Međunarodno udruženje za hidroelektrane (IHA), neprofitna organizacija za promociju hidroelektrana, je objavila podatke za svjetske investicije u hidroelektrane za 2012. godinu.

Svjetski pregled

Prema procjenama IHA-e tokom prošle godine je instalirano 27-30 GW hidroelektrana i 2-3 GW reverzibilnih hidroelektrana. Do ovog razvoja je ponajviše došlo zbog poticaja za obnovljive izvore energije, te regionalnih shema za razmjenu emisija ugljičnog-dioksida, kao recimo u Australiji i Kini. Prošla godina je bila i godina hidroloških ekstrema sa rekordnim proizvodnjama na velikim projektima kao što su Itaipu u Brazilu, ali i velikih suša na pojedinim lokacijama.

Zabilježeni su i slijedeći trendovi:

1.)    Hidroelektrane sudjeluju u regionalnoj suradnji i povezivanjima – povećana potražnja za sigurnošću opskrbe električnom energijom i vodom potiče razvoj na regionalnoj osnovi. Sve više se surađuje izvan državnih granica na menadžmentu vode i razvoju elektroenergetskih sustava. Ovo se dodatno potiče razvojem prekograničnih prijenosnih mreža za sigurnost opskrbe pojedinih država.

2.)    Novi igrači investiraju u hidroelektrane – sve više različitih investitora investiraju u nove regije, recimo Južna Koreja investira u Nepal, Pakistan i Filipine, a Kina i Indija investiraju u Afriku. Ovime se razvijaju regije koje nisu imale puno opcija za razvoj infrastrukture. Privatne investicije omogućuju gradnju manjih projekata u kraćem vremenskom roku. Primjer toga je puštanje u pogon projekta hidroelektrane Djibloho u Ekvatorijalnoj Gvineji snage 120 MW. Projekt je izgrađen u četiri godine i pokriva 90%  potreba za električnom energijom te države. Za daljnje poticanje stranih investicija planirani projekti moraju imati sigurne lokalne korisnike kako bi se smanjio rizik prodaje električne energije. Privatne investicije ipak predstavljaju i izazov za regionalni strateški razvoj jer treba implementirati socijalnu politiku i okolišnu politiku koja podržava razvoj infrastrukture.

3.)    Novi razvoj hidro tehnologija – razvoj hidro tehnologija je dodatno potaknuo istraživanja i poboljšanja u tom sektoru. To se posebno odnosi na implementaciju tehnologija na plimu i oseku, revezibilnih hidroelektrana i infrastrukture koja je povoljna za ribe. IHA procjenjuje da je na razini svijeta trenutačno instalirano 516 MW elektrana koje koriste oceanske tehnologije i plimu i oseku. Projekata u razvoju ima barem 3 GW pri čemu ih je još više u dugoročnom razvoju. Isplativost ovakvih projekata se još istražuje, te se radi na poboljšanju tehnologije. Prošle godine je završen najveći svjetski projekt na plimu i oseku 254 MW elektrana Sihwa u Južnoj Koreji, te je nakon 45 godina rada obnovljen projekt La Rance u Francuskoj snage 240 MW. Puno se investira i u reverzibilnu tehnologiju i to posebno u varijabilne pumpe, a sama tehnologija se razvija jer se očekuje da će služiti kao back up za obnovljive izvore energije kao što su vjetroelektrane i sunčane elektrane. Američki Institut za istraživanje električne energije (EPRI) pak istražuje turbine za hidroelektrane koje se prijateljske za ribe, odnosno turbine koje minimalno ozljeđuju ribe koje prolaze kroz njih. To nije jedino takvo istraživanje u svijetu.

Pregled hidro energije po regijama:

Sjeverna i srednja Amerika

Sjeverna i srednja Amerika još uvijek imaju nerazvijeni potencijal hidroelektrana kao i potrebu za modernizacijom starih postrojenja. Osim toga se mora investirati i u prijenosnu mrežu, odnosno njenu infrastrukturu.

U prošloj godini je instalirano oko 2 GW hidroelektrana pri čemu je instalirano oko 0,8 GW u Meksiku, 0,7 GW u Kanadi, 0,3 GW u Panami i 0,2 GW u Sjedinjenim Američkim Državama.

Kanada je treći najveći svjetski proizvođač električne energije iz hidroelektrana sa nekih 75 GW instalirane snage, a prošle godine su u pogon ušle hidroelektrane: Wuskwatim snage 200 MW, unapređenje hidroelektrane Shipshaw snage 225 MW i projekt Eastmain-1 snage 768 MW. U pripremi odnosno gradnji su projekti Muskrat Falls snage 825 MW, Romaine-2 snage 640 MW, Keeyask 695 MW, Mica-5&6 snage 500 MW i Romaine-1 snage 270 MW. Svi ovi projekti će biti dovršeni između 2013. i 2017. Osim toga se snaga povećava unaprijeđenjem postojećih projekata kao što se recimo radi na projektu Lower Mattagarni čija će se snaga povećati za 440 MW bez gradnje nove brane.

U srednjoj Americi se razvija projekt La Yesca snage 750 MW u Meksiku i projekt Reventazion u Costa Rici snage 305,5 MW. Costa Rica je krenula u razvoj još pet projekata, Dominikanska Republika radi na rehabilitaciji dva projekta, a Panama planira čak 30 novih hidroelektrana ukupne snage 720 MW. Osim toga Costa Rica, Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva i Panama rade na interkonekciji kroz jednosmjerni 230 kV prijenosni dalekovod sa 15 transformatorskih stanica. Veći dio je već izgrađen, a još se manji dio gradi.

U Sjedinjenim Američkim Državama se od poečtka ove godine promiče rast mini hidroelektrana i protočnih hidroelektrana kroz jednostavnije ishođenje dozvola. Također je produžen PTC poticaj za obnovljive izvore energije, a 29 saveznih država ima RPS (standardni portfelj za obnovljive izvore energije) kojim se regulira koliko električne energije mora biti proizvedeno iz obnovljivih izvora energije, te uvesti poticaje za iste. Glavni izazov za najveće operatere hidroelektrana je starost postrojenja pri čemu je za US Army Corps of Engineers prosječna starost postrojenja 47 godina, dok je od US Buareau of Reclamation starost postrojenja 51 godina. Oni moraju prodavati električnu energiju po garantiranoj niskoj cijeni, te je stoga teško financirati nadogradnju projekata. Prošle godine su u SAD-u obnovljene slijedeće hidroelektrane: 518 MW Garrison, 199 MW Folsom Dam, 428 MW Hungry Horse, 402 MW Dworshak, 1.077 MW Bonneville, 2.078 MW Hoover Dam, 980 MWQ McNary, 2.45 MW Chief Joseph i 810 MW Lower Granite. Zabrinutost zbog utjecaja na okoliš, ponajprije za nemogućnosti migracije riba je dovela do uklanjanja nekih brana u SAD-u. Ukupno se razmatra uklanjanje 3 GW hidroelektrana čija je godišnja proizvodnja 7.800 GWh.

Južna Amerika

Južna Amerika različito razvija obnovljive izvore energije, pri čemu neke države predvode, a druge se više oslanjaju na fosilna goriva. Nekoliko država radi na reformama politike poticaja i potencijala. Paragvaj recimo radi pregled potencijalnih projekata, dok je Argentina dovršila svoj 2030 Plan koji se fokusira na hidroelektrane i nuklearnu energiju kako bi smanjili udio plina sa 52 na 30% u proizvodnji električne energije. Čile je također objavio svoju Državnu energetsku strategiju 2012-2030 kojom se udio hidroelektrana kani povećati sa 34 na 48%. Osim toga se planiraju i drugi obnovljiivi izvori, uključujući one koji nisu na mreži u ovom planu za 48%.

Što se tiče razvoja hidroelektrana Argentina nudi dva projekta na rijeci Santa Cruz zajedničke snage 1.740 MW. U Čileu se pak razvijaju projekti Alto Maipo snage 531 MW i HidroAysen snage 2.750 MW. Venezuela gradi hidroelektranu Manuel Piar snage 2.330 MW (10x233 MW) koja bi trebala biti gotova iduće godine, te rehabilitira šest jedinica na projektu Simon Bolivar snage 10.300 MW. Bolivija radi studiju isplativosti za projekt Rositas snage 600 MW. Peru gradi hidroelektranu Chagila snage 406 MW, razvija projekte Cerro de Aguila snage 500 MW i Santa Teresa snage 98 MW, te proizvodi 65% električne energije iz hidroelektrana.

Brazil očekuje veliki porast potrošnje električne energije od 4,5% godišnje, što znači 443 TWh u 2011., do 736 TWh u 2021. godini. Industrija će trošiti 50% te energije 2021. godine. Zbog toga Brazil promovira hidroelektrane koje već imaju udio od 80%, ali još uvijek ima i mnogo potencijala. Prošle godine je u pogon ušao projekt hidroelektrane Estreito snage 1.087 MW na rijeci Tocantins. U izgradnji je nekoliko ogromnih projekata u regiji Amazone: Belo Monte snage 11.233 MW, Santo Antonio snage 3.150 MW i Jirau snage 3.750 MW. U izgradnji je i nekoliko manjih projekata, a u iduće tri godine se pripremaju aukcije za projekte hidroelektrane Sao Manoel snage 746 MW i Sinop snage 400 MW, te još pet projekata u regiji Tapajos. Brazil je prošle godine u rujnu predstavio nove uvjete za koncesije za proizvodnju iz hidroelektrana i za prijenosne mreže. Time se smanjuju cijene električne energije za potrošače, ali i prihodi operatora što se trenutačno kompenzira od strane Brazilske vlade.

Kolumbija ima potencijal od čak 113 GW hidroelektrana, te je time druga u Južnoj Americi iza Brazila. Veliki potencijal ima i u vjetroelektranama, uključujući 21 GW vjetroelektrana i puno solara i geotermalne energije. Ukupna instalirana snaga elektrana u državi je 14 GW od čega hidroelektrane imaju 9 GW. Udio hidroelektrana u proizvedenoj električnoj energiji je 68%, te u tendenciji pada, ali to bi se trebalo promijeniti izgradnjom dva projekta i to 2.400 MW Ituanga i 820 MW Sogamosa. Ituango će biti najveća hidroelektrana u Kolumbiji kada bude izgrađena 2018. godine. Kolumbija istražuje i zajednički razvoj vjetroelektrana i hidroelektrana u pojedinim regijama te izgradnju pametnih mreža pri čemu bi se energija proizvedena iz vjetroelektrana i drugih obnovljivih izvora energije spremala kroz hidroelektrane. Regionalna mreža je također prioritet, pri čemu Kolumbija već isporučuje energiju Ekvadoru, a druga potencijalna tržišta su Venezuela i središnja Amerika.

Europa

Direktiva Europske Unije postavlja ambiciozan cilj od 20% energije iz obnovljivih izvora energije do 2020. Zbog toga se u Euorpi investira  u sve tipove obnovljivih izvora energije. Iako su hidroelektrane dobro razvijene u regiji, imaju potencijala za nov razvoj ili za unapređenje postojećih lokacija. Nove tehnologije kao što su morske struje ili plima i oseka se također razvijaju uz reverzibilne hidroelektrane.

U Veliko Britaniji i Irskoj se razvijaju projekti elektrana na valove i plimu i oseku. Irska razvija 100 MW projekt pokraj sjeverne obale kraj mjesta Antrim. Gradi se i 400 MW projekt na plimu i oseku na lokaciji Pentland Firth u Velikoj Britaniji. Osim toga UK Crown Estate investira i u demonstracijske projekte elektrana na valove. Grenland pak želi zamijeniti svoje elektrane na dizel sa hidroelektranama koje bi radile na vodu koje dolazi sa ledenjaka. Zadnji projekt je 22,5 MW projekt u gradu Illusat. To je treći takav projekt u regiji nakon 9 MW Qorlororsuaqa u 2007. i 15 MW projekta Sisimut iz 2010. godine. Zbog ovih i još nekih drugih projekata 70% električne energije se proizvodi iz hidroelektrana.

Od drugih zanimljivih projekata u Europi su 162 MW projekt Messorocha i 14 MW projekt Ilarionas u Grčkoj, kao i projekt Innertkirchen snage 150 MW u Švicarskoj. Albanija pak planira rehabilitaciju i modernizaciju 14 brana, te gradnju projekta Devoll snage 280 MW ove godine. Albanija je u pogon pustila projekt Ashta snage 48 MW koji se sastoji od hidroelektrana Ashta I i II. To je prvi puta da se koristi tehnologija hydromatrix na većoj skali. Radi se o tehnologiji koja umjesto jedne veće turbine koristi nekoliko manjih koje se mogu koristiti na niskim padovima vode, te tako povećati efikasnost korištenja energije.

Hidroelektrane su trenutačno jedina tehnologija s velikim mogućnostima pohrane energije, uključujući konvencionalnu pohranu u akumulacijama i reverzibilne projekte. Trenutačno reverzibilnih hidroelektrana u Europi ima oko 50 GW, s time da se povećavaju investicije u nove. U travnju prošle godine su tako Austrija, Njemačka i Švicarska potpisale deklaraciju za zajednički razvoj takvih projekata.

Gradnja reverzibilnih hidroelektrana se planira po cijeloj Europi. Njemačka regija Thuring je tako identificirala prošle godine 13 lokacija sa ukupnim potencijalom od 5,1 GW. U Švicarskoj je u planu ili se gradi 4 GW projekata. Austrija razvija 430 MW projekt Reisseck i 400 MW Pfaffenboden. Poljska radi na revitalizaciji projekta Zydowo snage 156 MW. Portugal razvija projekte Venda Nova II snage 756 MW, Foz Tua snage 259 MW i Salamonde II snage 207 MW. Najveći projekt reverzibilne hidroelektrane je u Ukrajini, a ima snagu od čak 1.944 MW.

Nekoliko država radi na korištenju nove tehnologije koja koristi varijabilnu brzinu turbine. Ona omogućava bolje servisne mogućnosti za mrežu u smislu kvalitete i opskrbe električnom energijom. Francuska je započela revitalizaciju projekta Le Cheylas snage 485 MW sa turbinama s varijabilnom brzinom vrtnje. Projekt bi nakon revitalizacije trebao proizvoditi dodatnih 70 GWh električne energije. Slične instalacije se procjenjuju za nekoliko postojećih reverzibilnih hidroelektrana u Europi kako bi se povećala mogućnost spremanja energije iz varijabilnih obnovljivih izvora energije.

Afrika

Većina Afrike ima veliki neiskorišteni potencijal u obnovljivim izvorima energije, a postoji i mnogo udaljenih područja gdje nema mreže, te se električna energija proizvodi iz dizel agregata ili biomase, dok mreže ovise o uvozu fosilnih goriva.

Razvoj hidroelektrana je sada prioritet mnogih Afričkih država. Zambia je završila građevinske radove na 2x360 MW postrojenjima na lokaciji Kariba North Bank, a radovi su počeli i na hidroelektrani Itezhi-Tezhi snage 120 MW. Prošle godine je dovršena i hidroelektrana Bujagali snage 250 MW u Ugandi, te je tamo po prvi puta proizvodnja električna energije nadmašila potrošnju. U JAR-u se nastavlja program poticanja obnovljivih izvora energije kroz javne ponude koje uključuju i hidroelektrane. Etiopija uvelike razvija hidroelektrane i to puno njih, a najbliža dovršetku je 1.870 MW hidroelektrana Gilbel Glibe III. Radi se o najvećoj hidroelektrani u Africi, a trebala bi biti gotova ove godine. Gradnja je krenula i za jedan veći projekt snage 6.000 MW pod nazivom Grand Renaissance Dam.

Ekvatorijalna Gvineja je u listopadu prošle godine u pogon pustila hidroelektranu Djibloho snage 120 MW. Demokratska Republika Kongo ima izgrađeno oko 2,4 GW hidroelektrana, uz potencijal od čak 100 GW. U kolovozu prošle godine je potpisan ugovor za razvoj projekta hidroelektrane Grand Inga snage čak 40.000 MW, a razvija se i projekt Inga 3 snage 4.300 MW.

Kamerun ima drugi najveći potencijal nakon Konga, a iznosi mu 23 GW. Instalirana snaga hidroelektrana im je sada tek 800 MW pri čemu većinu snage nose hidroelektrane Edea snage 264 MW, Songloulou 398 MW i Lagdo snage 72 MW. Sada se razvijaju tri nova projekta koji su u izgradnji, a radi se o projektima Lom Pangar snage 56 MW koji bi u pogon trebao ući 2016., te projektima hidroelektrana Mermveele i Mekin. Osim toga Kamerun trenutačno razmatra i druge obnovljive izvore energije kao što su solar i vjetar.

Eastern African Power Pool (EAPP) je regionalno tijelo koje je smješteno u Addis Ababu u Etiopiji. Cilj ovoga tijela je optimizirati korištenje električne energije na istoku Afrike proširiti dostupnost pouzdane električne energije. Istočna Afrika sada ima problema sa nedostatkom električne energije, te čestim nestancima iste. EAPP je osnovan 2005., a koordinira razmjenu električne energije preko granica država, te razvoj međudržavnih mreža. EAPP sada čini devet država i trinaest elektroprivreda. Tokom zadnjeg desetljeća je investirana velika količina novaca u proizvodna postrojenja i prijenosne dalekovode. Tokom zadnje dvije godine je zahvaljujući EAPP-u Etiopija počela izvoziti električnu energiju kroz 230 kV kabel u Đibuti i Sudan. Kenija uvozi električnu energiju iz Ugande kroz 132 kV kabel od 1950-ih, a sada planira povećati uvoz povećanjem prijenosne snage kabela na 220 kV i spajanjem sa Tanzanijom kroz 400 kV kabel 2015. godine. Planiraju se i drugi spojevi i to iz Etiopije u Keniju i Eritreju, iz Tanzanije u Ugandu, te iz Ugande u Kongo i Ruandu. EAPP tu sudjeluje kao tehnički savjetnik, projektant master plana, te podrška za izradu studija isplativosti, utjecaja na okoliš i spoja elektroenergetskih mreža. To se često radi u koordinaciji za međunarodnim donorima i investitorima.

Zapadna i središnja Azija

Razvoj energije na zapadu i u središnjoj Aziji je prepoznat kao vrlo važan za regionalni socio-ekonomski razvoj sa jakom potrebom za regionalnom kooperacijom.

U Kirgistanu u sredini Azije se traže investitori za 1.900 MW hidroelektranu Kambarata 1, dok Tadžikistan planira projekt Rougn snage 3.600 MW. Ovi projekti su uzvodno od Uzbekistana i Turkmenistana, te stoga moraju puštati vodu za poljoprivredu dok proizvode dovoljno električne energije u zimskim mjesecima.

Prošle godine je registriran i prvi projekt hidroelektrane u Butanu, te se osim toga planira razvoj još 3.500 MW projekata hidroelektrana. U Pakistanu se razvijaju projekti Dasu snage 4.320 MW i Kurram Tangi snage 83 MW. Osim toga se istražuju opcije i za projekt na rijeci Golden Gol snage 106 MW.

Nepal je prošle godine izdao dokument po kojem se ubrzava razvoj projekata hidroelektrana većih od 500 MW, te se odmah koristi za četiri projekta Arun II 900 MW, Tamakoshi III snage 650 MW, gornji Karnali snage 900 MW i gornji Marsyangdi snage 600 MW. I u Šri Lanci se razvijaju hidroelektrane, te su prošle godine u pogon ušli projekti gornji Kotwale snage 150 MW i Uma Oya snage 134 MW, a planira se razvoj oko 200 projekata malih hidroelektrana. Cilj tih projekata je razvoj ruralnih područja.

Rusija trenutačno proizvodi 16% električne energije iz hidroelektrana. U izgradnji ili pogonu je više od 15 projekata snage 1.000 MW i više, te preko 100 manjih hidroelektrana. Mnogo starih projekata se sada modernizira, te uključuju kaskade Volgaykarna snage 10.000 MW i projekt Zhigulevskaya snage 2.341 MW. Tri godine nakon nesreće na najvećoj hidroelektrani Sayano-Shushenskaya snage 6.400 MW je u pogonu ponovno šest od deset turbina. Cijela hidroelektrana će biti u punom pogonu 2014.

Od projekata u izgradnji najveći je 2.000 MW Boguchanskaya, gdje je četiri od šest turbina u pogonu, te bi sve trebale biti gotove do 2014. godine. Drugi projekti u izgradnji su 840 MW Zagorskaya, te dvije reverzibilne hidroelektrane 100 MW Gotsalinskaya u Kavkazu i 570 MW Ust-Srednekanskaya u Sibiru. Razvijaju se i male hidroelektrane i to ponajviše u regiji Kavkaza. Rusija razvija projekte i na dalekom istoku gdje nema mnogo stanovnika, ali ima mnogo mineralnih resursa. Tamo je vlada alocirala 1,7 milijardi dolara za razvoj hidroelektrana u Sibiru. Ukupno se u toj regiji planira dodatnih 10 GW novih hidroelektrana, koje bi djelomično trebale izvoziti energiju u Kinu.

Indija je prošle godine imala velikih problema sa sigurnošču energetske opskrbe što je kulminiralo u srpnju kada je skoro pola stanovništva ostalo bez električne energije zbog prevelike potražnje za istom. Razvoj hidroelektrana i više spojeva elektroenergetskih mreža sa susjednim državama bi moglo pomoći u rješavanju ovih problema opskrbe. Indija trenutačno ima 39 GW hidroelektrana, a u svom petogodišnjem planu koji je počeo prošle godine planira razvoj još 25-30 GW. Iako je to nedavno smanjeno na 10 GW Indija bi uskoro trebala krenuti u razvoj slijedećih projekata: Baglihar (450 MW), Lakhwad (300 MW), Rattle (850 MW), Shongtong-Karcham (450 MW), Tawang 1 (600 MW), Tawang 2 (800 MW) te reverzibina hidroelektrana u Puruliji snage 1.000 MW. Indija radi i studiju isplativosti za projekt snage 9.750 MW na rijeci Brahmaputra te surađuje s Butanom na razvoju projekata Kholongchu (600 MW) i Wangchu (570 MW). Oba projekta bi trebala biti u Butanu, ali bi izvozili električnu energiju u Indiju.

Indijske regije također istražuju regionalne opcije, uključujući male hidroelektrane. Jammu & Kashmir planiraju razviti 8.000 MW u idućem desetljeću, a Assam planira 149 projekata malih hidroelektrana. Osim razvoja novih projekata, Indija proširuje prijenosni sutav interno i sa svojim susjednim državama. Cilj je postići stabilnost mreže u regiji, te koristiti izvore energije susjednih zemalja.

Istočna Azija i Oceanija

Kroz cijelu istočnu Aziju, dva faktora utječu na energetsku politiku: velika ovisnost o ugljenu i nevoljkost Azijskih država da grade nove nuklearne elektrane nakon incidenta u Fukushimi u ožujku 2011. godine. Zbog toga su obnovljivi izvori energije prioritet u mnogim državama pa je Japan uveo feed-in-tarifu za sve OIE uključujući i hidroelektrane. Za hidroelektrane snage do 30 MW se garantira cijena od 0,32-0,45 USD/kWh kroz 20 godina.

Sve više se grade i reverzibilne hidroelektrane koje služe kao back-up za vjetar i solar. Kina planira 3.600 MW reverzibilnu hidroelektranu u provinciju Hebei koja bi bila najveća na svijetu. Indonezija također planira reverzibilnu hidroelektranu 1.040 MW gornji Cisokan.  Države koje se nalaze u regiji rijeke Mekong (Kambodža, Kina, Laos, Myanmar, Tajland i Vijetnam) su aktivne u razvoju hidroelektrana tokom zadnjih sedam godina, te će se iste nastaviti graditi barem do 2020. godine. U tablici ispod može se vidjeti koliko su se u zadnjih nekoliko godina razvijale hidroelektrane u tim regijama. Izazovi u razvoju su internacionalni menadžment resursa voda i strateško povezivanje elektroenergetskih mreža između država. To se trenutačno rješava kroz regionalne radionice i posebne institucije.

Na jugoistoku Azije je Indonezija nastavila s razvojem projekata Kamara (450 MW), Batang Toru (500 MW) i Kerinci (450 MW). Filipini istražuju mogućnost 40ak malih hidroelektrana u ruralnim područjima od kojih su neke krenule u izgradnju prošle godine. Fiji je pak pustio u pogon hidroelektranu Nadarivatu snage 40 MW. Razvoj hidroelektrana se odnedavno fokusira i na sigurnost brana od potresa, pošto je prošle godine zbog istih došlo do oštećenja na hidroelektranama Stung Atay u Kambodži (120 MW) i Song Tranh 2 u Vijetnamu (190 MW).

Vlada savezne države Sarawak u Maleziji i dalje razvija hidroelektrane kako bi implementirala inicijativu Sarawak Corridor of Renewable Energy (SCORE). SCORE, jedan od pet regionalnih koridora za razvoj koji se razvijaju u Maleziji za cilj ima isporučiti čistu obnovljivu električnu energiju stanovništvu i time potaknuti ekonomski razvoj. Sarawak trenutačno proizvodi električnu energiju iz ugljena i plina. Cilj otoka je prebaciti se na obnovljive izvore energije, pri čemu bi hidroelektrane trebale pokriti 80% potreba za električnom energijom tog otoka. Projekt Murum snage 944 MW se trenutačno gradi, a još je 9 projekata identificirano kao vrlo perspektivno za razvoj hidroelektrana. Prošle godine je u pogon puštena hidroelektrana Bakun snage 2.400 MW. Na drugim dijelovima Malezije, Tenaga National Berhad (TNB) je nastavila gradnju hidroelektrane Hulu Terengganu snage 212 MW i Ulu Jelai snage 372 MW koje bi u pogon trebale ući 2015. i 2016. godine.

Kina ubrzano gradi elektrane kako bi održala svoj ubrzani rast. U pokušaju da se minimizira emisija stakleničkih plinova iz termoelektrana u Kininom 12. petogodišnjem planu (2011-2015) predviđa se 284 GW nove snage uključujući čak 41 GW reverzibilnih hidroelektrana. Tokom ovog perioda u gradnju bi trebalo krenuti više od 60 hidroelektrana. Ako se to realizira Kina će iskorištavati 71% dostupnog potencijala hidroelektrana i to 100% na istoku i centralnoj Kini i skoro 54% hidroelektrana na zapadu Kine. Samo u zadnje dvije godine je u Kini instalirano 28 GW hidroelektrana (12,5 GW 2011., i 15,5 GW 2012.). U srpnju prošle godine je instalirana najveća svjetska turbina za proizvodnju električne energije. Hidroelektrana Xiangjiaba se nalazi na rijeci Yangtze, te će se sastojati od 8 turbina snage 800 MW svaka odnosno 6.400 MW ukupno. Ona će biti dovršena 2014. godine. Kompleks hidroelektrane Three Gorges je dovršen prošle godine, te se sastoji od 32 turbine ukupne snage 13.860 MW. Prošle godine je ta hidroelektrana sama pokrivala 14% ukupne proizvedene električne energije svih hidroelektrana u toj državi. Ostale veće hidroelektrane u gradnji su 13.860 MW Xiluodu i 5.850 MW Nuozhadu. Kina je svjetski predvodnik u investicijama u obnovljive izvore energije, te je u 2011. imala udio od 20% u svjetskim investicijama, odnosno investirala je 52 milijarde dolara.

Razvoj hidroelektrana

Trenutačni program razvoja hidroelektrana (Hydropower Development Work Programme) je predstavljen od strane IHA-e krajem 2011. godine. Razvoj programa se provodi kroz pet radnih skupina i to: Klimatske promjene, Regionalni i obnovljivi sustavi, rizici i financiranje, upravljanje statistikama i znanjima i neksus voda-energija. U nastavku teksta ćemo detaljnije predstaviti svaki od tih programa IHA-e.

1. Upravljanje statistikama i znanjima

Tokom prošle godne je IHA prilično napredovala u razvoju svoje baze podataka hidroelektrana. Do ožujka ove godine je u njoj registrirano više od 1.100 subjekata koji su vlasnici ili upravljaju sa skoro 10.000 hidroelektrana čija je ukupna snaga 967 GW (uključujući 120 GW reverzibilnih hidroelektrana), te se prostiru kroz 144 zemlje. Ovo je postignuto uz pomoć opsežnog istraživanja i uz pomoć članova IHA-e i drugih partnerskih organizacija. Za potrebe projekta je razvijena robusna baza podataka koja sadrži sve te podatke. Kao što je već ranije spomenuto procjenjuje se da u svijetu ima 985 GW hidroelektrana od čega je 130 GW reverzibilnih, a njihova procijenjena proizvodnja prošle godine je iznosila 3.400 TWh. IHA i dalje kani skupljati i rafinirati podatke o snazi i proizvodnji hidroelektrani. Isto tako će se raditi na jačanju veza sa vlasnicima/operaterima kako bi se dobilo više podataka. IHA koristi te podatke interno te ih daje svojim članovima kroz analizu cijelog sektora. Vanjsko korištenje je do sada uključivalo davanje podataka za godišnji REN21 Global Status Report kao i davanje podataka za članke za poznate medije kao što su New York Times, Financial Times i drugi.

2. Rizici i financiranje

IHA nastavlja nadgledati i izvještavati o mehanizmima „čistog“ razvoja (CDM). Do početka ožujka ove godine od 8.013 aktivnih projekata  u CDM-u, 2.899 (36%) su bile hidroelektrane sa potencijalnom instaliranom snagom od čak 138 GW.

Ako bi se projekti iz baze podataka odobrili činili bi skoro 50% od ukupnih kredita za projekte obnovljivih izvora energije godišnje. U travnju prošle godine je projekt Karcharn Wagtoo snage 1.000 MW registriran kod CDM-a, te je trenutačno najveći projekt u toj fazi. Najveći projekt u fazi odobrenja je 3.750 MW Jirau u Brazilu. S obzirom da neke regije imaju premalo CDM projekata (Afrika) predstavljeni su novi regionalni centri za suradnju u Africi prošle godine (Togo i Uganda).

3. Neksus voda-energija

Direktiva za okvir upravljanja vodama (WFD) zahtijeva od svih članica Europske Unije da pripreme programe za upravljanje vodom kako bi postigle dobar ekološki status ili dobar ekološki potencijal za svoje vode do 2015. godine. Implementacija WFD-a je različita od države do države, te je stoga IHA napravila pregled Europskih operatora prošle godine, a poslije toga je organizirana radionica čiji su zaključci poslani EU Komisiji za okoliš. Između ostalog zaključeno je da je potrebna jača komunikacija sa sektorom hidroelektrana kako bi se postigli ciljevi za vodu i energiju Europe, a u implementaciji direktive podjednako treba paziti i na socijalne i ekonomske aspekte, kao i na okoliš, te se klasifikacija svih voda treba odrediti od slučaja do slučaja i ako je potrebno dodatne ekološke mjere moraju biti procijenjene u analizi troškova prije nego što budu određene. Šire gledano važna tema na svjetskim forumima vode ostaje utjecaj proizvodnje električne energije iz voda na same potencijale vode.

4. Klimatske promjene

Tokom prošle godine UNESCO/IHA-in projekt GHG (staklenički plinovi) status rezervoara pitkih voda je izdao beta verziju programa za analizu rizika kako bi ga procijenili znanstvena i industrijska zajednica. Cilj ovog programa je pomoći developerima da predvide potencijal emisija stakleničkih plinova korištenjem jednostavnih parametara, te se time izbjegnu dugoročni programi mjerenja na lokacijama gdje takvih problema nema. Program će se dodatno razvijati tokom iduće dvije godine, te će biti i proširen novim funkcijama. Više podataka o projektu se može naći na IHA-inim stranicama na internetu.

5. Regionalni i obnovljivi sustavi

Energetski sustavi u svijetu imaju sve više interkonekcija odnosno međusobnih povezanosti uključujući kooperaciju oko potencijala energija i voda. Veća efikasnost integracije obnovljivih izvora energije također treba veću kooperaciju između tehnologija. U tom kontekstu na hidroelektrane sve više utječu regionalna politika i direktive. IHA tu ima jedinstvenu priliku kako bi pomogla u regionalnim kooperacijama. Stoga je IHA osnovala Radnu skupinu za regionalne sustave koja vodi IHA-u u tom sektoru, te dodatno surađuje sa Reenwable Energy Alliance i IRENA-om (Međunarodnom agencijom za OIE). Prošle godine program je napredovao kroz regionalne konferencije u Maleziji i Brazilu te sudjelovanju na Održivom tjednu u Abu Dhabiju i na tamošnjoj međunarodnoj konferenciji za OIE. IHA i ove godine sudjeluje na većem broju konferencija drugih organizacija.

Osim svega gore navedenoga IHA-in izvještaj se bavi protokolom za održivi razvoj hidroelektrana o kojem više možete pročitati na ovim stranicama. IHA ima veliki broj korporativnih sponzora i članova, a jedan od njih je i iz Hrvatske, Končar-KET. Ove godine je održan i bijenalni Svjetski kongres IHA-e koji je održan u Maleziji, Sarawaku.

Cijeli izvještaj na engleskom jeziku možete naći ovdje.