Kolumne
Val investicija ili predizborni trik - ne postoji slaganje oko projekata obnovljivih izvora energije u Vladinom programu gospodarskog oporavka |
![]() |
Autor Mladen Ili?kovi? | ||||
Utorak, 12 Listopad 2010 14:06 | ||||
„Ja ne znam što da kažem njema?kom investitoru kada me pita zašto osam mjeseci nakon natje?aja za sirovinu, na kojemu smo prošli, nismo potpisali ugovor s državnom tvrtkom, što ne ko?i samo ulaganje u obnovljive izvore energije, ve? projekt koji ?e zaposliti 600 ljudi,“ žali mi se nedavno jedan njema?ki developer hrvatskog podrijetla, a meni je teško o tome ne misliti dok mi je još u ušima najava o 400 milijuna eura koliko su vrijedni OIE projekti unutar Vladina programa gospodarskog oporavka. Nema sumnje u Upravi za energetiku i rudarstvo Ministarstva gospodarstva vlada optimizam jer su najavili predstavljanje Registra projekata obnovljivih izvora energije (www.mingorp.hr) i pokušavaju „iskomunicirati“ kako oni ne ko?e razvoj obnovljivih izvora energije. Premda su svjesni kako postoji 5200 MW vjetra u Registru upozoravaju kako neki developeri uzimaju lokacije koje nisu istražili pa ih zatim nakon lošijih rezultata mjerenja vjetra traže promjenu lokacije. To opet dovodi do preklapanja lokacija raznih developera i pravnih sporova. Optimizam Ministarstva leži u najavi novih povlaštenih cijena struje iz obnovljivih izvora (nižih za solar zbog pada cijena opreme) od po?etka sljede?e godine. No opet teško je ne sjetiti se kako je bivši ravnatelj Uprave za energetiku najavio manje dozvola za projekte solarne energije i promjenu tarife za prvi svibanj ove godine, tehni?ka je podloga za to navodno bila gotova u tom mjesecu pa nije jasno zašto se ?eka sedam mjeseci na donošenje novih pravilnika. Tim više što u spomenutom registru postoje 63 solarna projekta a ukupno su tri ure?aja snage 47 kW priklju?ena na mrežu. Stru?njaci Hrvatske stru?ne udruge za sun?evu energiju godinama upozoravaju kako je poticanje svega 1 MW struje iz solarnih elektrana jako malo za zemlju bogatu Suncem poput Hrvatske. Opozicija, to?nije SDP, tvrdi kako je Vladin plan gospodarskog oporavka samo predizborni trik i oni ne polažu puno nade u program koji se u OIE dijelu naslanja na HEP. Tako Slavko Lini? smatra kako je HEP bio i jest glavni protivnik OIE u Hrvatskoj i utjecao na kadrovska rješenja u energetskim agencijama i samom Ministarstvu gospodarstva, te kako Vlada, a ne HEP trebaju upravljati poticajima za OIE koje pla?amo svi. „Spominju nas samo po lošemu, a imamo 26 projekata vjetroelektrana, 6 malih hidroelektrana, 2 bioenergane (jednu od njih je Vlada izabrala op.a.), te tri-?etiri lokacije za solarne elektrane“, brani ?ast HEP-a Goran Slipac, direktor tvrtke k?eri HEP- Obnovljivi izvori. Ni s udjelom svih obnovljivih izvora u Vladinu programu nisu svi sretni. Toni Vidan iz Zelene akcije tako drži da se „ogromni novac za niz hidroelektrana mogao upotrijebiti za smanjenje potrošnje energije, energetsku efikasnost, grija?e vode na sun?evu energiju i projekte biomase, što bi donijelo mnogo brže mnogo više radnih mjesta.“ Težište Programa uistinu jesu hidroelektrane, 4 na Savi i dvije na Dravi. Nažalost i u tom segmentu postoje opravdani razlozi za strahovanje kako se ti projekti ne?e odvijati brzo. Naime Ministarstvo kulture najavilo je proglašenje Regionalnog parka Drava-Mura, a za mišljenje o hidroelektranama ?e se morati pitati i Ma?are ako se one ne izuzmu iz tog zašti?enog Natura podru?ja. EU danas proizvodi 9,2 % energije iz obnovljivih izvora, a 2020. želi 20 %. Nije neka novost da Hrvatska zaostaje u nekim standardima za Europskom Unijom. Ipak, ako se prisjetimo da smo sami sebi zacrtali da u 2007. želimo platiti 1,8 posto energije iz obnovljivih izvora vjetra, Sunca, geotermalnih izvora, biomase (drvnih ostataka) i bioplina (kukuruzna silaža, stajski gnoj, klaoni?ki otpad, otpad iz proizvodnje biogoriva…), a trenutno proizvodimo manje od 1 posto, lako možemo zaklju?iti da strateški potezi naše zemlje jako odska?u od ciljeva zajednice država kojoj svakodnevno deklarativno težimo... A EU je sebi zadala tri dvadesetice: 20 posto proizvodnje energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine. Hrvatska ne gleda tako daleko i do kraja 2010. je mislila da ?e proizvoditi 5,8 posto. No kome je to zaista stalo do dugoro?nog smanjenja ovisnosti o uvozu energenata, u?inkovitog korištenja energije i smanjenja utjecaja uporabe fosilnih goriva na okoliš,otvaranja novih radnih mjesta i razvoja poduzetništva u energetici,poticanja razvoja novih tehnologija i doma?eg gospodarstva u cjelini, diversifikacije proizvodnje energije i sigurnosti opskrbe, što piše u hrvatskim energetskim podzakonskim aktima? Ima li tu provizije za neki veliki energetski objekt? Kome je stalo do decentraliziranih obnovljivih izvora energije i besplatnog energenta poput Sunca? Imamo uop?e dovoljno razvijenu mrežu dalekovoda za prijem te energije? U politi?kom programu koje stranke se to nalazi kao tema za raspravu? Koliko kroz obnovljive izvore poti?emo razvoj poduzetništva u energetici, govori nesrazmjer izme?u kapaciteta fotonaponskih plo?a od 100-tinjak MW koliko ?emo ih s pet novijih tvornica u Hrvatskoj ve? sljede?e godine proizvoditi, i strateške odluke da poti?emo ukupno samo jedan megawat struje dobivene od Sunca. Pritom smo, naravno, i snalažljivi, jer ako nam netko 1. sije?nja 2011. godine prigovori manje od 5,8 posto obnovljivih izvora, re?i ?emo kako iz velikih hidrocentrala (premda one nisu obnovljivi izvor u užem smislu) ve? proizvodimo daleko više. Pa i za to dobijemo još jednu nagradu „Fosil dana“ kao na konferenciji o klimatskim promjenama u Kopenhagenu prošle godine.
|
Zadnje vijesti