|
Irska i Velika Britanija su 2013. godine potpisale ugovor o suradnji na podru?ju obnovljive energije kojim se predvi?a gradnja oto?nih vjetroelektrana i trgovinu tisu?e gigavat sati energije vjetra iz Irske u Britaniju. Uz ekonomsku stimulaciju od 15 milijardi eura investicija, suradnja dviju država na ovom podru?ju bi potencijalno zna?ila i otvaranje do 30 tisu?a novih poslova u proizvodnji, instalaciji i održavanju vjetroelektrana do 2020. godine.
Je li ovaj model razvoja obnovljivih izvora energije primjenjiv na jugoisto?nu Europu?
 Regija jugoisto?ne Europe je po istraženim potencijalima u energiji vode, Sunca, vjetra i biomase najbogatija regija u EU. Potencijali tih izvora se još uvijek nedovoljno koriste, pri ?emu u energetskom miksu država iz regije, uz rijetke iznimke, i dalje prevladavaju fosilna goriva, u prvom redu energija dobivena iz termoelektrana na ugljen, naftu i lož ulje.
Potencijali za trgovinu obnovljivom energijom za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovina, Albaniju, Srbiju, Kosovo [1], bivšu jugoslavensku Republiku Makedoniju i Crnu Goru se istražuju u sklopu projekta BETTER, koji se provodi kroz program Intelligent Energy Europe (IEE), i u kojemu sudjeluje UNDP Hrvatska. Projekt je zapo?eo 2012. godine i traje tri godine.
Preliminarni rezultati projekta, koji su u srpnju predstavljeni na regionalnoj radionici u Beogradu, pokazuju zna?ajan potencijal koji analizirane zemlje imaju u trgovini obnovljivom energijom u smislu zapošljavanja, ekonomske stimulacije i pozitivnijeg utjecaja na okoliš u odnosu na postoje?e izvore energije.
Albanija i Srbija su prepoznale potencijal za izvoz obnovljive energije u druge države i ugradili ih u svoje akcijske planove za obnovljive izvore energije. U usporedbi sa business as usual scenarijem razvoja obnovljive energije (bez trgovanja), promatrane države bi kroz trgovinu obnovljivom energijom mogle stvoriti barem dva puta više novih radnih mjesta (uz visoki postotak doma?e komponente u proizvodnji, instalaciji i održavanju je taj broj još i ve?i) i tri puta višu ekonomsku stimulaciju kroz investicije. Primjerice, za Hrvatsku bi izvoz obnovljive energije zna?io i do 6 tisu?a novih poslova svake godine uz investicije i do 3 milijardi eura!
Suradnja dviju država putem trgovine obnovljivom energijom je prije svega osmišljena tako da države kojima manjka potencijala obnovljivih izvora energije na ekonomsko isplativiji na?in zadovolje svoje ciljeve prema klimatsko energetskoj politici EU, u smislu udjela obnovljivih izvora energije do 2020. godine. U slu?aju neispunjenja zadanih ciljeva, države ?e pla?ati penale, u iznosu od 150 milijuna eura godišnje za svaki „promašeni“ postotak, što prema sadašnjim trendovima razvoja u ovim državama nije isklju?eni scenarij.
Opcija za te države da zadovolje svoje ciljeve oko udjela obnovljive energije bi mogla biti trgovina obnovljivim energijom. Mogu?i modeli trgovine obnovljivim energijom su predstavljeni kroz EU Direktivu o promociji korištenja obnovljivih izvora energije (Direktiva 2009/28/EZ) u ?lancima 6, 7 i 9. Statisti?ki prijenos (statistical transfer) energije se provodi tako da se ostvareni višak jedne zemlje u 2020. pripiše drugoj zemlji, bez fizi?kog prijenosa, dok zajedni?ki projekti (joint projects) podrazumijevaju fizi?ki prijenos elektri?ne energije. Najve?i potencijal za trgovinu obnovljivom energijom u regiji zapadnog Balkana leži upravo u zajedni?kim projektima izme?u država zapadnog Balkana i država Europske unije, koje su u deficitu s obnovljivom energijom. Na tragu toga su Srbija i Italija još 2009. godine potpisali sporazum o suradnji na podru?ju trgovine obnovljivim izvorima energije, ali je, zbog izmijenjene politi?ke i gospodarske situacije, projekt trenutno u zastoju.
Suradnja me?u državama zapo?inje potpisivanjem sporazuma o suradnji na podru?ju obnovljive energije izme?u vlada dviju država, koji postavlja pravila igre, primjerice u kojem postotku ?e se energija prenositi i u kojem razdoblju. Nakon toga u igru ulaze kompanije koje ?e voditi konkretne projekte, primjerice gradnju vjetroelektrana u Albaniji ili hidroelektrana u Bosni i Srbiji. Država koja izvozi obnovljivu energiju proizvedenu na svom teritoriju, dobiva i zajam?enu otkupnu cijenu (feed-in tarifu) koja je na snazi u državi koja uvozi tu energiju, a koja još ima obvezu i investiranja u gradnju elektrana.
Irska i Britanija su prvi koji su unutar EU postavili okvir za suradnju na podru?ju obnovljivih izvora energije i poslali snažnu poruku da je mogu?e ispuniti ciljeve za udjele obnovljivih izvora energije, na ekonomsku korist obje strane. I to je upravo jedan od scenarija koji bi države jugoisto?ne Europe trebale razmotriti u planiranju svojih nacionalnih energetskih politika za obnovljive izvore energije. Tako?er, to je i korak unaprijed prema planiranju zajedni?ke energetske budu?nosti temeljene na obnovljivim izvorima; jer bez takve suradnje svaka država je kao izolirani otok.
Izvor: www.hr.undp.org
[1] - U daljnjem tekstu u kontekstu Rezolucije Vije?a sigurnosti UN-a 1244 (1999) |
