Najnovija studija koju je provela Međunarodna agencija za energetiku (IEA) potvrdila je da integracija visokog udjela, od barem 30% ukupne godišnje proizvodnje, sunčeve fotonaponske energije i energije vjetra može dugoročno biti financijski puno učinkovitije rješenje za elektroenergetske sustave. No, također se ističe da to ovisi i o tome koliko je sustav trenutno fleksibilan, te koja strategija je prihvaćena za daljnji dugoročni razvoj sustava.

Ovo novo istraživanje, naziva The Power of Transformation - Wind, Sun and the Economics of Flexible Power Systems, zapravo poziva na promjenu načina razmišljanja; kod klasičnog pristupa razni obnovljivi izvori energije dodavani su u postojeći sustav bez uzimanja u obzir svih mogućnosti da ih se prihvati kao cjelinu. Studija ističe kako integracija ne znači samo dodavanje novih vjetroelektrana i sunčanih elektrana, već transformaciju sustava u cjelini kako bi sama integracija bila financijski što učinkovitija, izjavila je Maria van der Hoeven, izvršna direktorica u IEA.

Energija vjetra i sunčeva energija trenutno čine tek oko 3% ukupne svjetske proizvodnje električne energije, no neke zemlje već sada imaju visoki udio, a to su: Italija, Njemačka, Irska, Španjolska, Portugal i Danska. Vjetar i sunčeva energija u ovim su zemljama u 2012. godini činili od 10 do više od 30% ukupne godišnje proizvodnje električne energije.

U studiji stoji kako integracija prvih 5 do 10% raznih obnovljivih izvora ne bi trebala biti nikakav problem niti jednoj državi ukoliko su zadovoljena tri osnovna uvjeta: potrebno je izbjeći lokalne žarišne točke obnovljivih izvora, obnovljivi izvori trebali bi doprinijeti stabilizaciji elektroenergetske mreže kada je to potrebno i predviđanja za obnovljive izvore moraju biti učinkovito iskorištena. Manji postoci integracije mogući su kod postojećih sustava jer oni već imaju određen broj fleksibilnih izvora koji mogu prihvatiti varijabilnost proizvodnje iz energije vjetra i sunčeve energije. Takvi izvori su: fleksibilne elektrane, mrežna infrastruktura i sustav skladištenja, zaključuje van der Hoeven.

Udio veći od 30% zahtijeva određene transformacije sustava koje uključuju: upotrebnu najnovije tehnologije koja omogućava prihvat različitih oblika obnovljivih izvora energije, poboljšanje upravljanja sustavom i tržištem na dnevnoj bazi i ulaganja u dodatne fleksibilne izvore. Izazovi ovakvih transformacija ovise o tome da li je riječ o stabilnom sustavu koji ne zahtijeva nikakva dodatna ulaganja za zadovoljavanje kratkoročne potražnje, ili o dinamičnom sustavu koji zahtijeva određena kratkoročna ulaganja kako bi se zadovoljila potražnja ili zamijenila zastarjela oprema.

Izvor: http://www.iea.org/