Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Kako članice Europske unije namjeravaju dostići ciljeve za obnovljive izvore energije 2020.? E-mail
Autor Diana Međimorec   
Srijeda, 01 Prosinac 2010 13:20

Europska unija je još 2008. godine propisala obvezujuće ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20% u odnosu na 1990., udio obnovljivih izvora energije od 20% u ukupnoj potrošnji energije i povećanju energetske učinkovitosti, odnosno smanjenju potrošnje energije za 20% do 2020. godine. Ti su ciljevi popularno nazvani i 20-20-20 do 2020. (twenty-twenty-twenty by two thousand twenty). U nastavku dajemo pregled mjera koje države članice predlažu za dostizanje tih ciljeva.

Direktiva o promociji obnovljivih izvora energije 2009/28/EC, koja je stupila na snagu u travnju 2009. godine obvezuje sve države članice Europske unije da donesu Nacionalne akcijske planove za obnovljive izvore energije (National Renewable Energy Action Plans – NREAPs) do 30. lipnja 2010. godine. Pritom ti dokumenti moraju, osim ukupnih ciljeva za cijelu energetiku, sadržavati i pojedinačne ciljeve za električnu energiju, toplinsku energiju i transport s prijedlogom mjera za dostizanje tih ciljeva.

Većina država članica donijela je svoje ciljeve povećanja udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije (električna, toplinska i transport), koje prikazujemo u sljedećoj tablici. Navodimo i podatke iz Strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske, gdje su navedeni i ciljevi Republike Hrvatske za 2020. godinu.

Udio OIE u ukupnoj potrošnji energije (%)

Država

Udio 2008.

Ciljani udio 2020.

Austrija

28,5

34

Bugarska

9,4

16

Cipar

4,1

13

Češka

7,2

13

Danska

18,8

30

Finska

30,5

38

Francuska

11

23

Grčka

8

18

Irska

3,8

17

Italija

6,8

17

Litva

15,3

23

Luksemburg

2,1

11

Malta

0,2

10

Nizozemska

3,2

14

Njemačka

8,9

18

Poljska

7,9

15

Portugal

23,2

31

Slovačka

8,4

14

Slovenija

15,1

25

Španjolska

10,7

20

Švedska

44,4

49

UK

2,2

15

Hrvatska

~10

20

 

Europska unija ostavila je državama članicama da samostalno izračunaju optimalne udjele u sektorima električne i toplinske energije te transporta. Pritom je potrebno ukupno zadovoljiti cilj od 10% udjela OIE u transportu u cijeloj EU.


Najambiciozniji ciljevi postavljeni su za električnu energiju, gdje već postoje tehnologije i iskušane metode poticaja. Većina država pritom predlaže intenziviranje aktivnosti na području energije vjetra i energije sunca, koje vide kao dominantne obnovljive izvore u idućem desetljeću. Pritom se posebno značajnima smatraju pučinske (offshore) vjetroelektrane, koje bi trebale znatno povećati svoj udio do 2020. godine. Dugoročna tradicija poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora navela je većinu država da ili nastave s takvim mjerama, ili ako ih već nisu imali da ih uvedu. U skoro svim državama će se koristiti poticajne tarife (feed-in tariffs), a u nekim državama se planiraju i dodatne mjere za poticanje obnovljivih izvora kao što su utrživi zeleni certifikati, porezne olakšice ili javno financiranje. Dugoročna stabilnost poticajnog sustava, bez čestog promjena politike ili visine tarifa, ključna je za privlačenje investitora i gradnju elektrana na obnovljive izvore. U Hrvatskoj je aktualno na snazi sustav poticanja proizvodnje električne energije pomoću poticajnih tarifa, što znači da je Hrvatska u skladu s europskim trendovima i politikom poticanja takvih projekata. Proizvodnja toplinske energije iz obnovljivih izvora ima velik, ali relativno neiskorišten potencijal. Takva proizvodnja posebno je zanimljiva u državama gdje postoje već razvijeni centralizirani toplinski sustavi, poput nordijskih zemalja, ali i Hrvatske gdje u gradovima postoji takva tradicija. Države EU predlažu neke mjere za poticanje takve proizvodnje, ali neki stručnjaci smatraju da je potrebno mnogo više od predloženog. U Hrvatskoj se trenutno pripremaju podzakonski akti koji će regulirati proizvodnju toplinske energije iz obnovljivih izvora. Prema trenutno dostupnim informacijama, očekuje se da će država poticati takve toplinske sustave kroz subvenciju investicije. U sektoru transporta moguće je povećati udio obnovljivih izvora na tri načina: uvođenjem biogoriva, povećanjem učinkovitosti vozila ili uvođenjem električnih automobila. Jasno je da posljednja dva načina znatno ovise o razvoju tehnologije i privatnim investicijama, pa će biti zanimljivo promatrati razvoj i uvođenje novih tehnologija transporta u idućem desetljeću. Hrvatska u svojoj strategiji također navodi cilj od 10% udjela OIE u transportu, što za sobom donosi i sustav poticaja i pripadajuće podzakonske akte.

Direktiva Europske unije propisuje i godišnji monitoring napretka u provođenju mjera i dostizanju pojedinih ciljeva koje su si države zadale unutar NREAPs-ova. U slučaju neispunjavanja godišnjih ciljeva traži se donošenje akcijskog plana ispunjavanja ciljeva, a mogući su i penali za neispunjavanje.

 


Države članice u svojim NREAPs-ima ističu važnost znatnog ulaganja u električnu mrežu, potrebnog za prihvat obnovljivih izvora energije. Koncept fleksibilnih pametnih mreža i novi interkonekcijski vodovi među državama članicama trebali bi značajno doprinijeti kvalitetnijoj integraciji obnovljivih izvora energije u elektroenergetske sustave. Osim električne mreže, ograničenja koja navode države članice su socijalne barijere i pronalaženje financiranja. Socijalne barijere ponajviše se odnose na lokalne zajednice koje nisu uvijek sklone izgradnji postrojenja unutar svojih granica (tzv. Not-In-My-Back-Yard, odnosno NIMBY sindrom), te na dugotrajne procedure donošenja prostornih planova, koje značajno produljuju period razvoja projekta, čime se povećavaju i ukupni troškovi projekta. Potencijalni problemi javljaju se i zbog okolišne regulative u vidu Natura 2000, kojom se proglašavaju područja na kojima postoje važne vrste biljaka ili životinja, pa je u tim područjima znatno otežano planiranje i izgradnja projekata. U Hrvatskoj se na taj način planira zaštititi oko 39% teritorija. Pronalaženje financiranja uglavnom je problem za projekte pučinskih vjetroelektrana, koje su relativno nova tehnologija, s mnogo nesigurnosti, a znatnim investicijskim troškovima. Također, izgradnja pametnih mreža, te interkonekcijskih vodova i tzv. supermreže koja će prenositi velike količine električne energije s jednog na drugi kraj Europe ili čak iz Afrike do Europe, zahtijeva značajna ulaganja, za koja je također potrebno naći sredstva.

Uvođenjem cijelog niza ciljeva i mjera jasno je da Europa želi i dalje ostati lider na području obnovljivih izvora energije, te da želi ubrzati razvoj projekata obnovljivih izvora energije i što prije smanjiti ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima. Iako postoje mnoge barijere, očekuje se zadržavanje fokusa na postavljenim ciljevima, a stručnjaci očekuju i premašivanje zadanih ciljeva za neke od država članica. Hrvatska, kao buduća članica Europske unije, u svoje je zakonodavstvo također uvela mjere za obnovljive izvore energije. Ulaskom u Europsku uniju očekuje se još jače intenziviranje aktivnosti na tom području, zbog ambicioznih ciljeva EU, ali i zbog vlastite potrebe Hrvatske da smanji ovisnost o uvoznim gorivima, diverzificira energetske izvore i iskoristi prirodne resurse koje ima. Svaki energetski izvor je dragocjen i Hrvatska si ne može i ne smije priuštiti da ne koristi svoje izvore za svoj napredak.

 

Izvori: „Renewable Energy Europe“ (09.2010.); „Wind energy developments and Natura 2000“ (10.2010.), Strategija energetskog razvitka RH (2009.), ….

Tags:     Europska unija      ciljevi 2020      obnovljivi izvori energije
Index članka
Kako članice Europske unije namjeravaju dostići ciljeve za obnovljive izvore energije 2020.?
Mjere za OIE
Barijere
Sve stranice
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Obnovljivi izvori energije za početnike

OIE u regiji

Nove tehnologije

Nova energetika

Zadnje vijesti

Želite li više koristiti obnovljive izvore energije?