Indija bi se idućih godina trebala suočiti s velikim izazovima vezanim za ekonomiju, okoliš i energetsku sigurnost. Kako bi nadvladala te izazove Indija bi trebala prijeći na izvore energije koji ne onečišćuju okoliš.

Jeremy Rifkin, ekonomist i aktivist je u New Delhiju prije dvije godine izjavio da je Indija Saudijska Arabija obnovljivih izvora energije i da bi kvalitetnim iskorištavanjem istih Indija mogla postati velika sila. Za takav prijelaz je naravno potrebna velika politička volja uz velike investicije u takve izvore energije.

Indija ima ogromne potrebe za energijom koje sve teže pokriva sa tradicionalnim izvorima električne energije. Više od 40% ruralnih kućanstava u Indiji uopće nema električnu energiju. Indija razvija domaće izvore energije kako bi pokrila rastuću potražnju, ali nisu sretni sa uvozom sve više fosilnih goriva koji utječu na okoliš i stvaraju trgovinski deficit. Indija tako uvozi sve više ugljena, te će se ta brojka uskoro još povećati s obzirom da Indija kani povećati proizvodnju električne energije za 44% u idućih pet godina.

Trenutačna nemogućnost Indije da proizvodi dovoljno električne energije iz obnovljivih izvora energije je vrlo važan faktor u njihovoj nemogućnosti postizanja energetske sigurnosti. Centralizirani model proizvodnje električne energije sa velikim elektranama, prijenosnim mrežama i distirbucijom je preskup za održavanje, te nefleksibilan i zato bi Indija trebala poticati decentralizirani poslovni model kako bi se što više iskoristili dostupni obnovljivi izvori energije kao što su solar, vjetar, hidroelektrane, biomasa, bioplin, geotermalna energija i energija vodika, te gorivih ćelija. Indija ima svih tih resursa, ali novac više troši na uvoz ugljena, nafte i prirodnog plina.

Indija bi za energetsku sigurnost morala dizajnirati i implementirati inovativnu politiku i mehanizme koji promiču veće korištenje obnovljivih izvora energije. Sva buduća potražnja za energijom Indije se može pokriti iz fotonapona, CSP-a, priobalnih i kopnenih vjetroelektrana, te drugih OIE što bi otvorilo milijune novih radnih mjesta i otvorilo tržište vrijedno bar 1 bilijun dolara, a možda i više. Također bi trebalo potaknuti korištenje električnih vozila i korištenje pametnih mreža. Jedini preduvjet za to je politička volja i podrška.

Što treba napraviti?

Indija trenutačno nema državnu energetsku startegiju nego različite manje politike, te enregetske modele poslovanja koji usporavaju korištenje OIE. Kako bi osigurala energetsku sigurnost i ekonomsku konkurentnost Indija mora transformirati način kako proizvodi distribuira i troši energiju kako bi smanjila ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima, otvorila radna mjesta, povećala konkurentnost i smanjila emisije ugljičnog-dioksida.

Vlada Indije je pokrenula neke korake kojima bi poboljšala infrastrukturu i sigurnost opskrbe, ali potrebno je napraviti više i to brzo. Jedan od koraka u pravom smjeru je bio Jawaharlal Nehru National Solar Mission (JNNSM) prije pet godina čiji je cilj proizvoditi 10% električne enerigije iz solara, te instalirati 20 GW do 2022. godine, što je puno premalo. Potrebni su odlučniji koraci koje će podržati vlada, a među kojima je razvoj solarne incijative za instalaciju 100 milijuna solarnih krovova i većih solara na tlu u idućih 20 godina. Time bi Indija postala izuzetno važan igrač u sektoru. Isto tako se trebaju razvijati mikro-mreže koje nisu spojene na veliku elektroenergetsku mrežu i koje bi potaknule mala sela da proizvode i koriste energiju na pametan i okolišno prihvatljiv način.

OIE potencijal u Indiji

Obnovljivi izvori energije su jedina tehnologija koja nudi Indiji teoretski potencijal da pokrije sve njene dugoročne potrebe za energijom. Sa iskorištavanjem samo 10% potencijala OIE Indija bi riješila sve svoje energetske probleme. Korištenjem pustinja i farmi Indija bi mogla instalirati 1.000 GW solara što je četiri puta više od vršne potražnje električne energije u toj državi u ovom trenutku.

Što se tiče priobalnih vjetroelektrana bi Indija mogla do 2050. instalirati 170 GW na svojih 7.500 kilometara obale, potencijala za hidroelektrane ima oko 148 GW, geotermalne energije 10,7 GW, a plime i oseke oko 15 GW. Višak energije bi se mogao spremati kroz topljivu sol, reverzibilne hidroelektrane, baterije, zrak pod pritiskom i slične tehnologije.

Kada bi se svi ovi izvori dobro iskoristili Indija bi svu novu potrebnu električnu energiju mogla dobiti iz OIE do 2030. godine, a sva postojeća fosilna proizvodnja bi se mogla zamijeniti sa OIE do 2050. godine. Glavni problemi razvoja su ponajviše socijalni i politički, a ne tehnološki ili ekonomski.