Aktualno
Obnovljivi izvori, energetska u?inkovitost i smanjenje emisija kao pokreta? razvoja zelene ekonomije u Hrvatskoj do 2050. |
Autor Edo Jerki? |
Petak, 07 Lipanj 2013 20:43 |
Obnovljivi izvori energije su nam potrebni, ali su skupi i potrebni su im poticaji. Ulaganje u ekologiju i održivi razvoj je za bogate. Nemamo razvijenu industriju za obnovljive, te nam stoga nisu poželjni jer ne otvaraju nova radna mjesta. To su sve uobi?ajeni citati i izjave koje ?ete ?uti po medijima i stru?nim skupovima od ve?ine onih koji se bave energetskom politikom u Hrvatskoj. I tih argumenata se drže svaki puta kada pokušavaju opravdati slabo iskorištavanje obnovljivih, te prikazati nužnu potrebu za novim velikim investicijskim projektima u energetici, posebno na podru?ju iskorištavanja fosilnih goriva. Naravno, postoje i mnogi koji upozoravaju na sasvim suprotno - da Hrvatska od fosilnih goriva ima još manje koristi i prilika za razvoj gospodarstva nego u slu?aju korištenja obnovljivih. Da se i fosilna goriva jednako tako, ako ne i više poti?u. Samo ne kroz javno transparentan sustav. Da se fosilna goriva poti?u i time što im se ne kvantificira šteta koju ?ine u okolišu, kao i utjecaj na ljudsko zdravlje. Da su u ovoj državi u kojoj je industrija gotovo pa izumrla upravo obnovljivi slijede?a šansa za usvajanje novih tehnologija i proizvodnje, šansa koju mi uporno propuštamo iskoristiti. Da su dugoro?no upravo ti, naši obnovljivi izvori oni koji nam jedini mogu omogu?iti sigurnu i jeftiniju energiju i konkurentnije gospodarstvo. Na zagreba?kom Fakultetu strojarstva i brodogradnje se tim mladih stru?njaka pod vodstvom prof. Nevena Dui?a bavi upravo ovom problematikom, te su odradili i objavili brojne istraživa?ke radove na tu temu. Jedan od upe?atljivijih su prezentirali krajem prošle godine u obliku rada i prezentacije. Sažetak rada prenosimo u cijelosti: Ograni?avanje porasta globalnog zatopljenja i smanjenje emisija stakleni?kih plinova traži zaokret u dosadašnjem vo?enju energetske politike mnogih zemalja. Dok tehnologije s minimalnim i gotovo nultim emisijama stakleni?kih plinova, postoje i primjenjuju se nekoliko dekada, zabrinjavaju?a je vrlo spora stopa rasta njihovog tržišnog udjela te još uvijek znatno ve?a ulaganja i subvencije u fosilna goriva na svjetskoj razini. Da bi došlo do promjena potrebno je vrlo pomno planirati potrošnju i dobavu energije. Kvalitetno i racionalno predvi?anje budu?e energetske potrošnje osnovna je pretpostavka za naprednu analizu i modeliranje energetskih sustava te ?e kao ulazni podatak presudno utjecati na dimenzioniranje istih. Kroz ovaj rad odabran je bottom up pristup, kao najprimjerenija metodologija koja ?e opisati utjecaj pravnih, ekonomskih ili ?isto tehnoloških mehanizama. Scenariji dobave energije u potpuno obnovljivom energetskom sustavu za 2050. te mogu?nost ostvarivanja niskouglji?nog društva su simulirani pomo?u H2RES i EnergyPLAN modela za energetsko planiranje. Usporedba korisne energije potrebne za grijanje u 2050. pokazuje razliku ve?u od 16%, za razli?iti tempo obnove postoje?ih zgrada u sektoru ku?anstva od 1% i 3% godišnje. Svekolika elektrifikacija cestovnog prometa osobnih automobila u kombinaciji s postroženim zahtjevima za u?inkovitoš?u motora s unutrašnjim izgaranjem može dovesti i do 30% ušteda u usporedbi s referentnim scenarijem transportnog sektora u 2050. godini. U periodu 2030.-2050. mogu?e je smanjiti emisije stakleni?kih plinova za 82%, a korištenje obnovljivih izvore energije te proizvodnja sinteti?kih goriva omogu?uju prelazak na potpuno obnovljiv energetski sustav u Hrvatskoj u 2050. ?ime se može otvoriti 192000 radnih mjesta samo u održavanju postrojenja i proizvodnji goriva, pove?ati sigurnost opskrbe te smanjiti vanjskotrgovinsku bilancu za cjelokupan uvoz fosilnih goriva, prema rezultatima simulacija, za 4-5 milijardi EUR. Sve brojke navedene u sažetku govore upravo suprotno onim izjavama sa po?etka teksta. A poruka je jasna - ne možemo si priuštiti ne krenuti putem niskouglji?nog razvoja i ekonomije bazirane na održivim rješenjima. Izme?u ostaloga rad se poziva i na istraživanje UNDP-a prema kojemu u Hrvatskoj 5-6% BDP-a godišnje odlazi na subvencije za fosilna goriva. Zna?i oko 2 milijarde eura godišnje. Kada se to usporedi sa potrebnim investicijama prelaska na 100% obnovljivi sustav do 2050., te kada se u obzir uzmu i uštede uvoza fosilnih goriva, dolazi se do ?injenice da budu?e uštede u nabavci i subvencioniranju fosilnih goriva mogu u potpunosti pokriti investicijske troškove prijelaza na obnovljive izvore energije. Kompletan rad i prezentacija dostupni su na: Zelena ekonomija (rad), Zelena ekonomija (prezentacija). S obzirom na ?injenice koje ovaj rad otkriva, te uzevši dodatno u obzir i potencijale koje Hrvatska ima u izgradnji imidža kroz ekološku poljoprivredu i turizam, put koji je ovaj rad zacrtao do 2050. godine bi trebao biti prakti?ki jedina opcija koju bi trebalo sustavno provoditi. |
Zadnje vijesti