Vlada je zamijenila loš Tarifni sustav, koji je bio bolji u pogledu zainteresiranosti investitora, ali loš u pogledu ciljeva, i napravila novi koji je štetan, pogrešan i nestručan.

Štetan je za:

• Razvoj investicija koje željno očekujemo, odbijeni su investitori, domaći i inozemni, kojima je učinjena šteta, jer su investirali u pripremu investicija (idejni projekti, elaborati po zahtjevu HEP-a, razna mjerenja i suglasnosti, uloženo vrijeme i novac u kompliciranom i dugotrajnom pribavljanju dozvola). Isplativost investicije postala je upitna, jer investicijski troškovi su viši zbog skupih i zahtjevnih HEP-ovih rješenja priključka (10-35% više nego u Njemačkoj). Otplativost sunčane elektrane do 1 MW  narasla je na 19 godina prema realnim troškovima.
• Razvoj domaćih firmi, koje su investirale u razvoj da bi se uklopili u trend koji se u Europi pokazao efikasnim (školovanje stručnjaka, certifikacija, nabava alata i opreme za uspješno obavljanje novih poslova – osposobljavanje za projektiranje, montažu, ispitivanje, održavanje).
• Nezaposlene i stručne ljudi koji su izgubili šansu za zaposlenje.
• Državnu blagajnu, jer je izgubila 25% PDV-a
• Hrvatsku, jer umjesto stvaranja  energetske neovisnosti ulazi planski u velike energetske investicije, koje nisu iz obnovljivih izvora, ulazi u zonu ovisnosti (ugljen, uran i plaćanja ekoloških šteta) i dužničkog ropstva, time otvaramo put da izgubimo kompletan energetski sektor.
• Umjesto dodatnog zaduživanja već ionako financijski slabog HEP-a mogla se energetska situacija popraviti relativno brzo privatnim kapitalom, ali za to treba poznavati trendove i nove mogućnosti. HEP bi trebao  investirati samo u mrežu, da može prihvatiti distribuirane izvore. ŠTETA.

Pogrešan

• Nije se ništa preuzelo iz Direktive 2009/28 /EC kao Europske stečevine.
  Direktiva se zove „Promicanje uporabe energije iz obnovljivih izvora i ukidanju direktiva 2001/77/EC i 2003/30/EC„. Ukinute su Direktive na koje se pozivaju naši energetski zakoni i pravilnici. Obveza je preuzeta u pregovorima, ali je ne možete razumjeti ako ne znate engleski. Nova Direktiva daje novi trend i smjer. Javno se govori o tri puta 20, ali ona daje i upute kako do toga doći. Primjer je; Čl. 6. Tarifnog sustava - definiranje  ovlaštenog instalatera -navodi kriterij prema HRN EN 45011. Pogrešno, to je norma za certificiranje akreditacija za ocjenu proizvoda. Umjesto  čl. 14. i dodatka IV, spomenute Direktive, predviđena je certifikacija i osposobljavanje instalatera u EU.
• Izdavanje potvrda o obnovljivom izvoru s kojom se može trgovati a služi državama za dokazivanje stanja obnovljivih izvora, kao i otvaranju mogućnosti izgradnje OIE bez poticaja, ali s mogućnošću prodaje „zelene potvrde“ i energije – niti riječi. Vrlo lako su odbačeni privatni investitori kao „kvazi investitori“.
• Moglo bi se dalje dokazati da je Novi Tarifni sustav kontraproduktivan za obnovljive izvore što znači da Ministarstvo gospodarstva i „stručna podrška“ nisu kompetentni za obnovljive izvore. Vidljivo je da je on previše orijetiran na postojeće energetske monopole i tjera vodu na njihov mlin, a nasuprot  tome energetski subjekt „proizvođač energije iz OI“ nije ravnopravan na tržištu i u pristupu mreži operatera.

Zakon o obnovljivim izvorima energije trebao bi biti pokrenut iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Ministrica Holy pokazala je da bolje razumije tu problematiku (tekst je nastao prije ostavke Mirele Holy na ovu dužnost, op. urednika).

Sve udruge, investitori, proizvođači, ustanove i svi svjesni građani kojima je interes OIE, trebali bi se udružiti u jaku UDRUGU, koja bi imala snagu utjecaja na politiku i donošenje odgovarajućih zakona i pravilnika kao što je takova udruga u Njemačkoj to dokazala. Poticaji nisu ukinuti, ali su i dalje regulirani po EEG-u.