U prethodnom članku, Energetska neovisnost – otoci #1, predstavili smo ideju energetske neovisnosti na otocima, te primjere danskog otoka Samsø i španjolskog otoka El Hierro, čiji stanovnici već nekoliko godina uživaju u neovisnosti o energiji s kopna. Slična ideja pokušava/la se provesti i na nekim od hrvatskih otoka, jedan od kojih je i Mljet.

Otok Mljet nalazi se u arhipelagu Južne Dalmacije, naoko je nerazvedeni izduženi otok, širok prosječno 3 km, a dugačak 37 km ukupne površine 100,4 km². Reljef otoka karakteriziraju vapnenačke uzvisine i krške doline i polja, a klima je mediteranska s prosječnom temperaturom  8,7 °C u siječnju i 24 °C u srpnju. Veća naselja nalaze se u unutrašnjem dijelu duž obrađenih polja, prema popisu iz 2001. na otoku živi 1111 stanovnika.

Primjena RenewIslands metodologije

Potrebe otoka Mljeta za energijom sagledane su RenewIslands metodologijom, baziranoj na četiri osnovna koraka koji se primjenjuju pri energetskom planiranju otoka, to su: mapiranje potreba, mapiranje resursa, razvoj scenarija u kojima se zadovoljavaju potrebe korištenjem raspoloživih resurse i njima primjerenih tehnologija i modeliranje scenarija.

Prilikom primjene metodologije, potrošnja električne energije uračunata je kao srednje velika, s iznimkom ljetnih mjeseci kada je potražnja za električnom energijom visoka. Opskrba električnom energijom otoka Mljeta je riješena putem dva podmorska kabela koji spajaju elektroenergetski sustav na otoku s mrežom na kopnu, a svaki kabel  napaja po jednu stranu otoka. Slika 1 prikazuje prosječno satno opterećenje elektroenergetskog sustava otoka Mljeta u 2002. godini, koje je proračunato iz rezultata mjerenja opterećenja na podmorskom kabelu za opskrbu istočne strane otoka, te iz potrošnje električne energije hotela Odisej kao najvećeg potrošača na zapadnoj strani otoka.

Slika 1 Prosječno satno opterećenje elektroenergetskog sustava otoka Mljeta u 2002.

Potražnja za toplinom je raspršena po kućanstvima i najviše se odnosi na potrošnju tople vode dok zagrijavanje i rashlađivanje prostorija nije potrebno zbog povoljnih klimatskih uvjeta. Potrošnja goriva u transportu je mala, pa na Mljetu postoji samo jedna benzinska postaja koja gorivom opskrbljuje vozila, poljoprivredne strojeve i brodove.

Najobilatiji obnovljivi izvori na Mljetu su sunčevo zračenje, vjetar i biomasa. Na slici 2 prikazano je srednje satno ukupno sunčevo zračenje na zakrivljenu površinu od 36°, koje se proračunalo iz mjernih podataka sa hidrometeorološke postaje u Dubrovniku te pomoću računalnih programa H₂RES i PV GIS.

Slika 2 Srednje satne vrijednosti ukupnog sunčevog zračenje na zakrivljenu površinu (36º)

Podaci o vjetru proračunati su iz podataka dbivenih mjerenjem na hidrometeorološkoj postaji u Dubrovniku i postaji u Mljetu te su prilagođeni rezultatima mapiranja.

Slika 3 Potencijal vjetra

Većina biomase nalazi se u obliku gustih borovih šuma koje prekrivaju oko 72% otoka, posebice oko dva slana jezera na sjeverozapadnom predjelu otoka, a manje količine biomase mogu biti dostupne i kao ostaci od poljoprivredne proizvodnje. Prilikom primjene RenewIslands metodologije upotreba biomase nije se razmatrala zbog specifičnosti terena koji nije prikladan za njeno prikupljanje, te zbog zaštićenih područja koja zauzimaju veliku površinu otoka. Pretpostavlja se da bi jedina prihvatljiva kombinacija za prikupljanje biomase bio model koji uključuje krčenje šuma u svrhu zaštite od požara zajedno s nešto jednostavnijim prikupljanjem biomase po poljoprivrednim gospodarstvima.

Izrada scenarija i rezultati najuspješnijih

U želji da se otok Mljet pokuša napraviti u potpunosti obnovljivim otokom, odnosno u potpunosti neovisnim otokom, izrađeno je 18 mogućih scenarija koji se razlikuju po instaliranoj tehnologiji, te različitim ciljevima koji su se željeli postići. Scenariji su računati za tri godine, s tim da je 2005. godina uzeta kao početna godina, a 2010. i 2015. godina kao ciljane godine. U početnoj godini u svim scenarijima opskrba električnom energijom odvijala se samo putem podmorskih kabela dok bi se u 2010. već instalirale pojedine proizvodne jedinice. Svi scenariji proračunati su pomoću računalnog programa H₂RES, čija je svrha energetsko planiranje otoka s mogućnošću sagledavanja različitih scenarija kako bi se omogućila bolja penetracija električne energije iz obnovljivih izvora u energetski sustav otoka, te da bi se napravili energetski sustavi otoka koji su 100% obnovljivi, odnosno koriste samo obnovljive izvore energije.

Razmatrani scenariji mogu se podijeliti u dvije grupe; prvu grupu predstavljaju scenariji u kojima je nametnuto 30% satno ograničenje na udio električne energije iz obnovljivih izvora, što znači da u svim ovim scenarijima u jednom satu mreža elektroenergetskog sustava na otoku može maksimalno prihvatiti do 30% električne energije, dok ostatak električne energije iz obnovljivih izvora mora biti ili spremljen ili odbačen (odbacivanje se postiže smanjivanjem efikasnosti kod vjetroagregata ili iskapčanjem proizvodnih jedinica). Drugu grupu scenarija čine oni u kojima nema ograničenja na penetraciju električne energije, pa u slučaju da ima dovoljno vjetra ili sunčevog zračenja cijelo opterećenje sustava biti će pokriveno ovim obnovljivim izvorima. Pretpostavljeno je da se za kontrolu frekvencije i napona koriste napredne tehnologije, te je moguće izvesti viškove električne energije u sustav na kopnu.

U scenarijima bez satnog ograničenja na penetraciju električne energije moguće je postići znatno veću godišnju penetraciju, pa scenarij 12 predstavlja 100% obnovljivi scenarij s obzirom na potrošnju električne energije.

Slika 4 Pokrivanje potrošnje u 2010.

Na Slici 5 prikazana je opskrba električnom energijom u scenariju 18 koji je, s obzirom na potrošnju električne energije i na potrošnju vodika u transportu, 100% obnovljiv scenarij.

U ovom članku prikazani su samo dva najuspješnija scenarija, dok detaljnije rezultate svih scenarija i analize za one koji žele znati više možete pročitati ovdje.

Slika 5 Pokrivanje potrošnje u scenariju 18

Što je do danas učinjeno?

Rezultati analiza malog elektroenergetskog sustava, relativno nenaseljenog otoka, pokazuju da lokalni resursi u potpunosti mogu zadovoljiti potrebe za električnom energijom te omogućuju energetsku neovisnost s obzirom na potrošnju električne energije i dijela potrošnje energije u transportu.

Veza s elektroenergetskim sustavom na kopnu vjerojatno bi, kao i slučaju otoka Samsø, mogla pomoći da se potpuno obnovljivi energetski sustav ostvari na razini godišnje bilance, dok se tehnička neovisnost može postići jedino instaliranjem nekog sustava za skladištenje energije. U ovom primjeru to je vodik , no to mogu biti reverzibilne elektrane kao u slučaju otoka El Hierro ili električna vozila kao što predlažu najnovija istraživanja.

Prednost otoka koji su vezani na mrežu na kopnu je da se u slučaju potpune neovisnosti kao u prikazanim scenarijima 12-18 otoci mogu u petogodišnjem razdoblju pretvoriti od potpunih uvoznika do izvoznika električne energije.

Navedeni proračuni za otok Mljet su  rađeni 2004. i 2005. godine u svjetlu prve Strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske iz 2002. godine (NN 38/02)  u kojoj se promicalo korištenje hibridnih sustava, vodika te iskorištavanje energije vjetra i Sunčeva zračenja na otocima. No od tada nije se puno odmaklo s planovima navedenim u Strategiji jer  Vlada RH 2004. godine zabranjuje gradnju vjetroelektrana na otocima, dok se ta zabrana dodatno pooštrava Zakonom o prostornom uređenju i gradnji iz 2007., kojim se u zaštićenom obalnom području mora, a koji obuhvaća sve otoke, u potpunosti zabranjuje  planiranje, izdavanje lokacijskih dozvola ili rješenja o uvjetima građenja za građevine namijenjene za iskorištavanje snage vjetra za električnu energiju. Time se u potpunosti onemogućila gradnja na otocima velikih vjetroagregata, no i onih najmanjih, a otežano je ishođenje dozvola za fotonaponske elektrane. Iste godine Vlada  RH donosi Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije koji potiče razvoj postrojenja za korištenje obnovljivih izvor, no u isto vrijeme propisuje prikupljanje kompleksne dokumentacije za izgradnju i najmanjih postrojenja kao što su ugrađeni fotonaponski moduli na krovovima kuća.

Prikupljanje i nabava složene dokumentacije za otočane je još složenija tako da se u posljednjoj dekadi nije puno napredovalo po pitanju energetike otoka u Hrvatskoj pa tako ni po pitanju energetske nezavisnosti otoka Mljeta. Lokalna uprava i samouprava su upoznati s planovima i mogućnošću razvoja energetski nezavisnih otoka, no njihova participacija u tom procesu je vrlo skromna, često ovisna o samostalnim inicijativama entuzijasta. Lokalne vlasti su ograničene malim financijskim sredstvima te pomanjkanjem stručnih znanja tako da ovise o centraliziranoj državi, regionalnim uredima i agencijama.

No pozitivni pomak postoji te se već nekoliko agencija i nevladinih organizacija  kao što su REA Kvarner, DUNEA, DURA te EKO Kvarner itd. uključilo u promoviranje energetski nezavisnih sustava zasnovanih na obnovljivim izvorima energije.

Jednostavnim proračunom može se pokazati da se u slučaju energetski nezavisnog otoka Mljeta na otoku može zaposliti desetak osoba koje bi radile na vođenju pogona i održavanju opreme dok bi za proizvodnju iste trebalo oko dvjesto radnih godina (odnosno 200 zaposlenih kroz godinu dana).  Uzimajući u obzir sve naseljene otoke u Hrvatskoj može se reći da bi nezavisnost otoka mogla biti jedan kvalitetan program koji bi pomogao zapošljavanje i pokrenuo investicije.

Pristupanjem Europskoj Uniji možda se i u Hrvatskoj promjeni politika prema otocima, a koji su i za Europu područja od posebne skrbi. Energetski nezavisni otoci mogu utjecati i na održivost turizma jer bi gosti vjerojatno bili zadovoljniji i spremniji više platiti usluge znajući da svojim dolaskom na odmor i boravkom na otocima dodatno ne narušavaju krhke ekosustave. Uz lokalnu proizvodnju hrane, za što sigurno postoji mogućnosti, održivost života na otocima bi bila neupitna.

Ukoliko bi Hrvatska željela postići energetsku neovisnost potrebno je to najprije pokazati na malim energetskim sustavima.  Nakon izgradnje i demonstracije potpuno energetski neovisnih kuća, zgrada i drugih objekata,  najlogičniji izbor bilo bi pokazivanje neovisnih energetskih sustava otoka gdje se vrlo lako može dokazati kako vlastite potrebe za električnom energijom, toplinom i hlađenjem te gorivima za transport mogu biti riješene pomoću lokalno dostupnih, obnovljivih i ekološki prihvatljivih resursa. Energetska nezavisnost je temelj samoodrživih zajednica i energetski nezavisni otoci mogu biti prvi svjetionici u  današnjem neodrživom svijetu uronjenom u tamu fosilnih goriva.

Više detalja o scenarijima i proračunima neovisnosti Mljeta pročitajte na L I N K.

Zahvaljujemo na doprinosu ovim člancima dr.sc. Goranu Krajačiću sa zagrebačkog FSB-a.

nastavlja se...