Aktualno
Autor Leo Jerki? |
Petak, 28 OĹľujak 2014 07:21 |
Sve ve?a potrošnja elektri?ne energije, stara infrastruktura, pove?ani troškovi, geopoliti?ka nesigurnost samo su neki od problema u Sjevernoj Africi, ali obnovljivi izvori energije su još uvijek prrioritet za pet država te regije. Države Sjeverne Afrike su Maroko, Alžir, Tunis, Egipat i Libija, te u svima ubrzano raste potrošnja elektri?ne energije zbog ekonomskog razvoja i rasta standarda života, pri ?emu je energetska infrasturktura nedovoljno razvijena da primi taj porast. Snabdijevanje elektri?nom energijom pada zbog sve ve?e potražnje tokom vru?ih ljeta, stare infrastrukture, politi?ke nestabilnosti (posebno uslijed Araspkog prolje?a prije tri godine), financijskih restrikcija i neadekvatniog regulatornog okvira. Unato? tome projekti obnovljivih izvora energije i strukturne reforme koje ih podržavaju napreduju u cijeloj regiji, pri ?emu su prema mnogim studijama najdalje dogurale sun?ane elektrane i vjetroelektrane. Ukupna instalirana snaga u Sjevernoj Africi je iznosila 61,6 GW prije dvije godine, pri ?emu su hidroelektrane ?inile otprilike 10% instalirane snage (6 GW). Ukupna instalirana snaga bi se trebala udvostru?iti do kraja desetlje?a. ?etiri od pet država (sve osim Maroka koji koristi ugljen) koriste uglavnom prirodni plin, te ?e ga vjerojatno uglavnom koristiti i u bližoj budu?nosti, ali sve još uvijek imaju ambiciozne ciljeve za razvoj obnovljivih izvora energije kako bi se riješili problema nestanaka elektri?ne energije tokom ljeta. To su rezultati nedavne analize koju su napravili industrijski analiti?ari Frost & Sulivan. Svaka od tih država ima u planu veliki broj projekata, uklju?uju?i ambicije za puno više obnovljivih izvora energije, ali ti planovi ovise o stabilnosti vlada i reformama ekonomskog i regulatornog okvira. Slijedi pregled po državama. Maroko Maroko uvozi skoro svu elektri?nu energiju, s tim da sada ima instaliranu snagu od 2 GW obnovljivih projekata, pri ?emu su skoro svi u vlasništvu državne elektroprivrede ONEE, od ?ega ima 1,77 GW hidroelektrana, 254 MW vjetroelektrana i 20 MW sun?anih elektrana. Ipak, Maroko ima agresivni cilj od 42% proizvodnje iz OIE do 2020. godine, uklju?uju?i 2 GW solara i vjetra pojedina?no. Postoji i zakon kojim se elektri?na energija iz obnovljivih izvora energije može prodavati direktno potroša?ima spojenim na mrežu umjesto ONEE-u. Trenuta?ni projekti u izgradnji i visokoj fazi razvoja pokazuju da postoji ve?i broj vjetroelektrana (snaga 100 MW i više) koje su pri kraju gradnje ili trebaju u?i u pogon ove godine, a developeri su Nareva, UPC Renewables, EDF, Alstom i CED. Idu?e godine bi trebala biti dovršena CSP elektrana NOOR 1 snage 318 MW, a postavljen je cilj od 1,5 GW solara od 2018. do 2020. godine. U procesu su tenderi za pet vjetroelektrana ukupne snage 850 MW za razdoblje 2017. do 2020. godine. Cilj je razviti lokalnu industriju za proizvodnju komponenti i sklapanje istih. Investitori u projekte bi mogli biti Europska investicijska banka, Afri?ka banka za razvoj, Njema?ki KfW i drugi. Alžir Alžir je prije tri godine postavio cilj instalacije 22 GW obnovljivih izvora energije do 2030. godine, što bi pokrilo otprilike 40% potreba za elektri?nom energijom, pri ?emu bi 12 GW bilo za vlastite potrebe, a 10 GW za izvoz. Razvoj manjih projekata bi trebao krenuti idu?e godine, a ve?i se o?ekuje na kraju desetlje?a, te uklju?uju ve?i broj fotonaponskih i CSP elektrana, te vjetroelektrana. Prije dvije godine je Alžir imao manje od 300 MW obnovljivih izvora energije i to skoro sve hidroelektrane koje su izgra?ene 1950-ih ili 1960-ih godina. Alžir tako?er ima jednu od prvih hibridnih solarnih/kombiniranih elektrana sa 20 MW solara i 150 MW termoelektranom koja je ušla u pogon 2011. godine. Ve?ina Alžirskih projekata je dugoro?na pri ?emu je za prvih 400 MW od ukupno 1,2 GW solara iz fotonapona ugovor dobio Yinglijev konzorcij u prosincu. Osim toga postoji cilj od 2,5 GW CSP solara i 516 MW vjetra koji bi u pogonu trebali biti do 2023. godine. Tunis Tunis želi ostvariti 30% proizvodnje iz obnovljivih izvora energije do 2030. godine, i to bi se trebalo ostvariti kroz Tuniski solarni plan koji je predstavljen 2009. godine. Proizvo?a?i koji proizvode za vlastitu potrošnju mogu prodavati višak elektri?ne energije iz OIE STEG-u (Tuniska elektroprivreda). Tunis je pionir u OIE sektoru u regiji, te ima regulatorni, financijski i zakonski okvir od 1980-ih godina. Prva vjetroelektrana snage 20 MW je ušla u pogon 1999. godine, a prije dvije godine je Tunis imao 66 MW hidroelektrana (sve starije) i 173 MW vjetroelektrana koje koriste Gamesine vjetroagregate. Ako se gleda budu?nost, Gamesa gradi 70 MW vjetroelektranu, u planu je CSP elektrana snage 50 MW do 2017. godine, te 400 MW reverzibilna hidroelektrana iza 2020. godine. U planu su i dvije hibridne solarne elektrane, ali trenuta?no se ne zna da li ?e biti išta od izgradnje istih. Tunis planira i 2 GW CSP elektranu koja još nije krenula u studiju izvodljivosti, ali postoji plan o izgradnji do 2020. godine. Libija Libija želi ostvariti udio obnovljivih izvora energije u ukupnom energetskom miksu od 3% do 2015. godine, odnosno 10% do 2020. godine, ali su se u me?uvremenu pojavile i naznake ve?ih ciljeva od ?ak 20% samo sun?anih elektrana do 2020. To je velika brojka s obzirom da je 2012. bilo 0% OIE u državi, a prošle godine je instalirano samo 4 MW solara. Trenuta?no se u državi uglavnom koristi nafta i prirodni plin. Libija želi i pove?ati potrošnju 2,5 puta do 2020. godine, pri ?emu vjetar i veliki solar mogu imati veliku ulogu u budu?nosti, s obzirom na odli?nu insolaciju u pustinji i dobre vjetrove uz obalu. Samo dio Libijske pustinje se može koristiti za proizvodnju velike koli?ine CSP solara za Europu, što je bio i cilj Desertec inicijative. Ipak, razvoj OIE u Libiji je vrlo ograni?en zbog velike ovisnosti o plinu i nafti i geopoliti?ke nestabilnosti. Postoji nekoliko stotina megavata projekata solara i vjetra koji su u planu, te imaju isho?ene dozvole, a vjerojatno nikada ne?e biti dovršeni zbog nepostojanja investitora i tvrtki koje žele raditi posao u nesigurnom politi?kom okruženju. Egipat Egipat je predvodnik u instaliranoj snazi obnovljivih izvora energije u Sjevernoj Africi sa 2,8 GW hidroelektrana i skoro 550 MW vjetroelektrana (iako i tamo postoje problemi s politi?kom nestabilnoš?u koji bi mogli omogu?iti Maroku da preuzme vode?u poziciju). Ministarstvo elektri?ne energije i energije želi ostvariti 20% OIE do 2020., pri ?emu bi 12% bilo iz novih vjetroelektrana, kojih bi bilo 7,2 GW pri ?emu tre?inu treba razviti državna elektroprivreda, a dvije tre?ine privatni sektor. Ostatak obnovljivih izvora energije bi ?inio miks hidroelektrana (6%) i sun?anih elektrana (2%). Egipatski solarni plan predstavljen 2012. godine postavio je cilj od 3,5 GW solara do 2027., pri ?emu bi 2,8 GW trebalo biti iz CSP-a, te od toga dvije tre?ine privatnih investicija. Egipatski cilj za OIE je jasan - želi se smanjiti ovisnost o konvencionalnim elektranama, ali su sami ciljevi prili?no ambiciozni uzimaju?i u obzir politi?ku nestabilnost i nevoljnost investitora da riskiraju u takvim uvjetima. |
Zadnje vijesti