traži potvrdu nadležnog lokalnog urbanisti?kog tijela (pri županiji) o tomu da je lokacija na kojoj se želi graditi zaista prostornim planom izrijekom namijenjena za solarne elektrane. Naravno developer je zatražio takvo mišljenje no nakon toga se ispostavilo da suglasnost treba dati i Ministarstvo obrane (vjerojatno zbog obližnje granice), Ministarstvo kulture zbog ekološke mreže i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva zato jer je u blizini vodozaštitno podru?je. Budimo nerealno optimisti?ni pa dajmo svakom od tih tijela samo dva mjeseca i eto pola godine ?ekanja ako ?e prosu?ivati jedno nakon drugog. „Imaju i druge zemlje podjednaki broj postupaka prilikom dobivanja dozvola za po?etak gradnje male hidroelektrane, ali kod njih je svaki od njih vremenski ograni?en,“ objasnio mi je nedavno na Korani prof.dr. Zvonimir Guzovi? s Fakulteta strojarstva u Zagrebu koji je u sklopu trogodišnjeg projekta SMART uspore?ivao procedure u Italiji, Austriji, Gr?koj, Norveškoj i Hrvatskoj. Developeri bi trebali imati neku jeftinu državnu agenciju koja bi im ponudila lokacije na kojima bi mogli razvijati projekte, a kad bi dobili sve dozvole vidjelo bi se pod kojim uvjetima. Navodno takvo što postoji u Francuskoj gdje se za 3 tisu?e eura može doznati treba li uop?e ulagati na nekoj lokaciji u razvoj projekta novac, vrijeme i živce. Nešto takvo pokušava u?initi Karlova?ka županija koja na Mrežnici, Kupi i Korani traži potencijalne lokacije za razvoj projekata malih hidroelektrana i dosad ih je odredila sedam. Dok ne dobijemo agenciju i ne pojednostavnimo proceduru dobivanja dozvola (za fotonapon na krovovima ku?a to je obe?ao bivši ravnatelj Uprave za energetiku i rudarstvo Branimir Hora?ek još za 1. svibnja prošle godine) utješno je da ?e uskoro spomenuti projekt iznjedriti prvi priru?nik za developere i lokalnu samoupravu za razvoj i ostvarenje projekata malih hidroelektrana. To su projekti dohvatljivi lokalnim investitorima jer su isplativi za sedam godina uz rok trajanja hidroelektrana od 35 godina i jeftino uzdržavanje bez mnogo rizika. O tom „našem“ ulaganju razmišljao sam dok sam slušao jednog strana?kog ?elnika koji mi je objašnjavao kako obnovljivi izvori moraju ostati u hrvatskim rukama. Razmišljao sam o ?emu mi taj ?ovjek pri?a kad su kamate za pripremu projekta u jednoj hrvatskoj banci 11,99 posto (koji li su to poslovi osim droge i oružja koji donose dobit da se to isplati). U toj banci nude kredit na na?in da se položi 30 tisu?a eura i dobije kredit od 50 tisu?a. Da, ?uli su u toj banci za HBOR, ali nemaju tamo vezu da povuku sredstva. A u jednoj stranoj banci u Hrvatskoj za isti projekt nude sredstva HBOR-a po kamati od 5,5 do 7,5 posto. To pišem o razvoju projekata, a o tomu koji hrvatski investitor ima nekoliko desetaka milijuna eura za projekt obnovljivih izvora energije i strpljenja ?ekati 7 godina da mu se povrati ulaganje mislim da je suvišno pri?ati…premda bilo bi lijepo biti energetski neovisan, ali je li to samo politi?ka parola? |
Zadnje vijesti