Danas je u Novinarskom domu u Zagrebu predstavljena studija "Energija nadohvat ruke" koja je dio višegodišnjeg projekta naziva "Unlocking the future" kojeg provodi Heinrich Böll Stiftung.

Cilj istraživačkog projekta Unlocking the Future je istražiti potencijal za dugoročne ekonomske i društvene koristi uvođenjem tzv. Green New Deal-a unutar regije - usmjerenje ka pravoj održivosti koja će promicati pravedan ekonomski rast uz zaštitu okoliša i profiliranje regije kao snažne sile u novoj zelenoj ekonomiji.

Potencijale zelene transformacije Zapadnog Balkana projekt istražuje u dva strateška policy sektora - energetici i poljoprivredi, s osobitim fokusom na slijedeće tematske cjeline:

a) Tehnologija, infrastruktura i investicije
b) Dostupnost resursa
c) Politike u kratkom (2020) i dugom (2050) roku

Studija Energija nadohvat ruke daje prikaz razvoja energetske politike od 2009. godine do danas u Hrvatskoj. Naglasak je stavljen na razvoj programa i mjera, strateških dokumenata i prakse u području korištenja obnovljivih izvora energije i poticanja poboljšanja energetske učinkovitosti.

U prvom poglavlju je predstavljen zakonodavni okvir i obveze koje je Hrvatska kao buduća članica Europske unije morala usvojiti i prenijeti u nacionalno zakonodavstvo kako na području cjelokupne energetske politike, tako i na području obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Dan je detaljan osvrt na trenutni status usvajanja i provedbe strateških dokumenata i akcijskih planova u kojima su postavljeni ciljevi za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost do 2020. godine. Također je dan i kritički osvrt na trenutnu operativnu provedbu akcijskih planova kojima su definirani načini provedbe pojedinačnih projekata na tom području, kako bi se dostiglo zadane ciljeve. Napravljen je pregled izazova i mogućnosti za financiranje obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti u novom programskom razdoblju EU 2014.-2020. Dan je prijedlog intervencija i mjera kako bi se što kvalitetnije uspostavilo strukture za korištenje pojedinih financijskih instrumenata. Poseban naglasak je stavljen na lokalnu razinu odnosno urbana područja.

U drugom poglavlju daje se pregled ekoloških, zdravstvenih i socijalnih aspekata energetske politike. Objašnjava se metodologiju vrednovanja djelovanja negativne uhodane energetske prakse na okoliš i zdravlje. Nadalje, predstavljeni su rezultati nedavno provedenog istraživanja o energetskom siromaštvu te je za kraj dan osvrt na viziju "zelene transformacije".

U trećem poglavlju prezentirane su studije slučaja kao primjeri dobre prakse u poticanju energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije na lokalnom nivou. Prikazano je pet primjera dobre prakse, koji uključuju: društveno poticanu pasivnu stanogradnju, energetsku obnovu javnih i stambenih zgrada u urbanim područjima, sunčeve toplinske sustave, energetske zadruge, te kogeneracijska bioplinska postrojenja u javnim ustanovama.

Zaključci i preporuke

Povećana energetska učinkovitost u zgradama smanjuje gospodarsku i energetsku ranjivost jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. S njima povezane inovacije, tehnologije i usluge u građevini i energetici važni su pokretači zelenog lokalnog razvoja.

Finalna potrošnja energije u zgradarstvu iznosi preko 40 posto ukupne finalne potrošnje energije, što pred prostorne planere, arhitekte i druge inženjere stavlja velik izazov u osmišljavanju gradnje urbanih zona koje će imati minimalnu potrošnju energije. Jedinice lokalne samouprave bi trebale usvojiti takve građevinske programe i mjere koje će smanjiti emisiju CO^₂ kroz povećanje energetske učinkovitosti primjenom energetski učinkovitih materijala, proizvoda i usluga, te kroz obvezni udio obnovljivih izvora energije prilikom gradnje. Građevinska pravila također mogu utjecati na politiku upravljanja otpadom na način da potiču razvoj građevinskog materijala koji proizvodi manje građevinskog otpada. Na taj način smanjit će se emisija CO₂ iz zgrada prilikom grijanja i hlađenja, smanjit će se troškovi za energiju kod krajnjih potrošača, smanjit će se zagađenje zraka kroz nepotrebno korištenje električne i toplinske energije, što za posljedicu ima zdraviji život stanovnika.

Brojne postojeće zgrade javne i stambene namjene sastavom konstrukcije ne zadovoljavaju u pogledu prolaza topline i toplinskih gubitaka. Dugoročno gledano, s očekivanim poskupljenjem energenata, usklađivanjem zakonske regulative s europskom i uvođenjem propisa sa strožim kriterijima iz područja toplinske zaštite i uštede energije u zgradama, te razvojem svijesti o uštedi energije i zaštiti okoliša, povećanje energetske učinkovitosti kao i primjena obnovljivih izvora energije u zgradarstvu postaju ustaljena praksa u održavanju i obnovi postojećih zgrada, kao i u izgradnji novih.

Uštede u potrošnji energije od oko 50-80% kod kvalitetnih toplinskih rješenja nisu zanemarive, te je stoga potrebno pokrenuti programe energetske obnove javnih i stambenih zgrada, ali i program poticanja rekonstrukcije i gradnje novih zgrada iznad propisanih uvjeta, po standardima pasivne i niskoenergetske gradnje na području lokalnih jedinica koji će omogućiti financiranje putem modela ESCO i modela javno-privatnog partnerstva. Ovakvi modeli su poznati i koriste se diljem europskih gradova.

CIjeli gore navedeni tekst je izvadak dostupan na web stranicama projekta na kojima je od danas dostupna i čitava publikacija Energija nadohvat ruke na Hrvatskom u PDF formatu.Na istoj lokaciji su dostupne i druge publikacije za ostale zemlje u regiji i to Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju.