Udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji električne energije u pojedinim državama je često u vijestima u zadnje vrijeme. Na nekim konferencijama danas se već počelo pričati ne samo o 100% proizvodnji električne energije iz obnovljivih, nego i 200% do 300% proizvodnje kako bi se pokrile potrebe za grijanjem, hlađenjem i prijevozom.

U ovome tekstu prezentiran je kratki pregled penetracije obnovljivih izvora energije u pojedinim državama. Podaci korišteni u analizi su dobiveni od Energy Information Administration (EIA) Američkog Odjela za energiju. Pregledavan je udio obnovljivih izvora energije u državama od 1980. do 2011.(2012.). U ovoj analizi se na grafovima prikazuje ukupna penetracija obnovljivih izvora energije, te penetracija svih obnovljivih izvora energije bez hidroelektrana. U pojedinim slučajevima se izdvaja proizvodnja i specifičnih obnovljivih izvora energije.

Pregled započinjemo sa dvije Skandinavske države koje već jako dugo skoro svu proizvodnju imaju iz obnovljivih izvora energije, Norveškom i Islandom.

Norveška

Norveška koja ima malo više stanovnika od Hrvatske je zadnjih 30 godina skoro svu električnu energiju proizvodila iz hidroelektrana.

Od početka ovog stoljeća Norveška je počela graditi i vjetroelektrane i elektrane na biomasu. Danas obnovljivi izvori energije koji ne spadaju u hidroelektrane čine oko 1,5% ukupne proizvodnje Norveške. Norveška koristi samo 3% fosilnih goriva u opskrbi energijom.

Island

Island je proizvodio 100% svojih potreba za električnom energijom iz obnovljivih izvora od 1980. godine. Iako je puno manji od Norveške sa svojih 320.000 stanovnika, Island je dodao puno više drugih obnovljivih u sustav čija su osnova velike hidroelektrane.

Od kraja 1990ih Island je počeo graditi geotermalne elektrane, te ih sada ima 26% u ukupnoj proizvodnji električne energije te zemlje.

Portugal

Portugal je 2010. i 2011. proizveo veći postotak električne energije iz obnovljivih izvora energije od Danske.

Udio obnovljivih u energetskom miksu Portugala se ipak dramatično mijenja iz godine u godinu zbog velike ovisnosti o velikim hidroelektrana. Udio hidroelektrana u proizvodnji električne energije Portugala je uvijek bio veliki, u 1988. je bio 58%, u 1997. 40%, a 2010. još uvijek velikih 38%. Zbog Mediteranske klime u Portugalu nekih godina ima suše, pa se recimo 2005. dogodilo da je iz velikih hidroelektrana proizvedeno samo 4,6 TWh električne eneregije, a u kišnoj 2010. čak 16 TWh.

Kritičari vjetra i solara često govore o varijabilnosti proizvodnje iz tih izvora energije, a rijetko spominju varijabilnost drugih izvora kao što su velike hidroelektrane. Iz ovih podataka se vidi da je varijabilnost na godišnjoj razini puno veća za hidroelektrane nego za solar i vjetar.

Razvoj energije vjetra u Portugalu je jedna od uspješnih priča, pošto je 2002. vjetar činio samo 1% opskrbe električnom energijom u toj zemlji od 10,6 milijuna stanovnika, a sada čini skoro jednu petinu. Biomasa je prošle godine proizvodila malo više od 5% potražnje dok je solar imao udio manji od 1%.

Danska

Za razliku od Portugala, Danska praktički nema potencijala za hidroelektrane, te je proizvodnja iz obnovljivih izvora energije praktički u potpunosti okrenuta energiji vjetra i biomase.

Proizvodnja iz OIE u Danskoj još jasnije od Portugala pokazuje da, iako postoji varijabilnost unutar godine, ona je mnogo manja nego kod država sa velikim udjelom hidroelektrana. Tokom prošle godine je u Danskoj, koja ima 5,6 milijuna stanovnika 45% električne energije došlo iz OIE. Vjetar je činio 30% proizvodnje dok je biomasa imala udio od 15%.

Većina vjetroelektrana u Danskoj je izgrađena tokom zadnjih šesnaest godina, te unatoč konzervativcima na vlasti u zadnjih petnaest godina podrška za energiju vjetra i biomasu nije nikada izostala, te među svim parlamentarnim strankama postoji konsenzus o daljnjem razvoju obnovljivih izvora energije.