Odmah na početku, da ne iznevjerim očekivanja – u ovoj kolumni neće biti spomenuta niti jednom riječju zemlja u kojoj živimo, već opet govorim o zemlji u kojoj je instalirano 28.000 MW iz fotonapona i milijun krovova solarnih elektrana uz pretpostavku 30 posto manje Sunca od nas. I nije neka vijest da će njemačko ministarstvo okoliša smanjiti poticaje za obnovljive izvore energije kako bi, vjeruju berlinski birokrati, usporilo rast cijena struje zbog velikog udjela zelene energije.

Ministar Peter Altmaier upozorio je kako će s današnjim rastom obnovljivih izvora Njemačka 2020. imati i do 45 posto zelene energije umjesto planiranih 35. Unatoč 5-postotnom godišnjem porastu cijena struje Nijemci i dalje podržavaju izgradnju velikih vjetroelektrana, njih 79 posto a tek dva posto manje nove solarne elektrane. No s druge strane samo 40-tak posto stanovništva je za izgradnju nove i pojačanje stare energetske mreže potrebne za uvođenje više zelene energije. A upravo je ta mreža između ostalog potrebna za koncepte koji se u Njemačkoj zbog pada poticaja i rasta cijena struje sve više traže: kućne fotonaponske elektrane koje isporučuju samo viškove energije.

I šparati i osjetiti

Racionalni Nijemci, ili kako bi neki (koji još vjeruju da možemo biti rasipni) rekli: škrti Nijemci frustrirani su činjenicom da paze na potrošnju provođenjem mjere energetske učinkovitosti od štedljive rasvjete do izolacije i skupljih uređaja koji manje troše, ali da računi nisu osjetno manji zbog rasta cijena energenata i struje. I neće biti bolje jer od 2013. njemačke tvrtke opskrbljivači električnom energijom morat će plaćati i emisije ugljičnog dioksida. Dosada je upotreba električne energije iz fotonapona na domovima za vlastite potrebe bila zanemarivo mala zbog dobrih otkupnih cijena i ugovora u trajanju od 20 godina. Ne samo da se najavljuju jednokratna sniženja poticaja već i njihov daljnji pad ovisno o broju novopriključenih solarnih megawata (prvi pad je za uređaje do 10 kW sa sadašnjih 24,43 centa na 19,5, a za veće od 10 do 40 kW sa 18,5 na 16,5 centi, a količina novopriključenih analizira se svakog kvartala). No kilowat struje proizvedene iz fotonapona u Njemačkoj je pao na 19 centi, a privatne korisnike ona iz mreže stoji 22 centa. Stoga ne čudi kako je jedno istraživanje otkrilo kako se 70 posto zahtjeva kupaca odnosi upravo na vlastito korištenje struje iz fotonapona. Tako je četveročlanoj obitelj u njemačkoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji sa kućom od 140 četvornih metara dovoljan fotonaponski uređaj od 5 kilowata. Ona čak trećinu proizvedene struje može prodavati, a za to im je potrebno brojilo skuplje tek 200 eura od uobičajenog.

Pa-pa trgovci strujom!

Naravno mnogo je skuplje biti posve energetski neovisan, jer za kućanstvo najprikladnije litij-ionske baterije su još uvijek prilično skupe pa kilowat akumulirane struje iz fotonapona stoji 40 centi. „Od te cijene polovica otpada na troškove spremanja energije“, objašnjava voditelj Odjela za akumuliranje električnih sistema na Frauenhofer Institutu Matthias Vetter,“no vjerujem kako će razvojem akumulatora i većom proizvodnjom cijena spremanja energije pasti na 10 centi po kilowattu.“ Ako cijena struje iz mreže nastavi s rastom samodostatni sustavi bi mogli biti konkurentni već 2015. S masovnom proizvodnjom litij-ionskih baterija uskoro kreću tri proizvođača: švicarski Lechlanché, japanski Panasonic i njemačka Varta. Lechlanché će od ovog mjeseca krenuti s proizvodnjom milijun akumulatora godišnje dostatnih za 20 tisuća kućanstava. Najveći naručitelj je kineski proizvođač solarnih modula Talesun. Švicarski proizvođač jamči kako će vlastita potrošnja s njegovim akumulatorom porasti s 30 na 70 posto, a to testira u južnoj Europi i Aziji.

Smanjenje gubitaka

Čak 140 izlagača je na ovogodišnjoj najvećoj svjetskoj izložbi solarne opreme Intersolar u Münchenu nudilo različita rješenja vlastite potrošnje električne energije iz vlastitog fotonapona. Hamburški Connergy će ove zime započeti s prodajom „Sunčanog spremnika“  snage 5 kW i kapaciteta pohrane od 8,8 do 13,2 kWh. Odlikuje ga automatiziran način upravljanja koji neovisno odlučuje koju struju je bolje koristiti. „Dok se olovni akumulator mora promijeniti minimalno tri puta u 20 godina, naš će uređaj izdržati to cijelo razdoblje“, hvali se voditelj proizvodnje u Connergy-u Jaak Palisaar,“jamčimo 7 tisuća punjenja i pražnjenja dok olovni akumulator to može samo 2 tisuće puta.“ Istosmjerna struja iz fotonapona se ne pretvara odmah u izmjeničnu, već po potrebi pa se i tu vidi napredak u smanjenju gubitaka (postoje proizvođači izmjenjivača koji jamče gubitak od samo jedan posto prilikom pretvaranja istosmjerne u izmjeničnu struju).

I njemački Schott odustaje od utrke s kineskim damping cijenama silicijskih modula i nudi upravljački sustav snage 5,4 kW koji upravlja neovisno predavanjem struje u mrežu. Za one koji pak ipak žele najbolji odnos cijene i kvalitete tu je sustav tvrtke Sunpac koja nudi olovne akumulatore s gelom snage 6,9 i 13,8 kW koji traju od 13 do 18 godina ovisno o veličini. Prednost mu je veličina jer nije veći od kofera pa stane i u manje podrume.

Spas u e-mobilnosti

Takvi će uređaji biti tek dio solarnih sustava budućnosti u kojima će se i električni auti puniti s nadstrešnice s fotonaponom. Tvrtka Solarworld ima već takva rješenja, a ime mu je Solarcarport. Povezanost e-mobilnosti, vlastite proizvodnje i potrošnje vjerojatni je izlaz iz krize fotonaponske industrije, a ta će vozila pametnim upravljanjem služiti za stabiliziranje mreže. No za to se treba ispuniti još jedan uvjet. „Vlada planira da 2020. na njemačkim cestama bude  milijun električnih vozila, a prije nego što se to dogodi, treba još između vlasnika vozila i opskrbljivača strujom dogovoriti visinu naknade za tu struju koja će se prodavati i kupovati“ upozorava Stefan Berger, menadžer projekata alternativnih vozila u Opelu.

Mladen Iličković
novinar Hrvatske radiotelevizije, urednik emisije Ekozona