Op?e je poznata ?injenica da se Hrvatska, sada kao punopravna ?lanica EU obvezala sukladno EU direktivama ostvariti odre?ene ciljeve u sektoru smanjenja emisija stakleni?kih plinova, primjeni obnovljivih izvora energije i uvo?enju mjera energetske u?inkovitosti. Isto je tako op?e poznati EU 20-20-20 cilj, a u okviru kojega se svaka dr�ava, sukladno svome statusu i mogu?nostima morala obvezati na ispunjenje odre?enih ciljeva u navedenim sektorima. Hrvatska se tako obvezala do 2020. godine ispuniti cilj od 20% ukupne energetske potro�nje iz obnovljivih izvora energije.

Jedan od klju?nih dokumenata na tome putu donesen je jo� 2009. godine, kada je u Saboru izglasana Strategija energetskog razvitka RH. Ta strategija definirala je okvire razvoja energetskog sektora do 2020., sa pogledom do 2030. temeljem parametara predvi?enog porasta energetske potro�nje i obvezuju?eg cilja za obnovljive do 2020. Izme?u ostaloga u toj strategiji su postavljeni i konkretni ciljevi po pojedinim tehnologijama obnovljivih izvora energije.

Sukladno EU direktivama, osim nacionalnih strategija, svaka dr�ava ?lanica du�na je Europskoj komisiji dostaviti i nacionalni akcijski plan (NAP) kojim se moraju detaljno definirati tehnologije i mjere kojima ?e se ostvariti ciljevi do 2020. i koji ?e biti izvr�ni dokument stategije. Prijedlog nacrta takvoga dokumenta zadnjih ne�to vi�e od dva mjeseca izaziva buru negodovanja u stru?nim krugovima, da bi sve kulminiralo dono�enjem dokumenta na sjednici Vlade RH 16.10.

Na istoj sjednici done�ena je i nova uredba o naknadi za poticanje obnovljivih izvora energije i kogeneracije, na koju smo upozoravali da je neodr�iva u svom pro�lom obliku, gdje je ta naknada bila postavljena na 0,5 lipe po kWh. Sada je pove?ana na 3,5 lipe po kWh.

U me?uvremenu se pojavio i prijedlog novog Tarifnog sustava, koji je potpuno u skladu sa NAP-om.

Nelogi?nosti i elementarnog nepoznavanja problema ima u svim dokumentima, a kroz njih se dijelom jasno nazire i isklju?ivo politi?ki motivirana odluka o ograni?avanju razvoja obnovljivih izvora energije. Jer nijednog pravog argumenta za isto nema. No krenimo redom.

Za�to je draft nacrta NAP-a izazvao toliko �estokih reakcija, uz ?injenicu da se kasni nekoliko godina sa dono�enjem istoga i da je u opticaj za komentiranje pu�ten taman u vrijeme godi�njih odmora, kao i da nije organizirana prava javna rasprava o dokumentu?

Razlozi su brojni. Prvi od kojih se lako mo�e sa�eti u izjave nekoliko profesora i doktora znanosti sa na�ih tehni?kih fakulteta iz ?ijih se usta po skupovima i medijima moglo ?uti otprilike sljede?e: "kod mene na fakultetu, kad mi studenti do?u sa ovakvim radom, sve kri�am i �aljem ih ku?i sa negativnom ocjenom na ispravak kompletnog rada".

Sama struktura pisanja NAP-a u kojoj se ne navodi ni autora, ni ve?inu izvora informacija ve? na samom po?etku ne ulijeva povjerenje. Me?utim sadr�aj toga dokumenta od 107 stranica je ono �to je posebno problemati?no. Prije svega stoga �to od 107 stranica, velika ve?ina njih se sastoji od taksativnog navo?enja zakona, pravilnika, uredbi i odredbi, te mjera koje su na snazi vezano za tr�i�ta obnovljivih izvora energije i energetske u?inkovitosti. Pri tome se na eksplicitna pitanja o planovima i akcijama odgovara op?enito afirmativno, ali bez navedenih jasnih i konkretnih mjera i primjera koji podr�avaju takav stav, ili u ve?ini slu?ajeva bez jasnih prikazanih ostvarenja u istom podru?ju.

No ni taksativno navo?enje svih propisa i op?enito afirmativni, ali nimalo konkretni odgovori vezani uz daljnje planove i akcije nisu neki veliki problem.

Veliki problem bi se mogao svesti na svega desetak do petnaest stranica teksta i tablica iz NAP-a. A odnose se na preraspodjelu ciljeva radi ostvarenja potpisanog do 2020. godine, a koji nimalo nisu u skladu sa odrednicama zakonski va�e?e Strategije energetskog razvoja RH koju je sabor izglasao 2009. godine. Time se dovodi u pitanje i legitimitet ovoga dokumenta, s obzirom da je Strategija jo� uvijek pravno na snazi.

Jedna od stvari koje posebnu bodu o?i, kao o?ita neistinita informacija prezentirana unutar NAP-a se nalazi u tablici 13 na str. 112 u kojoj su prikazani �tro�kovi mjera poticaja primjene OIE�� na na?in da su navedene brojke koje se odnose na ukupna pla?anja za proizvedenu elektri?nu energiju, a ne za stvarne poticaje (poticaji su razlika izme?u pla?anja i tr�i�ne cijene odnosno PPC). Ovime autori studije pokazuju elementarno nepoznavanje sustava. �to dovodi do preispitivanja potrebe za dizanjem naknade za obnovljive na 3,5 lipe. Ali do?i ?emo i do toga.

Najupitnije u cijelom NAP-u su pretpostavke. Jedna od pretpostavki koja najvi�e zabrinjava je ona da potro�nja elektri?ne energije u RH ne?e ostvarit rast u narednih 7 godina. Takva poruka se mo�e protuma?iti samo na jedan na?in: �nema razvoja gospodarske djelatnosti�. Drugim rije?ima, gospodarstvo nam je osu?eno na propast. Jer ?ak i za mjere energetske u?inkovitosti, da bi se u�tede ostvarile, potrebno je prvo ulo�iti rad i energiju. Ostale pretpostavke se nalaze u tablici na str. 99 i 100. NAP-a.

Trajektorija u tablici za pojedine tehologije odaje povr�an pristup problemu. Npr. za velike hidroelektrane je pretpostavljen jednoliki porast nakon 2015. od 50-ak MW godi�nje. To nema veze s realno�?u i mogu?no�?u realizacije projekata, niti sa snagom potencijalnih hidroenergetskih projekata koji bi mogli u?i u pogon. Isto vrijedi i za male hidroelektrane (8-9 MW poslije 2012.� � ve? smo u 2013. i ne vidi se tih 8-9MW do kraja godine u pogonu), geotermalnu energiju (1MW porasta godisnje,koji su to projekti?), itd.

Ne uzimaju se u obzir hidroelektrane s manje od 1MW (koje su mo�da najrealnije s obzirom na manji utjecaj na okoli�, mogu?u revitalizaciju mlinica itd.).

Ne uzimaju se u obzir fotonaponski sustavi poslije 2015. � potpuno u suprotnosti sa tehnolo�kim i komercijalnim trendovima u svijetu (fotonapon bi poslije 2015. trebao zna?ajno pojeftiniti za razliku od tehnologija za biomasu i hidroelektrane). Dodatno fotonaponski sustavi ostvaruju zna?ajne efekte u lokalnom gospodarstvu, te trenutno u Hrvatskoj postoji i zna?ajna proizvodnja opreme, ali i zna?ajna koli?ina projektanata i izvo?a?a. Kroz sve to podupire se i regionalni razvoj.

NAP predvi?a i izgradnju 300MW novih velikih hidroelektrana � kojih je to 300MW kojih bi moglo u?i u pogon u 6 godina s obzirom na rokove izgradnje velikih hidroelektrana? A u zadnjih 30 godina je izgra?eno samo 42MW u Le�?u, te i taj projekt ne radi sukladno predvi?anjima. Samo postupak procjene za Natura 2000 traje po 3 godine, a nijedan od potencijalnih projekata (osim Omble za koju vi�e nema financiranja) nije niti blizu lokacijske dozvole.

Tako?er se predvi?a 100MW malih hidroelektrana � ako se ne�to zna?ajno ne promijeni (Hrvatske vode, Natura 2000 itd.) ne postoji fond od 100MW malih hidroelektrana koje se mogu izgraditi, a kamoli na vrijeme do 2020. godine.

Pretpostavlja se i izgradnja 85MW postrojenja na biomasu do 2020. U registru OIEKP ukupno je trenutno 102 projekta ukupne snage 250MW. Ve?ina tih projekata nema kamo s toplinom i ne?e mo?i zadovoljiti uvjete efikasnosti (eta) sukladno pravilniku i tarifnom sustavu. Da li je ministarstvo ili CEI napravio procjenu koliko projekata koji su u nekoj zrelijoj fazi, zna?i ne samo na papiru u registru, ima realne �anse za isporuku topline? A posebno da takav problem mogu rije�iti prije 2020. Dodatni problem je dugotrajnost izgradnje takvih projekata u odnosu na projekte sun?anih i vjetroelektrana, tako da bi svih 85MW trebalo imati sve dozvole, financiranje i razvojnu fazu gotovo do maksimalno 2017. godine. Makar forsiranje biomase samo po sebi treba podr�ati zbog velikih efekata na gospodarstvo u regionalni razvoj, postavlja se veliki upitnik realnosti izvedbe 85MW do 2020. godine.

Potpuno se izbacuje mogu?nost izgradnje novih vjetroelektrana � danas postoji 200-300MW konkretnih projekata vjetroelektrana koji su izvedivi ekonomski, tehni?ki i sa stanovi�ta dozvola (u zreloj fazi, lokacijska dozvola, pred isho?enjem gra?evinske). Tako?er, sigurno je da elektroenergetska mre�a mo�e primiti jo� 200-300MW vjetroelektrana postepeno u sljede?im godinama (analize o tome su radili FESB, Split i FER, Zagreb, iako HOPS tvrdi suprotno). Sukladno Tarifnom sustavu, ali i stanju na tr�i�tu vjetroelektrane su najjeftinija tehnologija i njima se cilj posti�e uz najmanji tro�ak za potro�a?e (s time da se trenutna otkupna cijena mo�e revidirati prema ni�im iznosima). Dodatno se razvila usluga lokalne komponente kroz projektiranje, izvo?enje, pa i proizvodnju opreme, koja ?e sada vjerojatno stagnirati ili propasti.

Ciljevi u prometu i grijanju/hla?enju da bi se postigao ukupni cilj u potro�nji energije se ?ine prenapuhani. Ciljevi u prometu su neostvarivi u zadanom periodu, a ciljevi za grijanje i hla?enje bi bili realni samo uz izgradnju toplinskih mre�a po gradovima, na ?emu se trenutno jako malo toga radi. Unutar NAP-a se ne navode konkretni mehanizmi ostvarenja ovih ciljeva.

U poglavlju 4.2.6 se govori o razvoju mre�e i srednjoro?nom planu razvoja hrvatske prijenosne mre�e. Sve je to lijepo na papiru, ali postavlja se pitanje mo�e li se pokazati da se i�ta napravilo ili se radi na tome da se ispuni ovaj plan (danas je ve? 2013., a plan je donesen 2011. godine).� Sama ?injenica da se vjetroelektrane ograni?avaju na 400MW� (�to, kako tvrdi HOPS iako se dio stru?ne i akademske zajednice s time ne sla�e, sustav danas mo�e prihvatiti bez ikakvih ulaganja) zna?i da se od plana razvoja infrastrukture za integraciju obnovljivih izvora energije odustalo, te da se ne namjeravaju provoditi. To je u suprotnosti s EU regulativom, a uostalom planovi razvoja mre�ne infrastrukture se odnose i na bilo koji drugi izvor energije, ne samo na obnovljive.

Ovakvim pristupom se ozbiljno ugro�ava mogu?nost ostvarivanja ciljeva do 2020. godine. Zatvara se daljnji razvoj dva sektora koji su kroz zadnjih nekoliko godina razvili i dalje razvijaju lokalnu industriju, lokalne stru?njake i projektante i izvo?a?e. Istovremeno ta dva sektora trenutno ostvaruju najve?i rast na svjetskoj razini i predvodnici su spre?avanja klimatskih promjena uz zna?ajna ulaganja u tehnologiju, razvoj i istra�ivanje, te bi upravo razvijena kompetencija u tim sektorima dugoro?no mogla omogu?iti veliko zapo�ljavanje u Hrvatskoj, o ?emu postoje izra?ene opse�ne studije (UNDP i FSB).

Koliko god je hvalevrijedno poku�ati pokrenuti projekte hidroelektrana, biomase, bioplina, energetske u?inkovitosti i grijanja i hla?enja (izmjenjiva?ima topline, peletima, solarnim kolektorima, itd.), te se iste ni na koji na?in ne bi smjelo ograni?avati u razvoju, toliko su to sve sektori koji zajedno nemaju potrebnu snagu i pokrenute projekte da bi se dostigli 2020 ciljevi.

Dodatno ne treba smetnuti s uma da RH uvozi u prosjeku 30% el.en., i oko 80% primarne energije - dok se te brojke ne promijene korist ulaganja i financijski benefit bilo kojeg obnovljivog izvora ne bi smjela do?i u pitanje, �to je tako?er prikazano u jednoj studiji koju je radio FSB.

I na kraju, vratimo se na problem naknade od 3,5 lipe. Na stranicama HROTE uredno pi�e da je u 2012. godini na ime naknade prikupljeno 76.608.346,10kn. Da je u istoj toj godini od prodaje elektri?ne energije iz obnovljivih na ra?un HROTE upla?eno 190.065.457,98kn. A da su ispla?ena sredstva povla�tenim proizvo?a?ima elektri?ne energije iznosila 331.748.777,98kn. Dodatno su ispla?ena sredstva za energiju uravnote�enja od 19.006.545,80kn.

To zna?i da je u 2012., za pokrivanje svih tro�kova povla�tenih proizvo?a?a falilo 84.081.519,70kn. Od ?ega je velika ve?ina usmjerena u poticanje vjetroelektrana, jer ih je u 2012. U punom pogonu na kraju godine bilo gotovo 200MW, dok je ostalih izvora bilo zanemarivo malo. Na ime novih poticaja HROTE ?e u sljede?oj godini prikupiti otprilike 536.258.422,7kn.

Ako uzmemo u obzir pove?anje instalirane snage vjetroelektrana na 400MW do kraja sljede?e godine, pove?anje sun?anih elektrana sa 5 na 50MW, te pove?anje ostalih tehnologija sukladno postavljenim trajektorijama (za koje je ve? utvr?eno da su nerealne), pa ?ak i bez dodatnog predvi?enog rasta PPC-a (iako bi realno trebao rasti uslijed kretanja cijena energije na svjetskom tr�i�tu), postavlja se pitanje opravdanosti ovako visoke naknade u godinama koje dolaze. I pitanje metodologije izra?una iste.

Prijedlog tarifnog sustava unosi dodatne nelogi?nosti u cijelu pri?u i dijelom neobja�njive stavke. Primjeri su potpuno neobja�njivo ograni?enje kvote za velike fotonaponske elektrane za koje je predvi?ena cijena PPC, tj. prosje?na proizvodna cijena elektroenergetskog sustava. Kome smetaju fotonaponski sustavi koji ne trebaju poticaj? Sli?no se odnosi na vjetroelektrane. Tako?er se postavlja pitanje, s obzirom na kretanje cijenana tr�i�tu, kome smeta potpisivanje garantiranog ugovora o otkupu po PPC na vi�e od 14 godina, ?ime bi dio projekata vjetroelektrana i fotonaponskih elektrana postao bankabilan i uz takvu tarifu?

Razina neuskla?enosti i nedore?enosti, pa dijelom ?ak i nedovoljnog promi�ljanja u sva tri dokumenta je zapanjuju?a. Ako se netko pita kakva je budu?nost tr�i�ta obnovljivih (pa ?ak i onih koji ?e se navodno vi�e poticati, ali koji se nisu realizirali ni kroz dosada�nji sustav) u Hrvatskoj nakon ovoga � odgovor mo�e jedino biti, vrlo vrlo neizvjesna i neisgurna, a nikako poticajna i od strate�kog interesa kako se voli nagla�avati...