Plima i oseka nastaju kao posljedica djelovanja Mjeseca i Sunca na površinu vode u svim oceanima na planeti. Amplituda plime i oseke ovisi o međusobnom trenutačnom položaju Zemlje, Sunce i Mjeseca, s time da u ovisnosti o tom položaju amplituda, a i frekvencija pojavljivanja plime i oseke na nekom mjestu mogu značajno varirati. Amplituda tako može varirati od 10 cm do preko 12 metara. U zapadnoj Europi na Atlantiku je vremenski razmak između dviju plima 12 sati i 25 minuta, a na području Indokine se plima javlja jednom u 24 sata.

Energija plime i oseke je jedan od najstarijih tipova energije koju koriste ljudi. Ta energija ne zagađuje okoliš, pouzdana je i lako predvidljiva za razliku od energije vjetra i valova. Sama energija plime i oseke se može koristiti na dva načina:

Energija oceana, tj. plime i oseke, te valova je još uvijek relativno slabo istraženo i iskorišteno područje proizvodnje energije. I dok je energija plime i oseke relativno rijetko korištena, ipak njena povijest seže sve do doba antike, kad se slično kao i energija vodotoka počela upotrebljavati u prvim mlinovima s vodenim kotačem. S druge strane korištenje energije valova je prvi puta zabilježeno tek u 18. stoljeću. Ulaskom u doba velikog prodora obnovljivih izvora energije ova dva izvora energije mogu igrati značajnu ulogu u energetskom miksu budućnosti, pogotovo u državama smještenim na velikim svjetskim oceanima.

Tehnologije za iskorištavanje energije valova i energije plime i oseke su još uvijek u začecima svog razvoja, tako da se očekuje da će oba ta izvora energije u budućnosti imati značajnu ulogu i udio u razvoju obnovljivih izvora energije na svijetu.