Aktualno
| Europska energetika u pet slika |
 |
| Autor Diana Međimorec |
| Četvrtak, 16 Kolovoz 2012 22:43 |
|
U zadnje vrijeme energetika zauzima sve važnije mjesto i u hrvatskim mainstream medijima. S obzirom na mnoštvo neprovjerenih i nekvalitetnih informacija, u nastavku donosimo pregled europske energetike u pet slika utemeljenih na stvarnim i provjerenim statističkim informacijama i izvorima. 1. Europa se još uvijek dominantno oslanja na termoelektrane i nuklearne elektraneUnatoč recentnim trendovima ulaganja u obnovljive izvore energije, Europa je još uvijek dominantno „fosilna“. Većina europskih država snažno se oslanja na termoelektrane i nuklearne elektrane za zadovoljavanje svojih energetskih potreba. Dominacija fosilnih i nuklearnih izvora vidljiva je i u tzv. „zelenim“ državama, poput Njemačke, Danske i Španjolske. Od fosilnih goriva u Njemačkoj i Danskoj prevladavaju ugljen i lignit (Njemačka preko 40 posto, Danska 48 posto) i plin (Njemačka 14 posto, Danska 18 posto), dok je u Španjolskoj glavno fosilno gorivo plin (36%) [podaci o gorivima su iz 2009.g. izvor: European Environment Agency].
(klikni sliku za uvećani prikaz)
2. Europa je iznimno ovisna o uvozu energenataGotovo sve europske države ovise o uvozu energenata. Uvoz je nešto manji u državama s vlastitim zalihama ugljena, nafte i plina, te hidroenergetskih potencijala (u slučaju električne energije). Norveška i Danska jedini su neto izvoznici energije. Hrvatska se nalazi na sredini ljestvice ovisnosti o uvozu, zajedno sa svojim susjedima i nekoliko zapadnoeuropskih država. U slučaju električne energije, najveći neto izvoznik je Francuska, a najveći neto uvoznik Italija.
(klikni sliku za uvećani prikaz)
3. Cijena električne energije u Hrvatskoj je među najnižima u EuropiS iznimkom Francuske, cijena električne energije u zapadnoeuropskim zemljama je oko 1,5 puta veća od cijene u srednje i istočnoeuropskim državama. Građani Norveške, Španjolske, Belgije i Irske plaćaju najveću cijenu električne energije u Europi, dok se Hrvatska nalazi na samom dnu ljestvice zajedno s Bugarskom, Rumunjskom, Turskom, Francuskom i baltičkim državama. Francuska predstavlja svojevrsnu zapadnoeuropsku anomaliju s vrlo niskim cijenama električne energije, prvenstveno zbog velikog udjela nuklearnih elektrana i znatnog viška (izvoza) električne energije.
(klikni sliku za uvećani prikaz)
4. Od uvođenja Direktive o promociji obnovljivih izvora energije 2001. do kraja 2010., udio OIE u Europi povećao se za 6 postotnih poenaEuropska unija je 2001. godine uvela Direktivu o promociji obnovljivih izvora električne energije, u kojoj su za svaku državu postavljeni ciljani udjeli obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji u 2010. godini. Tadašnji cilj bio je da udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji cijele (tadašnje) Europske unije u 2010. godini bude 22 posto. Cilj nije u potpunosti dostignut, ali i povećanje udjela s 14 posto u 2001. na 20 posto 2010. godine je značajan uspjeh, pogotovo uzevši u obzir povećanje ukupne potrošnje električne energije u tih deset godina.
(klikni sliku za uvećani prikaz) 5. „Najzelenije“ europske države su Norveška i AustrijaDržave koje običavamo navoditi kao primjere „zelenih“ država – Njemačka, Danska i Španjolska, nisu niti blizu europskog vrha po udjelu obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji električne energije. „Najzelenije“ europske države su Norveška koja svoje energetske potrebe gotovo u potpunosti pokriva iz velikih hidroelektrana i Austrija u kojoj je udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji oko 70 posto, također uglavnom iz velikih hidroelektrana. Hrvatska se također nalazi među državama s velikim udjelom obnovljivih izvora s oko 40 posto udjela, također zahvaljujući velikim hidroelektranama.
(klikni sliku za uvećani prikaz) |
Zadnje vijesti
Ali umanjivati zbog toga sliku Norveške i Austrije kao zelenih država, s time se ne slažem. To su države koje su iskoristile svoje resurse na najbolji mogući način i sada uživaju plodove toga što su napravili. Dok svi zazivaju energetsku neovisnost, u tim državama ona je relativno bliska realnost. A zagađenost na vrlo niskom nivou.
Bilo bi lijepo da je i Hrvatska tu negdje, s obzirom na početnu točku velikih HE. No mi umjesto da ih iskoristimo upravo u te svrhe suradnje s drugim izvorima, vjetrom, Suncem, pa i biomasom - mi ih uporno koristimo za proizvodnju što više jeftine električne energije, samo da bi onda razlike izuzetno skupo uvozili. Stavimo li HR hidroelektrane u funkciju razvoja novih OIE, kao društvo ćemo doživjeti procvat u svakom pogledu. A posebno u smislu ulaganja, jeftinije i sigurnije opskrbe električnom energijom u budućnosti, i razvoja industrije. Nažalost, trenutno se bez toga, i uz niz drugih faktora u društvu taj cilj čini nedohvatnim.
Ne slažem se s nategnutom upotrebom pojma "zelena država" u 5. točki. Norveška i Austrije imaju veliku proizvodnju u hidroelektranama, jer za to imaju odlične uvjete a ta tehnologija je zrela i komercijalna već sto godina. Danska ili Estonija, s druge strane, uopće nemaju hidroelektrana.
Ono što je važno u diskusiji o politikama u energetici, te o obvezama koje EU nameće svojim članicama, pa i Hrvatskoj, su "novi obnovljivi izvori", odnosno u našoj zakonskoj (birokratskoj) terminologiji "obnovljivi izvori energije čija se proizvodnja potiče".
Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije čija se proizvodnja potiče (NN 8/2011) planirano je da do 31. prosinca 2020. godine minimalni udio električne energije proizvedene iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije čija se proizvodnja potiče, iznosi 13,6 % u ukupnoj neposrednoj potrošnji električne energije.
Prema "Energija u Hrvatskoj 2010 : Godišnji energetski pregled", str. 9: U ukupnoj potrošnji je električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije sudjelovala s 45,6 posto. Pri tome je električna energija proizvedena u velikim hidroelektranama ostvarila udio od 44 posto, dok je električna energije proizvedena iz ostalih obnovljivih izvora sudjelovala s 1,6 posto.
Nema dakle svrhe zanositi se s onih 44%, što je zasluga povoljnih prirodnih uvjeta.
A Uredba iz 2007. predviđala je da 2010. bude postignuto 5,6%, za što je bilo jasno da neće biti ostvareno - uredba je bila donijeta samo zbog toga jer su predstavnici EU oko toga gnjavili, pa stavljena u ladicu.
Zacrtani cilj (proizvodnja od oko 3 do 3,5 TWh godišnje iz obnovljivih, ne računajući HE iznad 10 MW) moguće je dostići, ali uz vrlo ozbiljne stručne i organizacijske napore i financijska ulaganja.