Nisam zadovoljan s kvalitetom referata sveučilišnih profesora. Svi su izlagali poznate stvari. Govorili su o poznatim potrebama i mogućnostima OIE u nas.

Nitko nije ništa rekao o stanju tehnike i tehnologije i koji su izazovi primijenjene znanosti u oblasti OIE, a što sam ja očekivao.

Dobro je da se znanost uključi u razvoj proizvoda i njegovu primjenu, ali on mora biti, kao što je rekao dr. Jurčić konkurentan i kvalitetan. Tržište s proizvodima za obnovljive izvore je obimno i u fazi je žestoke konkurencije s tendencijom pada cijena.

Postoje međunarodne i europske norme prema kojima se proizvodi i postrojenja certificiraju, a što je skupo i put je dug. Tko ima financijsku snagu razvoja i sposobnost proizvodnje u velikim serijama od domaćih proizvođača?

Ima prostora za znanstveni rad oko pohrane energije, tehnoloških procesa pretvorbe energije, pridobivanja i korištenja.

Hrvatski put u primjeni OIE i energetske učinkovitosti nije zatvaranje u vlastito dvorište, jer to nije moguće i štetno je. Živimo u globalnom svijetu. Jedino uključivanjem na pametan način u međunarodnu utakmicu možemo uzeti nešto od kolača.

Inteligentne mreže jesu izazov. Upravljanje potrošnjom, cijenama energije i izvorima. Naš HEP nije za to spreman kao što nije ni za obnovljive izvore. Oni još nisu sigurni da li im je to u interesu. Vidio sam u Njemačkoj da operatori mreže reklamiraju inteligentnu potrošnju. Prema sadašnjoj organizaciji HEP-a to i nije od interesa nijednoj od njihovih mnogobrojnih djelatnosti.

Nije jasno što bi fakulteti radili u razvoju OIE osim primjene već poznatoga. Htio sam im to reći, ali nisu imali vremena saslušati me. Veliki doprinos naših fakulteta bio bi kad bi u nastavni program u većoj mjeri uključili OIE u funkciji zaštite okoliša kao posebni studij s nekoliko smjerova kao što se može vidjeti na www.umwelt-campus.de u Birkenfeldu. Mi nemamo dovoljno školovanih ljudi za buduću proizvodnju, marketing, projektiranje i montažu postrojenja OIE.  Nemamo niti certificiranih instalatera (naprava za biomasu, toplinskih pumpi, fotonaponskih i termosolarnih sustava) i to prema akreditiranom programu Komisije europske unije za obnovljive izvore, a kamoli inženjere-projektante i arhitekte da znaju ispravno isprojektirati postrojenje OIE i odgovarajuću učinkovitost nulte emisije. Nije niti čudno, kada Direktiva 2009/28/EC koja to propisuje, prihvaćena u poglavlju 15 od strane našeg pregovaračkog tima još prošle godine do danas nije prevedena i objavljena na web-stranicama bilo kojeg ministarstva, a od 2012. god. postaje i za nas obvezna. Imam osjećaj da se ona skriva od javnosti.

Naša ministarstva kojih se to tiče međusobno ne surađuju. Pod utjecajem su različitih lobija tako da OIE  o kojima Zakon o energiji (čl.14) govori, da su od interesa za Republiku Hrvatsku se u podzakonskim aktima tiču samo MINGORP-a . Bilo bi dobro da se i druga ministarstva kojih se to na bilo koji način tiče konačno sjednu za okrugli stol i svima jasno kažu, da li su za primjenu OIE ili ih to ne interesira. Zakon o OIE ne postoji, a podzakonska rješenja su takova da procedure traju neopravdano dugo. Planiranje i prostorno uređenje nije usklađeno. Realizacija je daleko ispod svih želja i planova. Proizvođača zovu povlaštenim, a mora proći put prethodnih rješenja, konačnih rješenja i na koncu probni pogon bez roka trajanja i bez plaćanja proizvedene energije. To je taj interes na hrvatski način ili možda čekamo razvoj hrvatskog proizvoda?

Luka Predragović