Aktualno
| Europska energetika u pet slika |
 |
| Autor Diana Me?imorec |
| ÄŚetvrtak, 16 Kolovoz 2012 22:43 |
|
U zadnje vrijeme energetika zauzima sve važnije mjesto i u hrvatskim mainstream medijima. S obzirom na mnoštvo neprovjerenih i nekvalitetnih informacija, u nastavku donosimo pregled europske energetike u pet slika utemeljenih na stvarnim i provjerenim statisti?kim informacijama i izvorima. 1. Europa se još uvijek dominantno oslanja na termoelektrane i nuklearne elektraneUnato? recentnim trendovima ulaganja u obnovljive izvore energije, Europa je još uvijek dominantno „fosilna“. Ve?ina europskih država snažno se oslanja na termoelektrane i nuklearne elektrane za zadovoljavanje svojih energetskih potreba. Dominacija fosilnih i nuklearnih izvora vidljiva je i u tzv. „zelenim“ državama, poput Njema?ke, Danske i Španjolske. Od fosilnih goriva u Njema?koj i Danskoj prevladavaju ugljen i lignit (Njema?ka preko 40 posto, Danska 48 posto) i plin (Njema?ka 14 posto, Danska 18 posto), dok je u Španjolskoj glavno fosilno gorivo plin (36%) [podaci o gorivima su iz 2009.g. izvor: European Environment Agency].
(klikni sliku za uve?ani prikaz)
2. Europa je iznimno ovisna o uvozu energenataGotovo sve europske države ovise o uvozu energenata. Uvoz je nešto manji u državama s vlastitim zalihama ugljena, nafte i plina, te hidroenergetskih potencijala (u slu?aju elektri?ne energije). Norveška i Danska jedini su neto izvoznici energije. Hrvatska se nalazi na sredini ljestvice ovisnosti o uvozu, zajedno sa svojim susjedima i nekoliko zapadnoeuropskih država. U slu?aju elektri?ne energije, najve?i neto izvoznik je Francuska, a najve?i neto uvoznik Italija.
(klikni sliku za uve?ani prikaz)
3. Cijena elektri?ne energije u Hrvatskoj je me?u najnižima u EuropiS iznimkom Francuske, cijena elektri?ne energije u zapadnoeuropskim zemljama je oko 1,5 puta ve?a od cijene u srednje i isto?noeuropskim državama. Gra?ani Norveške, Španjolske, Belgije i Irske pla?aju najve?u cijenu elektri?ne energije u Europi, dok se Hrvatska nalazi na samom dnu ljestvice zajedno s Bugarskom, Rumunjskom, Turskom, Francuskom i balti?kim državama. Francuska predstavlja svojevrsnu zapadnoeuropsku anomaliju s vrlo niskim cijenama elektri?ne energije, prvenstveno zbog velikog udjela nuklearnih elektrana i znatnog viška (izvoza) elektri?ne energije.
(klikni sliku za uve?ani prikaz)
4. Od uvo?enja Direktive o promociji obnovljivih izvora energije 2001. do kraja 2010., udio OIE u Europi pove?ao se za 6 postotnih poenaEuropska unija je 2001. godine uvela Direktivu o promociji obnovljivih izvora elektri?ne energije, u kojoj su za svaku državu postavljeni ciljani udjeli obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji u 2010. godini. Tadašnji cilj bio je da udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji cijele (tadašnje) Europske unije u 2010. godini bude 22 posto. Cilj nije u potpunosti dostignut, ali i pove?anje udjela s 14 posto u 2001. na 20 posto 2010. godine je zna?ajan uspjeh, pogotovo uzevši u obzir pove?anje ukupne potrošnje elektri?ne energije u tih deset godina.
(klikni sliku za uve?ani prikaz) 5. „Najzelenije“ europske države su Norveška i AustrijaDržave koje obi?avamo navoditi kao primjere „zelenih“ država – Njema?ka, Danska i Španjolska, nisu niti blizu europskog vrha po udjelu obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji elektri?ne energije. „Najzelenije“ europske države su Norveška koja svoje energetske potrebe gotovo u potpunosti pokriva iz velikih hidroelektrana i Austrija u kojoj je udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji oko 70 posto, tako?er uglavnom iz velikih hidroelektrana. Hrvatska se tako?er nalazi me?u državama s velikim udjelom obnovljivih izvora s oko 40 posto udjela, tako?er zahvaljuju?i velikim hidroelektranama.
(klikni sliku za uve?ani prikaz) |
Zadnje vijesti
Ali umanjivati zbog toga sliku Norveške i Austrije kao zelenih država, s time se ne slažem. To su države koje su iskoristile svoje resurse na najbolji mogu?i na?in i sada uživaju plodove toga što su napravili. Dok svi zazivaju energetsku neovisnost, u tim državama ona je relativno bliska realnost. A zaga?enost na vrlo niskom nivou.
Bilo bi lijepo da je i Hrvatska tu negdje, s obzirom na po?etnu to?ku velikih HE. No mi umjesto da ih iskoristimo upravo u te svrhe suradnje s drugim izvorima, vjetrom, Suncem, pa i biomasom - mi ih uporno koristimo za proizvodnju što više jeftine elektri?ne energije, samo da bi onda razlike izuzetno skupo uvozili. Stavimo li HR hidroelektrane u funkciju razvoja novih OIE, kao društvo ?emo doživjeti procvat u svakom pogledu. A posebno u smislu ulaganja, jeftinije i sigurnije opskrbe elektri?nom energijom u budu?nosti, i razvoja industrije. Nažalost, trenutno se bez toga, i uz niz drugih faktora u društvu taj cilj ?ini nedohvatnim.
Ne slažem se s nategnutom upotrebom pojma "zelena država" u 5. to?ki. Norveška i Austrije imaju veliku proizvodnju u hidroelektranama, jer za to imaju odli?ne uvjete a ta tehnologija je zrela i komercijalna ve? sto godina. Danska ili Estonija, s druge strane, uop?e nemaju hidroelektrana.
Ono što je važno u diskusiji o politikama u energetici, te o obvezama koje EU name?e svojim ?lanicama, pa i Hrvatskoj, su "novi obnovljivi izvori", odnosno u našoj zakonskoj (birokratskoj) terminologiji "obnovljivi izvori energije ?ija se proizvodnja poti?e".
Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o minimalnom udjelu elektri?ne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije ?ija se proizvodnja poti?e (NN 8/2011) planirano je da do 31. prosinca 2020. godine minimalni udio elektri?ne energije proizvedene iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije ?ija se proizvodnja poti?e, iznosi 13,6 % u ukupnoj neposrednoj potrošnji elektri?ne energije.
Prema "Energija u Hrvatskoj 2010 : Godišnji energetski pregled", str. 9: U ukupnoj potrošnji je elektri?na energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije sudjelovala s 45,6 posto. Pri tome je elektri?na energija proizvedena u velikim hidroelektranama ostvarila udio od 44 posto, dok je elektri?na energije proizvedena iz ostalih obnovljivih izvora sudjelovala s 1,6 posto.
Nema dakle svrhe zanositi se s onih 44%, što je zasluga povoljnih prirodnih uvjeta.
A Uredba iz 2007. predvi?ala je da 2010. bude postignuto 5,6%, za što je bilo jasno da ne?e biti ostvareno - uredba je bila donijeta samo zbog toga jer su predstavnici EU oko toga gnjavili, pa stavljena u ladicu.
Zacrtani cilj (proizvodnja od oko 3 do 3,5 TWh godišnje iz obnovljivih, ne ra?unaju?i HE iznad 10 MW) mogu?e je dosti?i, ali uz vrlo ozbiljne stru?ne i organizacijske napore i financijska ulaganja.