Aktualno
Autor Leo Jerki? |
ÄŚetvrtak, 30 SijeÄŤanj 2014 18:52 |
Hidroelektrane bi i ove godine trebale nastaviti sa rastom instalacija s obzirom na trendove investiranja u svijetu. Zadnjih nekoliko desetlje?a razvoj velikih hidroelektrana je bio donekle nepovezan sa sektorom obnovljivih izvora energije unato? tome što pomaže u održivom razvoju proizvodnje elektri?ne energije (hidroelektrane trenutno proizvode više elektri?ne energije od bilo koje druge obnovljive tehnologije). Velike hidroelektrane su uglavnom još uvijek prili?no kritizirane zbog toga što su projekti "neodrživi", i makar je to u nekim slu?ajevima istina, nije uvijek tako. Stoga se percepcija pomalo mijenja, te sada razvoj velikih hidroelektrana izgleda bolje nego ikada zadnjih desetlje?a. Prema zadnjim podacima Me?unarodnog udruženja hidroelektrana (IHA) nekih 30 GW je pušteno u pogon 2012. godine, uklju?uju?i otprilike 2 GW reverzibilnih hidroelektrana (cijeli ?lanak o tome možete pro?itati ovdje. Naravno, tako veliki projekti povla?e puno investicija u regijama posebno u Južnoj Americi, Aziji i Africi. Pomo?u tih podatakak IHA je identificirala tri trenda koji predvi?aju rast investicija i razvoja za sektor hidroelektrana idu?ih godina. Glavni trend je daljnji regionalni razvoj gdje ve?a pove?ana potražnja za sigurnom opskrbom elektri?ne energije i vode stavlja hidroelektrane u povoljan položaj za me?unarodnu suradnju ?iji je cilj upravljati vodenim resursima i razviti sustave preko nacionalnih granica. Rezultat toga je da hidroelektrane pomažu sustavu i imaju korist od generalnog trenda izgradnje dalekovoda izme?u zemalja i razmjene elektri?ne energije putem mehanizama prekograni?ne suradnje. Primjer toga dolazi iz Srednje Amerike i njenog Elektri?nog me?unarodnog sustava (SIEPAC) koji spaja Gvatemalu, El Salvador, Honduras, Costa Ricu, Nikaragvu i Panamu sa 1.800 kilometara dalekovoda. Regija ima veliki potencijal za hidroelektrane, a velike investicije i razvoj su bili ograni?eni zbog male veli?ine pojedina?nih tržišta. Sa investicijama u iznosu od 405 milijuna dolara koji su osigurani kroz pozajmicu Inter-American Development Bank, Central American Bank for Economic Integracion i Corporacion Andinda de Fomento, SIEPAC omogu?uje razmjenu elektri?ne energije regionalno, ali i na velika tržišta kao što su Kolumbija i Meksiko. Jedan dalekovod snage 300 MW je ušao u puni pogon sredinom prošle godine, te je omogu?io dodatni razvoj hidroelektrana. Na primjer, Panamska elektroprivreda je instalirala 13% više hidroelektrana 2012. godine, što je otprilike 282 MW kroz nekih 7 razli?itih hidroelektrana. Još jedan regionalni primjer, iako na ve?oj razini se dogodio izgradnjom dalekovoda Rio Madeira. U tom projektu izgra?eno je 2.375 kilometara dalekovoda. To je jedan od najduljih svjetskih dalekovoda koji spaja 6.450 MW hidroelektrana u regiji Porto Velho u Amazoni sa velikim gradovima na jugu. Ovaj dalekovod je ušao u pogon sredinom prošle godine, a tokom ove godine ?e u?i u puni pogon, te ?e prenositi 7.100 MW, pri naponima od 600 kV. Drugi važan trend kojeg je IHA identificirala su globalna priroda investicija u hidroelektrane, pri ?emu je dobar primjer ulaganja Južne Koreje u Pakistan. Taj projekt je postavljen kao nezavisni razvoj u Pakistanu, te je 25% investicije vrijedne 400 milijuna dolara došlo iz Korejskih tvrtki K-Water i Star Hydro Power Limited. Ostalih 75% ?e biti financirano od strane banaka, uklju?uju?i Azijsku banku za razvoj, Izvoznu banku Koreje, IFC i Islamsku banku za razvoj. Nakon ovog dogovora konzorcij Korejskih tvrtki koje ponovno predvodi K-Water, ali ovaj put sa Korejskom Midland Power i Posco Engineering i Construction su potpisali sporazum o suradnji za dvije hidroelektrane vrijedne 3 milijarde dolara koje se nalaze u regiji Pakhtunkhwa u Paksitanu (665 MW Lowr Pallas Valley i 496 MW Spat Gah). I u Africi se sve više investira na sli?an na?in, a najve?i projekt te vrste je izgra?en u Ugandi gdje je u pogon puštena 250 MW hidroelektrana Bujagali. Nakon toga je 2013. godine potpisan ugovor sa Kineskom Sino-Hydro Group za razvoj hidroelektrane Karuna koja je vrijedna 1,65 milijardi dolara, a nalazi se na po?etku rijeke Nil, te ?e imati snagu od 600 MW. Sino Hydro pokriva 15% ukupnih troškova. Ova hidroelektrana bi trebala biti dovršena do 2018. godine. SAD navodno tako?er planira investicije u Demokratskoj Republici Kongo i to u projekt hidroelektrane Inga 3 koja vrijedi 12 milijardi dolara. SAD bi navodno mogao uložiti do 7 milijardi dolara u projekt kroz energetski program poznat kao Power Africa. Uz ovakve projekte koji podržavaju velike hidroelektrane u porastu su i investicije iz privatnog sektora koje su usko povezane sa povoljnim poticajnim politikama za obnovljivi sektor, odnosno hidroelektrane. S porastom interesa za razvoj hidroelektrana su se pove?ale i investicije u istraživanja i razvoj tehnologija. Posebno je interesantno pove?anje investicija u oceanske tehnologije (plima i oseka i morske struje), reverzibilne hidroelektrane i hidroelektrane koje su prijateljske prema ribama. Prije dvije godine je tako instalirano otprilike 516 MW oceanskih elektrana sa otprilike 3 GW u razvoju. Reverzibilne hidroelektrane sa varijabilnom brzinom turbina su tako?er sve zanimljivije zato što su najisplativija tehnologija koja može biti iskorištena za spremanje energije iz varijabilnih izvora kao što su solar i vjetar, a imaju i neke dodatne prednosti. Zbog toga su ve? sada neke reverzibilne hidroelektrane unaprije?ene, sa varijabilnom brzinom turbina, a primjer je 485 MW elektrana Le Cheylas u Francuskoj. Naravno, kod razvoja hidroelektrana još uvijek ima mnogo izazova i problema, ali unato? tome ovi trendovi pokazuju da prednosti hidroelektrana daju razloga za optimizam i za veliki rast ove i idu?ih godina. Izvor: www.renewableenergyworld.com |
Zadnje vijesti