Europsko vijeće za obnovljive izvore energije (EREC) je objavilo popis ključnih pitanja i odgovora koji se odnose na troškove obnovljivih izvora energije. Cijeli popis pitanja i odgovora prema izboru EREC-a možete pronaći u nastavku ovoga teksta.

Da li postoji veza između visokih cijena električne energije i podrške za obnovljive izvore energije?

Velika Britanija:

U Velikoj Britaniji je 63,7% porasta cijene računa za energiju u tipičnom kućanstvu između 2004. i 2010. nastao zbog povećanja cijene plina. Samo 6,6% povećanja je zbog podrške za proizvodnju energije sa niskim udjelom ugljičnog-dioksida, koji uključuje sustav za razmjenu emisija, reformu elektro energetskog tržišta i obveze za obnovljive izvore energije. Iz ovih podataka se da zaključiti da je cijena plina uvjerljivo najviše utjecala na povećanje cijene energije za kućanstva.

Danska:

U Danskoj koja ima veliki udio obnovljivih izvora energije u energetskom miksu, poticaji za obnovljive izvore energije čine samo 3,5% završne cijene električne energije koju plaćaju potrošači dok ukupni porezi čine više od 40% završne cijene.

Njemačka:

U Njemačkoj je poticajni mehanizam naknade „EEG Umlage“ narastao sa 3,6 na 5,3 centa/kWh ove godine i to iz slijedećih razloga:

• Naknada nije rasla dovoljno prošle godine, pa se sada ta činjenica nadoknađuje ove godine
• Industrijski potrošači su sve više izuzeti iz plaćanja naknade (što znači dodatnih 1,3 centa naknade za privatna kućanstva ove godine)
• Sposobnost obnovljivih, odnosno solara i vjetra da smanjuju cijene električne energije se ne gleda kao smanjenje troškova, ali se istovremeno taj iznos dodaje kao povećanje troška u „EEG Umlage“

Dok službena naknada (uključujući gore spomenuti poticaj za obnovljive izvore i druge elemente koji se ne mogu pripisati obnovljivima) čini oko 20% cijene električne energije u Njemačkoj ove godine, pravi trošak poticaja za obnovljive izvore energije ove godine iznosi oko 8,5%.

OIE u odnosu na konvencionalne izvore energije

1. Koji je trošak novih instalacija?

U idućem desetljeću će polovina EU elektrana izaći iz pogona. Europa mora zamijeniti svoj zastarjerli elektroenergetski sustav. To će koštati neovisno o tehnologiji koja će se koristiti. Gledajući trošak novih nuklearnih elektrana, a u budućnosti i trošak ispuštanja ugljičnog-dioksida, njihov razvoj bi utjecao na veći rast cijene električne energije.

Indikaciju o tome možemo vidjeti u Velikoj Britaniji gdje vlada planira uvesti feed-in-tarifu za nuklearnu energiju. Prema prijedlogu bi tarifa mogla biti 165 funti po MWh, što je više nego što se nudi za priobalne vjetroelektrana i više nego za fotonapon u malim kućanstvima, gdje je otkupna cijena 160 funti po MWh. Još je veća razlika u odnosu na fotonaponske sustave snage veće od 250 kWp  (71 funta po MWh), kopnene vjetroelektrane (92 funte po MWh) i geotermalne elektrane (79 funti po MWh). Sama feed-in-tarifa za nuklearnu energiju u sebi ne bi sadržavala nesigurnost osiguranja, dekomisiju elektrane i zbrinjavanje radioaktivnog nuklearnog goriva što bi porezni obveznici dodatno plaćali.

2. Kako se trošak električne energije iz obnovljivih izvora energije u prošlosti razvijao u odnosu na nuklearnu energiju?

Slika 1: Cijena vjetra i fotonapona u usporedbi sa cijenom nuklearne energije

Dok cijena tehnologije obnovljivih izvora energije konstantno pada, nuklearna energija samo povećava troškove proizvodnje električne energije od kada je stvorena. Treća generacija nuklearnih elektrana koje se grade u Francuskoj i Finskoj su već sada u zaostatku od pet godina, a procjena troškova se u međuvremenu udvostručila.

3. Da li možemo usporediti prijašnje poticaje za obnovljive izvore energije i za konvencionalne energente?

Fosilna goriva i nuklearna energija su razvijeni u zaštićenim, monopolističkim strukturama tržišta. Između 1970. i 2010. Njemačka je tako dala 222 milijarde eura poticaja za ugljen, 186 milijardi eura za nuklearnu energiju, a obnovljivi su dobili 28 milijardi eura.

Ako se specifično gleda trošenje na istraživanje i razvoj (R&D): nuklearna energija je dobila više od 12 milijardi eura od 1984. iz EU budžeta za razvoj, dok su tehnologije koje nisu nuklearne (fosilna goriva, spremanje ugljičnog-dioksida, obnovljivi izvori, grijanje i transport) dobile 6,5 milijardi eura. Ne postoje ujednačena ulaganja između tehnologija.

4. Kako trenutačno izgledaju „poticaji“ za konvencionalnu energiju i za obnovljive izvore energije?

Prema World Energy Outlooku 2012, trošak za poticaje na fosilna goriva je iznosio ukupno 523 milijarde dolara u 2011. Nasuprot tome je financijska potpora za obnovljive izvore energije bila 88 milijardi dolara. Poticaji za fosilna goriva su bili šest puta veći nego za obnovljive izvore energije. Poticaji za plin i ugljen izvan EU često imaju utjecaj na cijene u EU zato što EU uvozi tu energiju.

Dodatno, statistike nekih zemalja jasno pokazuju da fosilna goriva dobivaju veći iznos poticaja u odnosu na obnovljive izvore energije; prema OECD i DECC, poticaji za obnovljive izvore energije u Velikoj Britaniji su procijenjeni na 1,7 milijardi funti, naspram 3,6 milijardi funti za fosilna goriva.

5. Koji je trošak obnovljive topline?

Više faktora (veličina i tip zgrade, klimatska zona, dostupnost tipova goriva...) utječe na trošak topline, te je stoga usporedba troškova između država teška. Najbolji način je izračunati troškove topline za standardnu zgradu (uključujući kapitalne troškove, energetske troškove i troškove rada i servisa).

Obnovljive toplinske tehnologije (biomasa za toplinu, geotermalna energija, solarna toplinska) imaju kompetitivni nivelizirani trošak topline od otprilike 0,10-0,15 €/kWh punih troškova za toplinu u modernim stambenim kućama sa oko 150 metara kvadratnih u Njemačku u 2011., bez PDV-a, distribucije topline i solarnih komponenti u zgradi.

S druge strane postoji nepravedna konkurencija na tržištu topline. Regulirane cijene topline favoriziraju fosilna goriva, pogotovo plin. Socijalna tarifa ne uključuje uporabu toplinske energije iz obnovljivih. Vanjski faktori (posebno troškovi emisije stakleničkih plinova) se ne uključuju u troškove fosilnih goriva. Porez na stakleničke plinove za korištenje malih toplinskih sustava bi trebali biti uvedeni da uspostave jednakost i zaokruže sustav razmjene emisija (ETS), koja se zasada fokusira samo na velike sustave.

Tržište toplinskih usluga je jedno od rijetkih tržišta koje nije regulirano na razini EU. Konkurencija u ovom sektoru bi trebala zagarantirana kako bi se stvorilo pravo interno tržište energije. Dokle god se ovi uvjeti ne postignu, biti će potrebna financijska podrška za toplinske obnovljive izvore energije kako bi se ispravila nepravedna konkurencija na tržištu topline.

6. Koji je utjecaj efekta rangiranja izvora energije prema marginalnim troškovima (Merit order effect) na cijenu električne energije? Da li se ovaj efekt prenosi na potrošače?

Neke tehnologije obnovljivih izvora energije su fleksibilne, kao što su geotermalne elektrane, hidroelektrane ili elektrane na biomasu, te donose prednost u smislu stabilizacije mreže. Druge, kao fotonapon i vjetar su varijabilne. Integracija varijabilne tehnologije donosi prednosti u smislu troškova smanjenjem ukupne cijene električne energije na tržištu. Ta cijena u potpunosti ovisi o marginalnim troškovima, a pošto je primani energent solara i vjetra besplatan, a troškovi pogona i održavanja su minimalni, marginalni troškovi su izuzetno niski.

Nažalost, prednosti ovog efekta se rijetko prenose na potrošače. Oni koji ostvaruju njene prednosti kupuju električnu energiju direktno na tržištu, a to su najčešće brokeri električnom energijom i industrijski potrošači. Dodatna prednost im je što takvi korisnici potpisuju dugoročne ugovore o otkupu električne energije sa fiskiranom cijenom.

7. Koji su eksterni troškovi energetskih tehnologija?

Mnogi troškovi koji bi trebali biti dio ne-obnovljivih tehnologija se umjesto toga zbrajaju u vanjske za ostatak društva ili za poreznike:

• Troškovi ugljičnog-dioksida su opasno podcijenjeni pri trenutačnim cijenama ETS-a, što znači da elektrane na fosilna goriva ne plaćaju prave troškove proizvedenog ugljičnog-dioksida, te njegovog utjecaja na zdravlje i klimu
• Druge emisije, uključujući teške metale, NOx, SOx i pepeo se ne obračunavaju u cijenama emisija. Konvencionalne tehnologije troše i mnogo vode koje će u budućnosti biti sve manje.
• Veliki dio još uvijek nesigurnih troškova za gašenje nuklearne energije i dugoročno spremanje radioaktivnog otpada će snositi poreznici zato što tvrtke nisu odvojile dovoljno sredstava za to. U Velikoj Britaniji je to procijenjeno na 73,6 milijardi funti 2008., a danas je 100 milijardi funti.
• Država također snosi trošak u riziku nastanka nuklearne nesreće. Japanska vlada je nedavno spašavala Tepco, tvrtku koja je vodila reaktore u Fukushimi za iznos od 13 milijardi dolara koji će morati biti plaćeni višom cijenom električne energije i višim porezima