U današnjem svijetu ulaganja u obnovljive izvore energije su vrlo često ciljana investicija koja izuzetno privlači privatne i institucionalne investitore. Razloge tome možemo tražiti u počecima razvoja elektroenergetskog sektora na samom početku 20. stoljeća, koji su bili obilježeni velikim investicijama u proizvodne i sustave prijenosa električne energije uz nagli rast cijelog sektora. Nagli razvoj i veliki projekti doveli su do činjenice da čitav sektor vrlo često funkcionira u vrlo zatvorenim okvirima državnih ulaganja kroz monopolističke elektroenergetske kompanije.

U suvremenom pristupu razvoju elektroenergetskog sektora takav pristup potrebno je promijeniti iz temelja, a razlozi su novi i učinkoviti načini korištenja energije, naglasak na ekonomičnost i učinkovitost, strateški značaj zaštite okoliša te sve veći značaj poslovne etike. Neovisno govorimo li o činjenici da su fosilna goriva sve skuplja i nedostupnija, novim tehnologijama obnovljivih izvora koji proizvode električnu energiju ili deregulaciji i ukidanju monopola u elektroenergetskom sektoru, trenutna situacija omogućava priljev privatnog kapitala u elektroenergetski sektor i velika ulaganja kojima smo danas svjedoci. Pri tome, potrebno je fokus ulaganja prebaciti s većih na manje proizvodne projekte, koji će se graditi u većem broju.

Problemi velikih projekata i velikih ulaganja

Promjena percepcije javnosti omogućila je obnovljivim izvorima energije da prođu put od izvora koji su bili prepoznati kao ekološki prihvatljivija alternativa do izvora koji predstavljaju jedini održivi izvor energije za budućnost i koji su u posljednjih nekoliko godina postali ekonomski konkurentni. U prvotnim fazama razvoja tehnologija obnovljivih izvora energije, ova vrsta projekata dobivala je značajne državne poticaje, a ulagači su prije svega bili bogati privatni investitori uz pomoć financijskih institucija. Svi oni prepoznali su model sigurnog dugoročnog ulaganja koji je pratio događanja iz 20. stoljeća. Naime, iako su privatni investitori ušli u taj sektor, veliku većinu novih instaliranih elektrana uglavnom grade veliki ulagači.

Međutim, obnovljivi izvori u svojoj osnovi bi trebali biti lokalni izvori energije koji zadovoljavaju lokalne potrebe zajednice. Zbog toga nastaje veliki problem pristupa velikih investitora gdje se zemljište u lokalnim zajednicama koristi za izgradnju projekata velikih tržišnih igrača uz minimalnu ili gotovo nikakvu korist za lokalnu zajednicu. Takav pristup u demokratski osvještenom društvu dovodi do snažnog otpora lokalne zajednice, odnosno tzv. NIMBY efekata i pitanja etike.

Uvođenje etike u investicijski model

Pitanje etike u čitavu priču ulazi zbog same prirode obnovljivih izvora energije koji su dio jednog šireg pokreta: težnje prema održivom razvoju. Održivi razvoj promovira globalno umrežavanje uz korištenje lokalnih resursa za potrebe razvoja i zadovoljavanja suvremenih životnih potreba i standarda. U takvom pristupu krije se vrlo snažna komponenta etike koja ističe važnost iskorištavanja resursa na način na koji neće biti nanesena šteta niti susjedima, niti budućim generacijama. Upravo zato sljedeći veliki korak u razvoju energetike predstavlja model koji podrazumijeva razvoj energetskog sektora temeljenog na lokalnim resursima i ulaganju unutar lokalnih zajednica.

Rješenje se krije u energetskim zadrugama

Značajan korak u smjeru razvoja energetskog sektora na temelju korištenja lokalnih resursa i ulaganja u lokalnoj zajednici uspješno je pokrenut u pojedinim državama svijeta koje su ga razvile do neslućenih razmjera. Rješenje koje vodi prema etičnosti i održivosti u energetskom sektoru su energetske zadruge. U Njemačkoj, energetske zadruge u svom vlasništvu imaju gotovo 60% svih obnovljivih izvora energije, dok je u Danskoj taj postotak još i veći. Naravno, otpori u institucijama i velikim korporacijama prema modelu energetskih zadruga su veliki, ali napredak u Njemačkoj i Danskoj ukazuju na nezaustavljivost tog procesa. U Njemačkoj energetske zadruge svoje članove broje u stotinama tisuća, a uz proizvodnju energije bave se i distribucijom i opskrbom električne, ali i toplinske energije, tako da su postale ozbiljna konkurencija velikim vertikalno integriranim energetskim kompanijama.

Uključenost građana u investicije u energetici

U cjelokupnom modelu energetskog sustava koji se temelji na održivosti nužna je velika uključenost građana u kompletan proces transformacije budući da se čini da jedino energetske zadruge čiji su oni članovi uz pomoć obnovljivih izvora energije mogu potpuno izgurati fosilna goriva sa tržišta do sredine ovoga stoljeća. Naime,  upravo su građani nositelji bunta i negativne energije sadržane u NIMBY efektu koji sprječava razvoj i implementaciju projekata koji su za njih neprihvatljivi. Kroz energetske zadruge ta se negativna energija može okrenuti u pozitivno djelovanje u korist energetskog razvoja zajednice na način koji koristi lokalne resurse i lokalnoj zajednici je prihvatljiv.

Bitna stavka je i razvoj ekonomije i ravnomjeran regionalni razvoj koji omogućava ekonomsku održivost drugih bitnih gospodarskih grana na bilo kojem području – razlog tome je relativno ravnomjeran raspored obnovljivih energetskih resursa diljem svijeta. Vrlo bitan faktor je i otvaranje lokalnih, visokokvalitetnih radnih mjesta, ali i oslobađanje novog investicijskog kapitala građana koji trenutno leži neiskorišten u bankama. Naime građani u energetskim zadrugama uočavaju da im ulaganja u obnovljive izvore energije dugoročno donose veću korist nego štednja u bankama.

Uz sve navedeno kroz zadružno poduzetništvo u energetici aktiviraju se lokalni energetski potencijali, koji podržavaju druge gospodarske aktivnosti, kao što su industrijska proizvodnja i poljoprivreda, ali i uslužne djelatnosti kao što je turizam. Pri tome se sprječava zagađivanje okoliša u lokalnoj zajednici koja je svjesna da im ništa ne može nadomjestiti plodno tlo i čist zrak.

Grupno financiranje ili crowdfunding

Ekonomska kriza i razvoj interneta su jedan od glavnih razloga razvoja crowdfundinga ili grupnog financiranja u svijetu. Grupno financiranje je način financiranja projekata i poduzetničkih pothvata od strane puno malih ulagača, umjesto konvencionalnog financiranja od strane jednog velikog izvora financija, kao što su poslovne banke i slično. Model takvog financiranja se oslanja na djelovanje putem neke od platformi prisutnih na internetu koje potencijalnim ulagačima nude priliku da investiraju ili doniraju projekt koji im se sviđa, što ne mora nužno biti iz ekonomskih razloga, kao što je povrat na investiciju. Ljudi koji podupiru projekte uglavnom se poistovjećuju sa njihovom idejom ili ciljem kojeg žele ostvariti. Platforme za grupno financiranje služe kao osnova za financiranje svih vrsta projekata od umjetničkih, kao što je snimanje albuma ili organizacije izložbe, pa sve do tehničkih poput izrade aplikacija za pametne telefone.