Odmah tjedan-dva nakon zimskog solsticija i ponovnog buđenja Sunca nakon najkraćeg dana u godini, kada se u Hrvatskoj željno očekivao nastavak solarizacije države, pripremali se novi projekti, vadili novci iz čarapa, kada je određena jasna kvota, pravilnici pojednostavili procedure, a smanjena tarifa, koliko god je mi kritizirali u vrijeme njenog nastajanja, na kraju ipak pokazala da će ljudi uvijek rađe uložiti novce u Sunce nego u banke (što samo pokazuje koliko ljudi vjeruju u tehnologiju i stvarne projekte) - desio se hladan tuš. Kvota za 2013. godinu je potrošena, tj. HROTE je objavio da je izdao 15MW ugovora za integrirane fotonaponske elektrane. Tako je godina aktivnosti u fotonaponskom sektoru u Hrvatskoj završila i prije negoli je službeno počela.

HROTE je na svojim stranicama objavio da je priključna snaga iz zaprimljenih zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu koji su u postupku rješavanja sada 15,01 MW. Budući je na dan 31.12.2012. godine sa svim zaprimljenim zahtjevima za sklapanje ugovora o otkupu električne energije iz integriranih sunčanih elektrana dosegnuta kvota ograničena prema Izmjenama i dopunama Tarifnog sustava (NN br. 121/2012), HROTE će sklopiti ugovore samo za postrojenja za koja su do toga dana zaprimljeni zahtjevi. Sukladno navedenome, HROTE neće zaprimati nove zahtjeve za otkup električne energije iz integriranih sunčanih elektrana nakon 04. siječnja 2013. godine, a dostavljene zahtjeve nakon navedenog datuma će vratiti pošiljatelju.

U samoj vijesti je nevjerojatno da je kvota za sunčane elektrane za godinu koja tek počinje već popunjena, i to samo preko zahtjeva za sklapanje pri čemu nijedan ugovor zapravo nije sklopljen, a kamoli da je nešto ušlo u pogon. Što se tiče neintegriranih solarnih elektrana za njih još nije zaprimljen niti jedan zahtjev temeljem kvote za 2013. godine, jer još nije iskorištena ni kvota za 2012. godinu, te je kvota od 10 MW (pa i više) u potpunosti slobodna.

Svatko razuman se mora zapitati - kako je to moguće? Te što zapravo ne valja u sustavu? Pa se postavlja pitanje gdje se može pratiti razvoj projekata sa izdanim ugovorima? Hoće li svi biti realizirani u zadanom roku? Te ako neće, i ako nekima od njih istekne rok važenja od godine dana kada se izdani ugovori moraju aktivirati (što znači i postrojenje sagraditi i pustiti u pogon), što će se desiti s novootvorenom kvotom?

Naravno, ako ćemo stvari gledati optimistično, onda valja istaknuti da je fantastično povjerenje ljudi u ovu tehnologiju, kao i želja da se uloži novac u fotonaponske projekte. To budi optimizam i nadu da su građani konačno prepoznali vrijednost i važnost energetike za svoj život. Također, veseli podatak da će u sljedećih godinu dana biti izgrađeno više od 15 MW novih fotonaponskih sustava (uključivo i one koji su ugovor o otkupu dobili prema staroj kvoti za 2012., a u međuvremenu nisu sagrađeni).

No, istovremeno jako puno zahtjeva koji su pripremljeni ili su u pripremi će ovime ostati skupljati prašinu. Mnoge start-up tvrtke, pa i one koje su duže na tržištu, i koje su računale na "dugoročnu energetsku politiku" će ovime staviti ključ u bravu. Jer tko si nije unaprijed osigurao posao za 2013. godinu, taj sigurno ne može preživjeti godinu čekajući novu kvotu i tarifu, ne znajući kada će iste biti donesene (pretpostavka je, sukladno pravilniku krajem listopada), niti koliko će iznositi. I kada dođe, hoće li kvota opet biti potrošena prije nego i krene u primjenu?

Zanimljivo bi bilo pogledati i strukturu integriranih fotonaponskih projekata, tj. vidjeti da li su izgrađene i prijavljene elektrane pretežno male na obiteljskim kućama, ili se pak pretežno radi o većim elektranama snage nekoliko stotina kilovata na krovovima industrijskih postrojenja. No nažalost, u pregledu registra projekata pri Ministarstvu gospodarstva do takvih se podataka trenutno ne može doći, tj. podaci nisu dostupni, što samo po sebi dodatno pobuđuje sumnju u transparentnost cijelog postupka. Pogotovo zna li se neslužbeni podatak o 7 do 9 MW novih zahtjeva negdje do 20. prosinca prošle godine. Neke vrlo aktivne tvrtke u sektoru se pitaju kako je moguće obraditi 6 ili više megavata zahtjeva za integriranim sustavima praktički u vrijeme blagdana?

Kako bilo da bilo, i ova trenutna politika se pokazala kao promašaj, jer ne omogućava održivi razvoj niti potiče prijeko potrebnu gospodarsku aktivnost, a koja je bila iznimna u ovom sektoru u proteklih nekoliko mjeseci. No, pokazalo se i opet da nema dovoljno sluha za želje građana i mogućnost vlastitog razvoja. Ili ima?

Što dalje? Pesimistična, ali i realna varijanta može biti da država jednostavno kaže - znali ste pravila igre, kvota je ispunjena, preživljavajte kako znate do nove kvote, a onda opet juriš uslijed kojeg se javlja nezdrava i nelojalna konkurencija (kako zamjeriti ljudima koji se bore za svoj kruh i plaću), i masovne frustracije potencijalnih investitora/vlasnika kuća koji bi na ovaj način htjeli dugoročno oplemeniti teško zarađeni novac.

Ili, optimistična varijanta - država konačno popusti pod pritiskom i iskaže malo sluha za tržište, te potpuno ukine kvotu na one najmanje, sustave do 10kW, pa i 30 kW (ili je barem izvanredno dodatno poveća za ovu godinu, s obzirom na trenutne aktivnosti, možda za dodatnih 20MW). Jer upravo na takvim sustavima najviše uloženog kapitala ostaje u državi, a građani izravno profitiraju od istih.

Naravno, osim povećanja kvote, ostaje mogućnost da i gradovi i općine putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost značajno više subvencioniraju na svome području fotonaponske sustave, uz toplinske sustave koji se već subvencioniraju, ali koji će se koristiti za pokrivanje vlastitih potreba za električnom energijom. To bi bila jedna hvalevrijedna akcija i još jedna poruka kako nam upravo ti i takvi lokalni poslovi nužno trebaju.

Ako se država već obvezala i zakonom propisala obnovljive izvore kao one od strateške važnosti za svoj razvoj, zašto onda ne dopusti svojim građanima ulaganje u iste? Po principu Hrvatska lisnica za Hrvatsku energiju. U primjerima iz stvarnog života, kako objasniti pomorcu koji se nakon šest mjeseci lutanja svjetskim morima odlučio teško zarađeni novac uložiti u 10kW na svojoj kući i u svojoj domovini ne bi li time i sebi osigurao određenu sigurnost i dugoročni izvor prihoda, da to sad eto ne može uraditi jer su postavljena ograničenja na ulaganja koja tako očajnički zazivamo. Ili ugostitelju koji želi postaviti 30kW na svoj mali obiteljski hotel kako bi lakše prebrodio one godine kada turisti odluče zaobilaziti Jadransku obalu, i kako bi povećao konkurentnost svoga poslovanja, a za to je već dobio i odobren kredit. Tko će njemu objasniti da ne može realizirati već odobreni kredit?

Svi koji zazivaju velike investicije bi se trebali prisjetiti da one ne stvaraju baš puno lokalnih radnih mjesta, a kamoli na održivi način. Fotonaponske elektrane to čine, i kada bi se to dopustilo, bile bi to iznimno vrijedne investicije u ovu državu. Trenutno samo fali mogućnost da se takva ulaganja mogu planirati i realizirati na jedan održiv i tržišno zdrav način, sukladno iskazanom interesu.