|
Od navedenih odgovora niti jedan nije posebno radikalan niti u kojem smjeru. Mogu se primijetiti blago različiti fokusi stranaka: HSLS-a na olakšavanje investicija i učinkovito korištenje resursa, HSS-a na brendiranje i zaštitu okoliša, saborske zastupnice SDP-a Mirele Holy na izmjenu zakonske regulative i Zakon o obnovljivim izvorima energije, te HDSSB-a na reviziju strateških dokumenata općenito. SDP i HDSSB vrlo otvoreno kritiziraju dosadašnju politiku, dok HSS i HSLS također nisu zadovoljni, ali ne temelje svoje odgovore na kritici, već na mogućim rješenjima.
| Smatrate li da su ciljevi iz Strategije energetskog razvitka iz 2009. godine vezani za obnovljive izvore energije ostvarivi u predviđenim rokovima? Koje mjere planirate poduzeti kako bi se ostvarili ti ciljevi? |
Parlamentarni izbori 2011. |
|
Strategija energetskog razvitka iz 2009. godine neadekvatna je u pogledu obnovljivih izvora energije, prvenstveno stoga što nije temeljena na stvarnom potencijalu i mogućnostima iskorištavanja određenih obnovljivih izvora energije (OIE). Pitanje stoga nije da li se ciljevi propisani Strategijom mogu realizirati u rokovima, već da li je takva realizacija najbolje rješenje za Republiku Hrvatsku. Neosporno je kako Hrvatska ima dobre potencijale za određene vidove OIE, no nepostojanje strategije iskorištavanja i razvoja OIE ukazuje na mogućnost neefikasnog iskorištavanja istih.
Rješavanje statusa OIE mora biti dugoročno a kao prvi korak nameće se potreba izrade strategije iskorištavanja i razvoja OIE kojom bi se Republika Hrvatska opredijelila za točno određene vidove obnovljivih izvora sukladno njihovom sveukupnom potencijalu na teritoriju Hrvatske. Strategija bi također uključivala okvirnu mogućnost priključka na energetsku mrežu čime bi se definirale kvota i dinamika poticanja izgradnje OIE postrojenja, te ciljeve i načine zaštite prirode i okoliša čime bi se investitorima i prostornim planerima omogućilo lakše i svrsishodnije lociranje OIE projekata.
Ostvarenje zadanih ciljeva također je nemoguće zbog nedorečenosti postojećeg zakonodavnog okvira i administrativne procedure koju je iznimno teško provesti u praksi. Imperativ je stvoriti pozitivnu investicijsku klimu koja, osim transparentnog zakonodavnog okvira i efikasne administrativne procedure, uključuje i ekonomske poticaje investitorima kako bi ih privukli i zadržali na našem tržištu.
|
Ozbiljan odgovor na ovo pitanje bi se mogao dati samo na temelju detaljne i stručne analize Strategije. Nažalost, poučeni lošim iskustvima dolazimo do zaključka da je većina strateških i planskih dokumenata u RH na svim razinama nerealna. Naime, općenita pojava u društvu je raskorak između stvarnog stanja i mogućnosti i planskog stanja. Obzirom na takvo stanje prvo što bismo poduzeli je revizija svih strateških i planskih dokumenata upravo s naglaskom na mogućnostima i realnoj dinamici provedbe te bi iz takve analize ujedno proizašle i mjere za realizaciju. Stav HDSSB-a je da je potrebno vratiti dignitet stručnosti i stručnim, a ne političkim rješenjima pojedinih problema. Prečesto su se do sada odluke donosile upravo prema političkim kriterijima što najčešće daje loše rezultate.
|
|
Republika Hrvatska Strategijom je postavila cilj da se u razdoblju do 2020. godine udio proizvodnje električne energije iz velikih hidroelektrana i obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji električne energije održi na postojećoj razini te da u 2020. godini iznosi 35%. Procjenjuje se da će prosječni godišnji porast ukupne potrošnje električne energije do 2020. godine iznositi oko 3,5% odnosno da će ukupna potrošnja električne energije, bez vlastite potrošnje elektrana, iznositi oko 28 TWh u 2020. godini. Procjenjuje se da će vršno opterećenje u hrvatskom elektroenergetskom sustavu u 2020. godini iznositi oko 4 600 MW.
Smatram da Hrvatska ovako navedene ciljeve može sigurno ostvariti. Pitanje je samo koja se komponenta uračunava u obnovljive izvore energije. U tu kategoriju mnogi ne uvrštavaju energiju dobivenu iz hidroelektrana, posebno ne onih velikih, baš zbog njihovih utjecaja na okoliš. Kada se govori o potrebama, nužno je pratiti trend ukupne potrošnja električne energije od vremena izrade Strategije, a to su podaci utemeljeni na prosjeku potrošnje od 2001. do 2006. godine i stopi rasta od 4,1% kao polazišta za izračun predviđene stope rasta potrošnje od 3,5% do 2020. godine. Međutim, mi smo u tom razdoblju imali tešku gospodarsku krizu čije se posljedice još osjećaju što je gotovo sigurno utjecalo na ukupnu potrošnju električne energije.
Da li su ti ciljevi premalo ambiciozni? Rekla bih da jesu. Neke zemlje poput Austrije, Danske pa čak i Njemačke u mnogo se većem postotku ili čak u potpunosti oslanjaju na zamjenu konvencionalnih izvora energije obnovljivima. Navedeno postaje brend države koja svojim deklarativnim pristupom brendira i svoju industriju kao prijateljsku okolišu, istom potiče osmišljavanje i razvoj novih domaćih tehnologija koje se zatim u obliku gotovih proizvoda plasiraju na druga tržišta bilo kao proizvod, bilo kao gotovi sustavi na kojima se još zarađuje i na proizvodnji energije.
|
Mirela Holy, saborska zastupnica SDP-a i predsjednica Savjeta za zaštitu okoliša SDPH
Smatram da Strategija energetskog razvitka iz 2009. godine nije dovoljno ambiciozna u smislu realnih hrvatskih potencijala obnovljivih izvora energije, ali je, nažalost, pretjerano ambiciozna za vladajuću garnituru koja nije u stanju čak ni zakonodavno urediti područje obnovljivih izvora energije pa, eto, na kraju 2011. godine još uvijek nemamo Zakon o obnovljivim izvorima energije. Energetika i projekti u energetici mogu biti novi motor razvoja Hrvatske, a posebice su projekti obnovljivih izvora u tom smislu zanimljivi jer mogu u relativno kratkom roku uz korištenje domaćih industrijskih i znanstveno-tehnoloških potencijala pokrenuti proces ekonomskog oporavka te novi val zapošljavanja. Da bi se takvo nešto postiglo nužno je izmijeniti spomenutu Energetsku strategiju, donijeti kvalitetan Zakon o obnovljivim izvorima energije, u Saboru usvojiti kartu obnovljivih izvora Hrvatske u cilju brže realizacije ovih gospodarski prioritetnih projekata, implementirati 3. EU energetski paket, posebice izdvajanje prijenosa i distribucije iz HEP-a u tvrtke u 100% vlasništvu države bez mogućnosti privatizacije kojima će se, vjerujem, i pokrenuti projekti modernizacije u mrežu.
|
Komentar: Stranke se generalno slažu oko neadekvatnosti postojeće Strategije energetskog razvitka. Zanimljivo je da se s tim slaže i HSS, koji je u trenutku donošenja Strategije bio član vladajuće koalicije i mogao je imati utjecaj na ciljeve postavljene unutar Strategije. HSLS i saborska zastupnica SDP-a Mirela Holy eksplicitno spominju detaljno kartiranje potencijala obnovljivih izvora energije i njihovo učinkovito iskorištavanje, dok HDSSB spominje detaljnu reviziju strateških i planskih dokumenata općenito. HSLS ističe potrebu ciljanog opredjeljenja iskorištavanja pojedinih obnovljivih izvora, HSS „brendiranje“ države kao ekološke, saborska zastupnica SDP-a Mirela Holy obnovljive kao „motor razvoja“, a HDSSB vraćanje digniteta stručnjacima i preferiranje stručnih umjesto političkih rješenja. U ovom kontekstu saborska zastupnica SDP-a Mirela Holy spominje i Treći energetski paket kao sredstvo olakšavanja procedura i pristupa električnoj mreži. HSLS jedini izričito spominje problem administrativnih barijera i prostornih planova, dok se saborska zastupnica SDP-a Mirela Holy na to osvrće kroz potrebu donošenja novog Zakona o obnovljivim izvorima energije. Odgovor HDSSB-a, iako vrlo općenit, poentira ističući da je dosadašnje uplitanje politike u energetiku donijelo loše rezultate i da je potrebno vratiti energetiku stručnjacima.
Od navedenih odgovora niti jedan nije posebno radikalan niti u kojem smjeru. Mogu se primijetiti blago različiti fokusi stranaka: HSLS-a na olakšavanje investicija i učinkovito korištenje resursa, HSS-a na brendiranje i zaštitu okoliša, saborske zastupnice SDP-a Mirele Holy na izmjenu zakonske regulative i Zakon o obnovljivim izvorima energije, te HDSSB-a na reviziju strateških dokumenata općenito. SDP i HDSSB vrlo otvoreno kritiziraju dosadašnju politiku, dok HSS i HSLS također nisu zadovoljni, ali ne temelje svoje odgovore na kritici, već na mogućim rješenjima.
Kukuriku koalicija
U predizbornom programu Kukuriku koalicije stoji: "Vlastitim sredstvima i onima Europske unije poticat ćemo razvoj različitih obnovljivih izvora energije, čiji bi udio bio i veći od 20% ukupne potrošnje energije, što je zacrtani cilj Europske unije." To bi značilo da je njihov stav da su ciljevi ne samo ostvarivi, nego da ih se može i premašiti, što je u skladu s odgovorom saborske zastupnice SDP-a Mirele Holy. U strategiji se naravno ne spominju točne mjere kojima bi se stiglo do takvog cilja.
Među odgovorima na temu obnovljivih izvora energije na web stranici Kukuriku koalicije između ostalog stoji i sljedeće: "Činjenica je da imamo iznimno ambiciozne planove u sektoru energetike općenito, a veliki naglasak je stavljen upravo na obnovljive izvore energije (OIE) zbog njihovog pozitivnog energetskog, ekološkog, ekonomskog i društvenog efekta. U Kukuriku koaliciji stoga smatramo da Hrvatska može do 2020. godine čak i premašiti europske ciljeve o 20% obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije, dakle ne samo u elektroenergetskom sektoru. Što se tiče trenutne situacije, udio OIE u ukupnoj energetici iznosi 1,7% što je vidljivo iz sustava poticaja. U ovo nisu uračunate tzv. velike hidroelektrane iz kojih Hrvatska, ovisno o hidrologiji, proizvodi između 50 i 60% električne energije. Hidroelektrane u Hrvatskoj sudjeluju s približno 55% instalirane snage." Navedeni ciljevi su iznimno ambiciozni, no s aspekta energetske sigurnosti, dugoročne stabilizacije cijene energije i razvoja gospodarstva se nadamo da će mjere koje se planiraju biti dorasle upravo ovom zadatku. Kao jednu od mjera za ovaka plan navodi se donošenje novog Zakona o OIE.
HDZ
U izbornom programu HDZ-a na ovu temu stoji sljedeće: "Za poticanje izgradnje crpnih elektrana uvodimo i novu poticajnu tarifnu kategoriju za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora.
Nastaviti ćemo s poticanjem razvoja projekata obnovljivih izvora energije. Time ćemo omogućiti energetsku samodostatnost prvenstveno hrvatskih otoka, a posebno kombinaciju fotonaponskih elektrana s crpnim, reverzibilnim hidroelektranama i elektranama na drvnu biomasu.
Prvenstveno za otoke, ali i za cijelu Hrvatsku, priprema se razvoj malih distribuiranih obnovljivih elektrana (solarne, vodikove gorive ćelije) te priključenje istih u HEP-ov distribucijski sustav.
HDZ najveću moguću važnost pridaje tzv. Zelenom razvoju Hrvatske. S tim u skladu donijet ćemo posebni Zakon o obnovljivim izvorima energije, te i financijski posebno poticati proizvodnju energije iz obnovljivih izvora vjetra, vode energije, biogoriva i sunca.
U sljedećem mandatnom razdoblju ćemo kroz poticajni zakonodavni okvir omogućiti izgradnju 400 MW novih proizvodnih kapaciteta u sustavu obnovljivih izvora energije."
Oni ne dovode u pitanje ciljeve, samo napominju kako će se isti ostvariti. Svakako je hvalevrijedna odluka poticanja izgradnje reverzibilnih hidroelektrana koje su idealni komplement izgradnji većeg broja vjetroelektrana, ali i fotonaponskih elektrana. Isto tako dobro je identificirana ideja i razvojna mogućnost otoka implementiranjem malih distributivnih OIE radi poboljšanja opskrbe i razvoja otoka, a na temu čega smo u suradnji s ZelenaEnergija.org organizirali i potpisivanje peticije. Kao mjere navodi se i opet Zakon o OIE, ali koji se najavljuje već jedno duže vrijeme bez pravih rezultata. Isto tako s obizrom da je u prošlom mandatu također bilo najavljeno 400MW novih OIE, a da nije ostvareno niti 25% navedenog, teško je povjerovati u veću efikasnost ovaj puta. Iako se izgradnja vjetroelektrana i fotonaponskih elektrana malo ubrzala, no uz velike velike probleme za investitore - s obzirom na nedovoljnu transparentnost procedure.
Zeleni zajedno
Unatoč relativno šturom programu, jasno je da Zeleni Zajedno imaju izuzetno ambiciozne ciljeve u pogledu implementacije OIE: "Do 2030 g. prestati upotrebljavati fosilna goriva i postići potpunu energetsku neovisnost", te u vrlo kratkim crtama spominju i plan kako to postići - investiranjem u sve oblike OIE i poticanjem gradnje elektrana na onim mjestima gdje iste imaju najviše smisla, poticanjem energetske efikasnosti kroz programe proaktivne porezne politike, te orjentacijom transportne politike na mrežu željezničkih pruga s brzim električnim vlakovima što bi povećalo uštede u transportu. Ovo je svakako najambiciozniji program od ponuđenih, međutim je i program koji bi bio izuzetno izazovan za provođenje. |
