Bez povijesti i još ponečega, ne može.

Povijest anaerobne digestije

Neki zapisi pokazuju da se proizvod anaerobne digestije organske materije "BIOPLIN", koristio još u Asiriji u 10. st. prije n. e., i u Perziji u 16. st. prije n. e. Jan Baptista van Helmont je još u 17. st. prvi ustvrdio i dokumentirao da se BIOPLIN može dobiti prilikom procesa raspadanja organske materije. Alessandro Volta je 1776. utvrdio odnos između količine raspadnute materije i količine BIOPLINA. Konačno 1808. Humphry Davy utvrđuje potrebu anaerobnog raspadanja organske materije za dobivanje BIOPLINA. Prvo dokumentirano postrojenje za proizvodnju BIOPLINA izgrađeno je u koloniji leproznih bolesnika u Bombaju, Indija 1859. godine. Istraživanja na usavršavanju procesa AD (anaerobna digestija) se nastavljaju i godine 1895. u Exeteru Engleska, pale se prve plinske svjetiljke koje koriste BIOPLIN. Buswell i drugi tokom 1930. istražuju anaerobne organizme i uvjete u kojima oni razvijaju BIOPLIN. Anaerobna digestija je možda najprihvatljivija za gospodarstva koja proizvode velike količine otpadne organske mase. Danas, širom svijeta postoji na desetke milijuna AD koji rade s većim ili manjim uspjehom, ovisno o vrsti i uvjetima rada AD-a.

Neke od prednosti AD-a:

• AD - i u zemljama trećeg svijeta, Indiji, Kini, Nepalu, daju ogroman doprinos u očuvanju okoliša.
• Odsutnost mirisa - farme ne moraju biti dislocirane.
• Dobivanje visokokvalitetnoga gnojiva - smanjeno korištenje umjetnih gnojiva.
• Dobivanje bioplina - struja, kuhanje, grijanje, trovanje punice (šalim se :-) ).
• Čista voda - vraćanje u proces digestije.

U Europi naročito se razvijala AD tehnologija i sistemi tokom ll. svjetskog rata kada je vladala nestašica energenata. Kasnije je taj vid energije malo zapostavljen radi relativno jeftinih fosilnih goriva, a nakon 70-tih ponovno raste interes za AD sisteme. Danas u Europi uspješno radi preko 1.000 AD većih ili manjih sistema. Samo u Njemačkoj je u zadnjih 5 g. postavljeno preko 250 AD sistema. Najveće iskustvo s AD sistemima ima Danska u kojoj sada postoji i uspješno radi 18 velikih (stari podatak) centraliziranih AD sistema.

Sustav anaerobne razgradnje organske materije podrazumijeva:

• Priprema sirovine.
• Digestori.
• Sakupljači plina.
• Sistemi za korištenje plina.
• Korištenje mulja kao gnojiva.
• Hoće li se razvijati zajednički sistem od nekoliko gospodarstava što je za preporuku, jer smanjuje početne troškove, a veliki sistemi su i efikasniji, ili pak pojedinačni, ovisi o mnogo čimbenika.

Uvodni podaci o sirovini, anaerobnim digestorima, i proizvodima anaerobne digestije

Što digestor jede i kako živi?

• Humani i animalni izmet, biljni ostaci, otpad pivarske, pekarske, i sličnih industrija. Kod otpada mesne industrije obvezno odvajati masti (ova vrsta digestora ne voli masti).
• Omjer miješanja sirovina/voda: 1/10, PH lagano lužnat.
• Retencija: Vrijeme zadržavanja sirovine u digestoru 40-60 dana.
• Dodavanje sirovine u digestor u jednolikim razmacima. Barem dva puta dnevno (i mi grickamo cijeli dan).
• Grijanje u hladnim danima.
• Pad: Horizontalni digestori 3-5 % ulaz - izlaz.
• Odnos: dužina/promjer digestora 5/1.
• Materijali za izradu: beton, čelik, prokrom, polietilen, poliesteri, ferocement.
• Plinosprema, preporučljivo odvojena od digestora.
• Veličina digestora, 10-30 m³ izgleda prihvatljivo, ali 50 m³ ili veće je bolje.
• Temperatura sirovine 35^oC.
• Čišćenje digestora -  jednom godišnje.
• Sastojci plina: 
  Bioplin je mješavina od 60-70% metana, 30-40% ugljičnog dioksida, te sumporovodika (smrad po trulim jajima) i vodena para.
• Ugljični dioksid nije potrebno odvajati, osim ako se želi smanjivati volumen plinospreme, povećati kalorična vrijednost bioplina, proizvoditi suhi led, ili upuštati ga u staklenike.
• Topla voda iz motora.
  Ugrijanom vodom sistema za hlađenje motora grijati sadržaj digestora.
  Motor postavljati samo ako je dnevna količina proizvedenog plina dovoljna za njegov rad.
• Ispušni plinovi iz motora su vrlo opasna ali i korisna rabota.
• Digestorski Mulj (digestat,efluent, kako vam drago).
  Proizvod anaerobnog procesa u digestoru. Korištenje kao gnojivo.
  Nakon izlaza iz digestora, aeriranja, cijeđenja i sušenja tokom nekoliko tjedana dobivate izvanredno gnojivo za vaša polja.
• Ocjednu vodu vraćati natrag u proces, jer će vam digestor postati veliki potrošač vode.

Razliku u procesu razlaganja lako je uočiti na tablici.

Za proces AD potrebna su veća početna ulaganja u obliku izrade postrojenja koje će omogućiti odvijanje digestije bez prisutnosti kisika. Razvijene su bezbrojne varijante digestora. Mali, veliki, podzemni, nadzemni, djelomično ukopani, okrugli pravokutni, uspravni, položeni, metalni, plastični, betonski. Svi su oni izvedivi i mogući, ali treba se držati pravila da moraju biti praktični i ne preskupi.