U ožujku 2007. godine je Europska Unija postavila klimatske i energetske ciljeve za vremensko razdoblje od 2010. do 2020. pri čemu su postavljeni već mnogo puta spominjani 20-20-20 ciljevi za smanjenje emisija, energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije.

U tom programu je podcijenjen intenzitet korištenja biomase za proizvodnju električne energije, a i samo drvo je kategorizirano kao obnovljivi izvor energije. Rezultat toga je da su se pojedine države Europske Unije okrenule biomasi/drvetu kao zamjeni za ugljen. Vlade su dale poticaje za takve elektrane, pa je u zadnje vrijeme veći broj velikih elektrana na biomasu ušlo u pogon, a koje koriste ekstremno veliku količinu drvne biomase.

A pošto Europa nema više mnogo šuma koje može posjeći, drvo se počelo uvoziti iz Sjedinjenih Američkih Država i to ponajviše sa juga. Time se počeo gubiti smisao održivosti i obnovljivosti korištenja biomase - jer drvo je u jednu ruku obnovljivo pošto može ponovno izrasti u razumnom vremenskom periodu, ali cijela poanta obnovljivih izvora energije je da se i smanji (lokalno) ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu. A na ovaj način drvna biomasa se prevozi sa velikih udaljenost i ne koristi na održiv način, te se izgaranjem iste ispuštaju određene količine stakleničkih plinova u atmosferu koje nisu nadomještene istom brzinom rasta nove biomase. Dok se naravno kod primjerice vjetroelektrana, solarnih elektrana i tehnologija koje koriste vodu (rijeke ili oceane) ti negativni efekti ne pojavljuju.

Drvna biomasa čini veliku količinu obnovljive proizvodnje električne energije u Poljskoj, Finskoj, pa čak i Njemačkoj, a trenutačno je iznimno zanimljiv energent u Velikoj Britaniji zbog velikih poticaja u toj državi. Tako je jedna od većih elektroprivreda u Britaniji Drax objavio da će tri elektrane prebaciti sa ugljena na drvo čime će godišnje samo od poticaja od države dobiti nevjerojatnih 912 milijuna dolara. Istovremeno će se spaliti ogromne količine drvne biomase koja će se dovoziti i iz udaljenih krajeva.

Britanske novine The Economist ovu politiku zovu "ekološkim luđaštvom", te navode da je nakon godina u kojima je Europska vlada predvodila visokotehnološku energetsku revoluciju sada glavni korisnik te reovlucije omiljeno gorivo predindustrijskih društava.

Sama ideja Europske Unije nije bila loša, ali je ispala skroz krivo. Istraživanje provedeno u to doba je pokazivalo da mlado drvo troši više ugljičnog-dioksida od starog drveta, te se smatralo da je spaljivanje starog drveća za energiju energetski neutralno ukoliko se posadi mlado drvo. Novije studije su pak pokazale da je to bilo preoptimistično, te da ne troše sva mlada drveća više ugljičnog-dioksida od starih drveća - to ovisi o vrsti drveća i mnogim drugim uvjetima. A dodatno, sama ideja krčenja šuma u Sjedinjenim Američkim Državama, te izrada peleta iz istih i onda njihovo slanje preko Atlantika brodom samo povećava ispuštanje ugljičnog-dioksida. Time se uopće ne štedi na ispuštanju ugljičnog-dioksida u odnosu na ugljen ili prirodni plin. Stoga bi se korištenje drvne biomase trebalo ograničiti pretežno na piljevinski otpad u industriji i eventualno lokalno uzgojene brzo rastuće kulture.

Kod spaljivanja porezanog drveta treba razmisliti o jednoj ključnoj stvari: što bi se s njime dogodilo ako nije spaljeno? Prema istraživanju kojeg je prošli mjesec objavio Odjel za energiju i klimatske promjene Velike Britanije najbolje bi čak bilo piljevinu i druge viškove drvne biomase ostaviti u šumi da se na prirodni način raspadnu, ali ih je bolje spaliti u elektrani nego ih spaljivat na lokaciji. S druge strane, energija nam je potrebna za život, pa se u tome smislu treba napraviti određeni kompromis.

I dok u nekim scenarijima spaljivanje drveta može uzrokovati manje ispuštanje stakleničkih plinova u odnosu na fosilna goriva, u drugim scenarijama ispuštanje može biti i veće. Stoga bi ukupno gledano Europska politika trebala promijeniti način na koji se drvna biomasa potiče, te osigurati bolju održivost korištenja iste.

Izvor: http://grist.org