U ovom članku prenosimo razmišljanja Steve Sawyera, glavnog tajnika Svjetske udruge energije vjetra (GWEC), o budućnosti obnovljivih izvora energije.

Ako pretpostavimo da će ljudska civilizacija postojati još barem 1.000 godina onda sigurno dolazimo do trenutka kada će 100% energetskih sustava koristiti obnovljive izvore energije. Što god mislili o postojećim rezervama i neotkrivenim izvorima fosilnih goriva i drugih iskoristivih izvora ili radioaktivnih minerala oni će u konačnici biti iskorišteni ili će biti preskupi za vađenje.

Političari se često ponašaju kao da imamo dovoljno vremena što naravno nemamo. Kao što znanost pokazuje vršna emisija stakleničkih plinova odnosno ekvivalenta CO₂ mora biti dostignuta u ovom desetljeću ukoliko želimo dostići cilj od porasta temperature ispod 2 stupnjeva celzijusa kojeg je potpisalo 192 država svijeta kroz Okvirnu konvenciju o klimatskim promjenama Ujedinjenih Naroda. Sva istraživanja pokazuju da ukoliko se bude radilo o više od 2 stupnjeva celzijusa cijelo čovječanstvo i biosfera će imati velikih problema.

Dakle pitanje o 100% energije iz OIE nije da li? nego kako? i što je još važnije kako brzo i koliko će to koštati? Prema riječima Ottma Edenhofera koji je bio dio radne skupine za izvještaj o klimatskim promjenama prijelaz ne košta puno. Prema procjenama trošak će biti negdje u okviru .06% godišnjeg rasta BDP-a do kraja stoljeća s tim da se u to ne računaju spašeni životi ili veći dio izbjegnutih šteta na klimi niti se uzima u obzir sve manja cijena vjetra i solara tokom zadnje dvije-tri godine.

Ali obnovljivi to ne mogu učiniti sami? Danas, ne mogu, ali sutra bi već mogli! Iako nećete naći manjak stručnjaka koji će reći da obnovljivi ne mogu u potpunosti isporučivati električnu energiju nekom velikom elektroenergetskom sustavu nećete naći puno analiza koje to potvrđuju. Uglavnom se priča o tome što ćete napraviti kada ne bude sunca ili kada neće biti vjetra te će okrenuti priču na neku drugu tehnologiju kao što je "čisti" ugljen, nuklearnu ili CCS (hvatanje i spremanje ugljika). Oni naravno zaborave da hidroelektrane, biomasa, CSP i geotermalna energije nisu varijabilne kao vjetar i solarni fotonapon. Oni zaboravljaju da su već sada Brazil, Norveška i Novi Zeland na skoro 100% OIE proizvodnje i da se Danska i Švedska ubrzano gibaju u tom smjeru.

Također zaboravljaju da se sa većom pokrivenošću mreže i jakim interkonekcijama energija može vrlo efikasno prenositi i da sve više kućanstava i poslova želi preći na samodostatnost i to ponajviše kroz korištenje solarnog fotonapona i drugih malih tehnologija koje su izuzetno pojeftinile zadnjih godina.

Sa dovoljnom mogučnošću spremanja energije (revezibilne hidroelektrane, komprimirani zrak, baterije, gorive ćelije), dovoljno dispečerske obnovljive proizvodnje, energetskom efikasnošću, pametnim mrežama tehnički je isplativo imati kompletnu elektroenergetsku mrežu korištenjem obnovljivih izvora energije kao što su i različite simulacije na mnogim mjestima u svijetu pokazale.

Dodatno na lokacijama sa velikom količinom obnovljivih kao što je Danska vidi se sve veća uloga električne energije za cjelokupni energetskisustav, i to ne samo za transport nego i za grijanje. Činjenica je da je 100% obnovljiva budućnost tehnički isplativa uz nizak ili nikakav trošak za BDP pogotovo ako u obzir uzmemo i uštede goriva za većinu ekonomija, te štednju 650 milijardi dolara godišnje poticaja za proizvodnju i potrošnju iz fosilnih goriva. Pitanje je dakle da li je to poličitki isplativo.

Nažalost imamo vrlo ograničeno vrijeme da nešto učinimo prije nego utjecaji na klimu postanu katastrofalni čime će odluka iz ruku demokratski izabrane vlade prijeći u ruke hitnih službi za katastrofe i na kraju vojske.

Viši početni kapitalni troškovi za investiciju u obnovljivu budućnost sada bi bili isplaćeni uštedom goriva u budućnosti, bez da pričamo o drugim uštedama zbog manjeg utjecaja na klimu. Pravo pitanje nije da li si to možemo priuštiti ili ne pošto si ne možemo ne priuštiti...a vremena je sve manje.

Izvor: www.huffingtonpost.com