Potražnja za električnom energijom iz godine u godinu sve više raste, a elektroenergetske mreže i dalje se šire. Osim samog povećanja tržišta, na cijenu energije utječu i mnogi drugi direktni i indirektni faktori o kojima možete nešto više pročitati u nastavku.

Kada govorimo o cijeni energije mislimo na cijenu 1 kWh električne energije koji proizvede neka elektrana, uključujući troškove izgradnje elektrane i troškove održavanja i pogona elektrane. Sama cijena energije sastoji se od mnogo komponenti, a mogu se podijeliti na direktne i indirektne troškove.

Pod direktnim troškovima smatramo kapitalne troškove, tzv. CAPEX, i operativne troškove, tzv. OPEX. Kapitalni troškovi odnose se na izgradnju elektrane, a uključuju i plaćanje kamatne stope, dok su operativni troškovi zapravo troškovi održavanja, skladištenja otpada (ukoliko postoji), troškovi goriva, troškovi izdavanja potrebnih dozvola i sl.

Indirektnih troškova ima mnogo, a najčešće se dijele na socijalne troškove (posljedica ozljeda na radu ili zdravstvenih problema zbog emisija) i troškove očuvanja okoliša. Upravo zbog njihove nepredvidivosti teško ih je izračunati, no iskustva pokazuju da prelaze direktne troškove, nekada čak i preko nekoliko puta.

Možemo zaključiti da cijena energije nije fiksna vrijednost za određeni izvor energije, već ovisi o nizu čimbenika među kojima su lokalni politički i zakonodavni uvjeti, makroekonomski faktori, dostupne opcije financiranja, te struktura tržišta i elektroenergetske mreže.

Usporedba cijene troškova za različite uvjete i različite izvore energije stvara kvalitetnu osnovu za određivanje dugoročnih energetskih odluka. No, upravo zbog velikog broja čimbenika koji utječu na cijenu, svaku procijenu treba sagledati s oprezom, te je prilikom usporedbe različitih izvora potrebno u obzir uzeti iste čimbenike.

U donjem grafu, prema podacima prikupljenim od strane OECD i BRICS zemalja, prikazani su troškovi električne energije dobivene iz različitih izvora energije u 2009. godini. Riječ je samo o direktnim troškovima.

Izvor slike: http://www.vestas.com

Graf direktnih i indirektnih troškova za dobivanje električne energije iz fosilnih goriva, energije vjetra i nuklearne energije pokazuje velike razlike u ova tri najčešće korištena izvora, no možemo zaključiti da indirektni troškovi imaju ključnu ulogu kod fosilnih goriva, te uvelike mogu određivati cijenu energije iz nuklearnog izvora.

Izvor slike: http://www.vestas.com

Razlike direktnih troškova odraz su različitih tehnologija koje se primjenjuju, odnosno same cijene izgradnje objekta potrebnog za iskorištavanje izvora. Najveće razlike u cijeni energije pronalazimo kod izvora koji dodatno koriste fosilna goriva; povećanje cijene goriva od 50% može povećati cijenu proizvodnje električne energije za više od trećine. Upravo zbog toga, izvori kao što je energija vjetra ili Sunčeva energija, koji ne koriste fosilna goriva, postaju sve zanimljiviji i korišteniji. Ista stvar vrijedi i kada govorimo o dodatnom porezu na emisije, s obzirom da ih ova dva izvora ne stvaraju.

Na slijedećem grafu kronološki je prikazana cijena nafte od 1974. godine do danas. Iz njega je lako vidljivo da cijena nafte ne pada, već gotovo konstantno raste, pa možemo zaključiti da je kod izvora koji koriste naftu teško očekivati smanjenje troškova proizvodnje energije.

Izvor slike: http://www.vestas.com

Smanjenje troškova proizvodnje električne energije moguće je ostvariti razvojem tehnologije i razvojem materijala, ali važan čimbenik predstavljaju politika i zakonodavstvo, te poticaji koji se izdvajaju za određene izvore energije.

Obnovljivi izvori energije, posebice energije vjetra i Sunčeva energija imaju sve veću ulogu u proizvodnji električne energije, i potreba za njima sve više raste. Njihova velika prednost, kada govorimo o troškovima proizvodnje energije, nalazi se u činjenicama da za svoj rad ne koriste fosilna goriva, ne koriste vodu, te ne stvaraju emisije stakleničkih plinova.

Na webinaru održanom 24. listopada, u organizaciji Elsevier-a i Renewable energy focus-a, Steve Sawyer, glavni tajnik GWEC-a, i Martin Bilhardt, predsjednik uprave u PNE, obradili su upravo ovu temu. Naglasak webinara bio je upravo na tome kako razvoj tehnologije, veća učinkovitost u proizvodnji i bolji materijali mogu znatno smanjiti cijenu proizvodnje, a povećanje tržišta, veća konkurentnost i bolja zakonodavstva dodatno mogu pomoći u implementaciji obnovljivih izvore energije, ali i dugoročnom smanjenju i stabiliziranju cijena energije općenito. Istaknuta je i važnost fokusa na nacionalna, odnosno regionalna tržišta i zakonodavstvo.

Kada govorimo o razvoju tržišta, važno je spomenuti velike pomake u Južnoj Americi, posebice Brazilu u kojem je čak 9 vodećih proizvođača vjetroegregata otvorilo svoje tvornice, te pomake u Aziji, posebice Japanu koji, nakon tragedije u Fukushimi, razvija iskorištavanje energije vjetra na moru. Prihvaćanje energije vjetra i Sunčeve energije kao sve uobičajenih izvora električne energije, te transformacija elektroenergetskog sustava vidljiva je u Danskoj, Španjolskoj, Norveškoj, pa i Kini, a upravo to dodatno bi moglo utjecati na pozitivne promjene na tržištu koje bi povećale konkurentnost i općenito smanjile troškove proizvodnje električne energije, zaključio je Sawyer.

Izvor: http://www.vestas.com , http://www.renewableenergyfocus.com